NavMenu

Crkva Preobraženja Gospodnjeg u Ljuboviji i hidroelektrane Sićevo i Vučje proglašeni za spomenike kulture

Izvor: eKapija Ponedeljak, 06.11.2023. 12:29
Komentari
Podeli
Hidroelektrana Vučje (Foto: Rajko Karišić)Hidroelektrana Vučje
Vlada Srbije donela je odluke o proglašenju novih spomenika kulture. Tako će ovaj status imati: Crkva Preobraženja Gospodnjeg u Ljuboviji, hidroelektrana Sićevo u selu Sićevo kod Niša i hidroelektrana Vučje u istoimenom selu kod Leskovca.


Crkva Preobraženja Gospodnjeg u Ljuboviji

Crkva je građena od 1932. do 1939. godine prema projektu arhitekte Vasilija Mihajloviča Androsova koji je projektovao širom Kraljevine Jugoslavije. Prvobitno je crkva bila planirana da bude spomen kosturnica u čast poginulih na Mačkovom kamenu, te je stoga podignuta po uzoru na druge spomen kosturnice koje je projektovao Androsov, poput onih u Vrbovcu, Dublju, Cvetojevcu i na drugim mestima.

Niski ikonostas je urađen od hrastovine čiji je duborez izveo Aleksandar Petrovič Redkin (pukovnik Lajb-gardijskog Pavlovskog puka). Ikone su oslikali ruski umetnici iz ateljea slikara Borisa Seljanka. U stilskom smislu su nastale po ugledu na mozaike crkve Sv.Đorđa na Oplencu.

Živopis je 1968. godine, al seko tehnikom, uradio protosinđel Nikodim (Nemanja) Brkić, profesor na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu.

U odluci se navodi da ovaj spomenik kulture, sa pokretnim predmetima u njemul svedoči o društvenom značaju na koji ukazuje kontinuiran religijski život koji je se odvija u hramu u Ljuboviji. Takođe, poseduje kulturno-istorijske vrednosti, jer svedoči o značaju koji su imali ruski emigranti koji su u Kraljevinu SHS došli posle Oktobarske revolucije. Umetnički značaj spomenika kulture je i činjenica što predstavlja deo bogatog opusa arhitekte Androsova koji je iako je bio zaposlen u Ministarstvu građevina Кraljevine Jugoslavije, uspeo da projektuje veliki broj crkava, zvonara i drugih građevina, a da pri tom ne stvori šematski multiplicirane objekte, već je uspeo da svaki objekat dobije svoje osobenosti.

- Spomenik kulture prema svojim istorijskim, duhovnim i društvenim vrednostima spada u značajno kulturno nasleđe Azbukovice, koje svedoči o težnji stanovnika Srbije u periodu između dva svetska rata da očuvaju svoj identitet i sećanje na žrtve Prvog svetskog rata - dodaje se.


Hidroelektrana Sićevo

(Foto: Rajko Karišić)

Hidroelektrana Sićevo predstavlja postrojenje derivacionog tipa. U sastavu postrojenja su: brana, vodozahvat, derivacioni (dovodni) kanal, vodostan i mašinska zgrada sa tri agregata.

Zgrada Hidroelektrane je projektovana u neoklasicističkom stilu gde se arhitekta ugledao na uzore iz gotske arhitekture, koristeći zupčasti završni krovniv enac i u dekorativne svrhe. Prozorski otvori su pravilno ritmično raspoređeni i svaki otvor ponavlja zupčasti ukras. Objekat se sastoji iz tri segmenta, od kojih je centralni deo spratni, dok su prednji i zadnji deo prizemni.

Pripremni radovi na izgradnji хidroelektrane Sićevo započeti su maja 1921. godine angažovanjem inženjera Drekslera iz Beča, čiji je zadatak bio da snimi teren i prikupi potrebne podatke na osnovu kojih je firma Siemens-Schuckert izradila projekat.

