NavMenu

Koje je biljke najbolje saditi uz pčelinjak?

Izvor: eKapija Utorak, 06.02.2024. 08:22
Komentari
Podeli
(Foto: Oleg.0/shutterstock.com)
Pčelama možemo zahvaliti oprašivanje skoro 80 posto cvjetnica, što uključuje i naše jestive nasade voća i povrća.

Iako su ovo sitni insekti, prosječno će pčela letjeti na udaljenost i do 1,5 km u potrazi za hranom. Ovo je definitivno energetski iscrpljujući zadatak i ona će jedan dio sakupljene hrane iskoristiti za svoje potrebe.

Dodatno, ako je ne sakupi dovoljno, društvo će biti podložno bolestima.

Pčelar, osim redovite brige za svoje zajednice, može pomoći planiranom sadnjom bilja izrazito bogatog nektarom i peludom ili bilja čiji pelud i nektar sadrže visoki sadržaj bioaktivnih tvari s antivirusnim i antibakterijskim svojstvima.

Kakvo bilje pčelama treba?

Iako će se u prirodi najvjerojatnije dobro same snalaziti u traženju bogate paše, ponekad je dobro oko pčelinjaka zasaditi ciljane biljne vrste.

Peludna paša osigurava im izvor proteina u svrhu rasta, razvoja i razmnožavanja. Nektarna paša opskrbljuje ih energijom potrebnom za let i rad. Osim toga, med od određenih biljnih vrsta postiže puno bolju cijenu na tržištu i zato će se pčelaru isplatiti i sadnja takvog bilja u blizini pčelinjaka.

Oni koji ciljaju na medljikovac, selit će pčele u krajeve bogate vrstama na kojima lisne uši vole proizvoditi medljiku ili čak mogu saditi takvo bilje u blizini pčelinjaka. Glodavci često čine štete u blizini, no postoje biljke koje ih odbijaju. Njih je dobro posaditi uz košnice.

Poznavati biologiju

Prilikom planiranja i sadnje pčelinjeg vrta, važno je poznavati biologiju ovih životinja koje se uzgajaju u određenom kraju. To znači, na kojoj temperaturi izlaze na pašu i kako se ponašaju u koje doba godine i dana.

Također, bitno je poznavati anatomiju cvijeta određenih biljnih vrste te izabrati biljke s lako pristupačnim prašnicima i nektarom. Cvijet zvonolikog oblika dobar je za neke kukce s dugačkim rilcem, ne baš za naše pčele. Poželjno je saditi biljke s ljubičastim cvatom jer pčele ovu boju vide intenzivnije od drugih.

Kako se klima mijenja, već nekoliko godina kasnije ulaze u zimovanje i u razdoblju nakon zadnje velike paše npr. nakon zlatošipke izlaze još tjednima van. No, tamo nema nikakve paše za njih. Zato je bitno posaditi bar dvije biljne vrste koje će cvasti i kasnije u zimu, kao i biljke koje počinju cvasti prve nakon zime.

Najbolje biljke za peludnu pašu

Važna je blizina listopadne hrastove šume i to već od kraja veljače. Korisne vrste su drijenak, grab, joha, brijest, hrast, lijeska i druge. Od drvenastih vrsta, pčelama će dobru peludnu pašu još osigurati šumarci vrbe, javora, topole, bazge, trešanja i srodnog voća, divljih jabuka, jasena i dr. Od zeljastih biljaka, prvu peludnu pašu važnu za početak razvoja zajednice daju kukurijek, šumarice, šafrani, zlatice, ljubice, zimzelen i drugi.

U nizinskim krajevima gdje nema šuma, važan je biljni pokrov livada i pašnjaka gdje se ističu vrbe, topole, trnina i kupina, a od zeljastih biljaka važne su visibabe, drijemovac, podbijel i druge. Suncokretov pelud sakupljen u košnicama ima niski postotak bjelančevina u odnosu na pelud drugih vrsta pa i o tome treba voditi računa. Velike površine amaranta također su dobar izbor.

