Da li je Hrvatska zagubila 30.000 stranih radnika?

Posljednjeg dana prošle godine bilo je 117.000 važećih dozvola za boravak i rad stranaca, kažu za Forbes Hrvatska u MUP-u. Ali, prema (neslužbenim) podacima kojima barata Ministarstvo rada, u Hrvatskom zavodu za penzijsko osiguranje bilo ih je prijavljeno 90.000. Kako je to moguće?

Jedna od većih enigmi kad su u pitanju strani radnici je - koliko je njih zapravo sada u Hrvatskoj? Sudeći prema odgovorima koje je Forbes Hrvatska dobio iz dve državne institucije koje bi to trebalo da znaju, Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) i Hrvatskog zavoda za penzijsko osiguranje (HZMO), negde između 90.000 i 117.000.

Prvu je brojku iznio državni sekretar Ivan Vidiš iz Ministarstva rada na posljednjoj sjednici Ekonomsko-socijalnog veća, a odnosi se na prijavljenje strane državljane u sistemu penzijskog osiguranja sa zadnjim danom 2023. godine. To, doduše, u HZMO-u nazivaju "neslužbenim rezultatima obrade podataka iz više administrativnih izvora, prema metodologiji stanje na dan".

Kažu da oni ne vode službene statističke podatke o državljanstvu osiguranika nego samo one koji su u skladu s pozitivnim propisima (odredbama Zakona o penzijskom osiguranju, Pravilnika o vođenju matične evidencije te Jedinstvenim metodološkim načelima za vođenje matične evidencije), a u njima državljanstvo osiguranika nije relevantan podatak za ostvarivanje prava iz penzijskog osiguranja.

Možda bi bio red da se ti "pozitivni propisi" promene, ali zasad, eto, HZMO kaže da je 90.000 prijavljenih stranih radnika na dan 31. decembra 2023. godine neslužbeni rezultat obrade podataka. Kako njime barataju u Ministarstvu rada, a ta se evidencija pominje i u analizi koju je o stranim radnicima nedavno objavila Hrvatska narodna banka (za 2022. godinu), zaključimo da je ipak verodostojan.

S druge strane, iz MUP-a su službeno odgovorili novinarima portala Forbes da je na isti dan u Hrvatskoj 117.549 državljana trećih zemalja imalo važeću dozvolu za boravak i rad. Podatak o daleko manjem broju prijavljenih u HZMO-u nisu, međutim, komentarisali.

Je li, dakle, moguće da skoro 30.000 ljudi koji imaju dozvolu za boravak i rad u Hrvatskoj naokolo šeta s radnom dozvolom, ali je bez konkretnog radnog mjesta? Jesu li otišli u neku drugu zemlju Evropske unije ili nisu ni došli u Hrvatsku? Ili su ipak ovdje, ali rade neprijavljeni?

Vjerovatno je riječ o kombinaciji razloga, ali o detaljima se službeno očito ne može saznati ništa pouzdano. Ipak, oko jedne mogućnosti su iz MUP-a bili decidirani - na pitanje da li imaju podatak o tome koliko je stranih radnika s važećim hrvatskim radnim dozvolama lani zatečeno u drugim zemljama EU i koliko ih je potom vraćeno u Hrvatsku, odgovorili su da nije bilo takvih slučajeva. Ukratko, ako ih ima, nisu ih u drugim zemljama otkrili.

Oko statistike u vezi sa stranim radnicima vlada prilična konfuzija, pa i nije čudno što više niko ne zna na koji bi se broj pozvao niti što je realna situacija u praksi.

Primjera radi, MUP kaže da je lani izdao 172.499 dozvola za boravak i rad državljana trećih zemalja, ali napominje da oni mogu mijenjati poslodavce "sledom čega za jednog državljana može biti izdato više dozvola za boravak i rad tokom godine". Zato se, kažu u odgovoru za Forbes Hrvatska, razlikuje broj izdatih dozvola i broj državljana koji su na zadnji dan prošle godine imali važeću dozvolu. Po tome bi proizlazilo da je izdato 54.950 dozvola više od realnog broja stranih radnika, odnosno, prilično često su menjali poslodavce.

O razlozima možemo samo nagađati, ali pretpostavka je, kako se može čuti na tržištu, da kad jednom dođu u Hrvatsku, deo njih nađe za sebe bolje prilike, radna mjesta s većim platama ili povoljnijim uslovima. Ali, dio ih ni ne dođe do Hrvatske, ili dođe i ubrzo ode dalje, pa poslodavci moraju da traže poništenje njihovih dozvola.

Kad se pak gledaju podaci samo za deficitarna zanimanja - to su ona navedena na podužoj listi HZZ-a za koje se uopšte i ne mora sprovoditi test tržišta rada - MUP-ova statistika kaže da je zahtjev podnijelo 13.602 poslodavca za 115.193 dozvola, a od toga je ukinuto njih čak 43.824. Dakle, 38% izdatih dozvola za deficitarna zanimanja je bilo ukinuto. Šta se tu tačno i kako zbiva na terenu, nema tumačenja, osim opet novog niza brojki o formalnim razlozima ukidanja tih dozvola vezano uz odredbe Zakona o strancima.

Ubjedljivo najveći dio dozvola se ukida na prijedlog samih poslodavaca ili državljana trećih zemalja, a lani je podneto MUP-u 33.692 takvih predloga. Razlozi nisu navedeni. Za 6.845 dozvola su "prestali da postoje uslovi na osnovu kojih je izdata", a za 3.032 "ispunjeni su uslovi iz člana 87. Zakona o strancima". Koji uslovi, to MUP ne kaže. U tom je članu navedeno, naime, osam uslova za ukidanje odobrenja privremenog boravka, a jedan od njih je ako stranac u roku od 30 dana nakon odobrenja privremenog boravka ili dugotrajne vize ne prijavi svoje boravište policijskoj upravi. Takođe, ako sam odjavi svoje boravište, ili ako boravi u godinu dana u inostranstvu duže od određenog u zakonu itd.

Dozvole su takođe bile ukinute u 196 slučajeva kada je državljanin treće zemlje obavljao poslove za koje mu nije izdata dozvola, a samo u šest slučajeva poslodavac više nije ispunjavao zakonske uslove.

Zanimljivo je, međutim, koliko je dozvola bilo ukinuto jer je poslodavac sankcionisan zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja - samo 19, a isti broj je ukinut i zato što strani radnik ili poslodavac nisu poštovali propise o radu, obaveznom zdravstvenom i penzijskom osiguranju te druge propise u skladu s kojim se djelatnost mora obavljati. Vjerovatno se tu radi o retkim postupcima koji su usledili kao rezultat inspekcija, a oni pokazuju i da je za samo 12 poslodavaca u 2023. godini utvrđeno (proverom u Poreskoj upravi ili u Centralnom registru osiguranika) da nisu isplaćivali platu i/ili doprinose. Samo tri strana radnika su, prema ovoj MUP-ovoj evidenciji za ukinute dozvole za deficitarna zanimanja, radilo za poslodavca za kojeg mu nije bila izdata dozvola za boravak i rad.