Oprema je nabavljena na ime ratne reparacije koju je dobio grad Niš posle Prvog svetskog rata. Izgradnja elektrane poverena je, nakon licitacije, preduzimaču Milanu Miljkoviću iz Zaječara, a radovi su započeti 8. oktobra 1928. godine. Loše vremenske prilike i štete od poplava, uticale su na produžetak rokova i poskupljenje radova, tako da je Hidroelektrana završena i počela je sa radom tek decembra 1931. godine.

- Hidroelektrana Sićevo je jedinstven primer objekta industrijskog nasleđa sa kontinuitetom proizvodnog procesa od devet decenija i kao takav predstavlja materijalno svedočanstvo procesa elektrifikacije i industrijalizacije grada Niša i okoline. Ovaj spomenik kulture svrstava se u značajna ostvarenja tehničke kulture kako zbog jedinstvenog inžinjerskog rešenja, tehničkih vrednosti, sačuvanih hidromehaničkih i mašinskih sklopova, tako i zbog istorijskog doprinosa modernizacijskim procesima u Srbiji - navedeno je u odluci.


Hidroelektrana Vučje

Ovaj spomenik kulture čine: brana sa tirolskim vodozahvatom, bočni vodozahvat, derivacioni (dovodni) kanal, vodna komora, mašinska zgrada i hidroagregati.

Zidana je kamenom u masivnom konstruktivnom sistemu, a oblikovana je po uzoru na neoklasicističke vile, čije su kamene fasade raščlanjene otvorima. Na spratu se prozorski otvori pravilno završavaju što je dodatno naglašeno kamenom profilacijom, dok su otvori u prizemlju završeni lukovima takođe izvedeni u kamenu i oponašaju oblike samih otvora od polukružnih do šiljasto-prelomljenih lukova.

Spomenik kulture je građen 1902–1903. godine na reci Vučjanki za potrebe elektrifikacije Leskovca i okoline. Na ekonomsku isplativost vodenog potencijala reke Vučjanke i izgradnju hidroelektrane skrenuo je pažnju profesor Đorđe Stanojević u svojim eksperimentalnim predavanjima, održanim na Fizičkom institutu Velike škole juna 1901. godine.

Mogućnost eksploatacije vodene snage Vučjanke zainteresovala je poslovne ljude iz Leskovca da ulože svoj kapital u novi izvor energije. Leskovačko električno društvo osnovano je 1901. godine, a predsednik osnivačkog odbora bio je profesor Stanojević.

Upravni odbor društva ustupio je nabavku materijala i mašina nemačkoj firmi Simens & Halske. Inženjersko-građevinsko rešenje dovodnog kanala i zgrade hidroelektrane povereno je Josifu Granžanu.

Hidroelektrana Vučje stavljena je u pogon 1903. godine i od tada radi u kontinuitetu. Proizvodni proces se obustavlja samo u vreme redovnog remonta mašina, a prosečna godišnja proizvodnja je četiri miliona kVh električne energije.

Institut inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE), vodeća svetska profesionalna asocijacija za tehnološka unapređenja, uvrstio je 2005. godine Hidroelektranu Vučje na listu MILESTONE, koju čine objekti, pronalasci i dostignuća od opšteg značaja za razvoj i istoriju elektrotehnike u svetu.

- Ovaj spomenik kulture svrstava se u značajna ostvarenja tehničke kulture kako zbog jedinstvenog inženjerskog rešenja, tehničkih vrednosti, sačuvanih originalnih hidromehaničkih i mašinskih sklopova, tako i zbog istorijskog doprinosa modernizacijskim procesima u Srbiji - navedeno je u odluci.

A. K.
Komentari
Vaš komentar

Top priče

26.04.2024.  |  Energija, Finansije

Gubici Elektrodistribucije Srbije u 2023. bili milijardu dinara

Elektroprivreda Srbije (EPS) je prošle godine imala rekrodnu dobit 114,3 milijardi dinara, ali preduzeće koje se bavi distribucijm struje potrošačima, Elektrodistribucija Srbije (EDS) ne može se pohvaliti da je bilo uspešno, piše Danas. Prema finansijskim izveštajima objavljenim na APR-u, Elektrodistribucija je zabeležila gubitak od milijardu dinara ili skoro devet miliona evra. Prethodne, 2022. godine dobit EDS-a je iznosila 250

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.