NavMenu

U fabrikama 300.000 tona opasnog otpada - Iza kapija preduzeća u restrukturiranju i stečaju

Izvor: Danas Četvrtak, 04.12.2014. 08:58
Komentari
Podeli
Iza ograda preduzeća u restrukturiranju i u stečaju nalazi se, prema procenama, oko 300.000 tona opasnog otpada. Ovaj istorijski otpad je evidentiran, utvrđeno je u kakvom je stanju i sada treba naći sredstva za njegovo uklanjanje.

Deo treba zbrinuti u zemlji, drugi u inostranstvu. Čišćenje kompanija poput kruševačke "Župe", EI "Niš", "Zorke" iz Šapca i "Prve iskre" iz Bariča od zaliha opasnog otpada, osnovni je preduslov da se za njih zainteresuju strani investitori. I, naravno, da konačno počne rešavanje ovog problema, koji se gomila godinama i koga se setimo samo u slučaju havarija - kaže za "Danas" Siniša Mitrović, savetnik u Odboru za životnu sredinu i održivi razvoj Privredne komore Srbije.

Koliko je opasnog otpada uskladišteno u firmama koje rade, teško je proceniti, jer nadležne institucije raspolažu različitim podacima. Istina je da ima društveno odgovornih kompanija, poput NIS-a ili "Fiata", dovoljno profitabilnih da mogu da prate njegovo zbrinjavanje. Međutim, mnoge firme izbegavaju obavezu da jednom godišnje prijave količine uskladištenog otpada, čekajući finansijski bolje dane kada će biti u mogućnosti da ga zbrinu. Svemu ovome treba dodati i opasni otpad uskladišten po kućama - od elektronskih i električnih uređaja, preko baterija do lekova kojima je istekao rok upotrebe. Računa se da se na srpskom tržištu godišnje plasira i do 80.000 tona električnih i elektronskih uređaja. Znači, otprilike ista količina više nije u upotrebi i predstavlja otpad.

- Pitanje opasnog otpada je pitanje nacionalne bezbednosti, i država mora da pronađe najbolji model za njegovo zbrinjavanje. Srbija još nema centar za fizičko-hemijski tretman, iako je to obaveza pred ulazak u EU, a već sedma državna administracija pokušava da reši taj problem. Posle 2019. opasni otpad više nećemo moći da izvozimo, za njega ćemo morati da se pobrinemo na svojoj teritoriji, što znači da nam nije ostalo puno vremena da osposobimo domače kapacitete koji će moći da se uključe u ovaj posao. Za sada u Srbiji postoji samo jedna deponija opasnog otpada, u smederevskoj Železari, dok recimo Mađarska ima čak 46 spalionica koje su u privatnom vlasništvu - navodi Mitrović i dodaje da bi uređenje centra smanjilo troškove našim fabrikama, jer je izvoz skup zbog visokih taksi za osiguranje transporta, koje se u Evropi kreću, zavisno od kategorije, od tri do pet evra po kilogramu.

Naš sagovornik procenjuje da Srbija godišnje "sahrani" 50 mil EUR u deponije time što neadekvatno skladišti otpad koji može da se reciklira ili iskoristi kao energent. Jer, ono što je za nekoga otpad, za drugog predstavlja sirovinu.

Prioritet je u ovom trenutku da se utvrdi koji domaći kapaciteti cementne industrije i ostalih spalionica mogu da budu korišćeni za zbrinjavanje opasnog otpada. Takođe, upravljanja opasnim otpadom mora da bude uređeno drugačije i preduzeće koje se bavi ovim poslom, treba da ima visoke bankarske garancije. Više ne bi smelo da se događa da "satelit" firme, registrovane sa ulogom od 250 EUR i uz dozvolu za skladištenje, prikupljaju ovaj otpad i - ostave ga na teret državi posle stečaja ili likvidacije.

Neophodno je i da država što pre osnuje zeleni fond iz koga bi se subvencionisale aktivnosti lokalne samouprave, kompanije u stečaju i sve firme koje nisu u mogućnosti da zbrinu svoj opasni otpad. Uz to, ovu oblast morala bi da prati dobra statistika i potpuna kontrola, kao i finansijske mehanizme za rešavanje problema.

- Država treba da vodi kampanju kako se upravlja opasnim otpadom, da podstakne građane da ga se oslobađaju i po modelu javno privatnog partnerstva izgradi infrastrukturu, centre i lokacije za njegovo odlaganje - kaže Mitrović i zaključuje da tamo gde se loše upravlja otpadom, javlja se problem sa kvalitetom podzemnih i vode za piće, ali i sa malignim bolestima.

Izazov

Obaveza naše zemlje da od iduće godine počne da zbrinjava 4,5 kilograma električnog i elektronskog otpada po stanovniku, što je veliki izazov za sve - i za reciklere i za sakupljače i za državu. Ali, tvrdi Siniša Mitrović, dobro izgrađen sistem za upravljanje otpadom i inkluzija siromašnih u tokove sakupljanja, mogu da budu najveća korist za državu i da povećaju BDP.

Šansa

- U Srbiji treba da se postave zvukobrani i snegobrani od Subotice do Preševa, a zvukobrani mogu da se prave od reciklarnog materijala. Mala i srednja preduzeća treba podstaći da krenu u ovakve, zelene poslove. U reciklaži, uz poreske i druge olakšice koje bi podstakle ovu granu, može da dobije novi proizvod i da se u upravljanju i preradi otpada do 2019. otvori između 3.000 i 5.000 novih radnih mesta - tvrdi Mitrović.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

28.04.2024.  |  Industrija

Bečko postojenje za tretman otpadnih voda radi po uzoru na prirodu i samo sebe snabdeva zelenom energijom - U Dunav se ispušta čista voda, kada će Beograd tim putem?

U bečko postrojenje za preradu otpadnih voda oko 6.000 litara stigne svake sekunde, a nakon 20 sati, u Dunav se ispušta čista voda. Ovo postrojenje, najveće je u Austriji i među pet najvećih u Evropskoj uniji, godišnje preradi oko 200 miliona kubnih metara otpadnih voda. Fabrika pokriva površinu od 490.000 m2, što je površina veća od Vatikana, a njome upravlja ebswien, bečka kompanija u gradskom vlasništvu. - Nakon mehaničkog

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.