Najbolje biljke za nektarnu pašu

Izdvajaju se okrugla sikavica (Echinops sphaerocephalus) koja može dati i do 1.000 kg/ha nektara za pčele po sezoni, a jednostavna je i nezahtjevna za uzgoj. Cvjetovi se dugo održe u drugoj polovici ljeta. Obična lisičina (Echium vulgare) je biljka iz porodice Boraginaceae. Kada se sije, često se miješa s facelijom. U prosjeku s nje mogu skupiti oko 300kg/ha, ali u dobrim godinama urod ide i do 1.300kg/ha nektara. Potpuno je otporna na štetnike, lako je prilagodljiva te dekorativna.

Lipa cvate u rano ljeto i proizvodi bogatstvo nektara, no ako je vrijeme u mjesecu prije cvatnje hladno, njegova proizvodnja može skoro izostati. Nama dobro poznati bagrem (Robinia pseudoacacia) raste do 12 metara visine, cvate od svibnja do lipnja i proizvodi masu nektara (550-800kg/ha).

Žuti kokotac, ponekad se zove i žuta djetelina, raste samoniklo, ali se može i uzgajati kao zelena gnojidba obogaćujući tlo dušikom. Cvate dugo, od srpnja i kolovoza, a med sakupljen s ove biljke ima izvanredan okus i dugo ne kristalizira. Po hektaru pčele s ove biljke mogu skupiti 140-600kg/ha nektara (600kg/ha ako je sijana).

Koje su biljke u pitanju?

Od biljnih vrsta koje u dobrim sezonama mogu dati 300 i više kilograma nektara po hektaru su facelija čija proizvodnja nektara se ne smanjuje tijekom lošeg vremena, popravlja tlo i med dugo ne kristalizira pa je važna pčelama za prezimljavanje, zatim miloduh koji koristimo kao začin, vrbica (Lythrum salicaria) koja često raste uz obale potoka i jezera, različak (Centaurea cyanus), mačja metvica (Nepeta sp.) koja je jako omiljena pčelama, boražina (Borago officinalis) koja nastavlja cvatnju dugo nakon pojave mrazeva.

Razne metvice (Mentha sp.) daju od 100-350kg/ha, kadulje (Salvia sp.) od 130-400kg/ha, livadna zečika (Centaurea jacea) do 280kg/ha, crvena djetelina (Trifolium pratense) daju do 240kg/ha.

Od biljaka koje mogu dati do 200kg/ha nektara za pčele, izdvajaju se:
  • Ženski cvjetovi vrbe ive (Salix caprea), svi javori, timijan i njegovi srodnici (Thymus sp.), lavanda (Lavandula sp.) čiji med dugo ostaje tekući.
  • Maslačak (Taraxacum officinale), gavez (Symphytum officinale), cikorija (Cichorium intybus), plućnjak (Pulmonaria officinalis) mogu po hektaru površine dati do 100kg/ha.
  • Suncokret (Helianthus annuus) i uljana repica (Brassica napus subsp. napus) daju do 50kg/ha, no med uljane repice brzo kristalizira.
Najbolji izbor za medljikovac

U medljikovcu ili šumskom medu nema peluda, ali je visoko cijenjen. Često ga pčele sakupljaju s jela, hrastova, vrba, topola, bukve, breskve i šljive. Ponekad medljiku možemo naći na javoru, lijeskama, glogu, jabukama i raznim vrstama crnogorice.

Što izabrati za prevenciju pčelinjih oboljenja i tjeranje glodavaca

Za esencijalno ulje timijana, paprene metvice i vrtnog čubra znanstvenici tvrde da djeluju akaricidno što bi se moglo upotrijebiti protiv varoe. Istraživanja su potvrdila i da bi se ekstrakt cimeta mogao upotrijebiti u borbi protiv ove bolesti. U Kazahstanu je obavljeno istraživanje s miješanjem gorkog pelina i gospine trave u šećerni sirup, koji je dodavan pčelama za stimulaciju i rezultati su bili odlični za smanjenje zaraze.

Korijandar (Coriandrum sativum) se sije zbog cijenjenog meda s aromom korijandera, ali se istovremeno zna da varoa ne voli miris ove biljke. U Ukrajini pčelari tradicionalno dodaju tinkturu pelina u sirup kod prihrane pčela.Med od heljde iskazuje slična svojstva protiv bakterija Staphylococcus aureus i Pseudomonas aeruginosa.

Glodavci ne vole biljke jakih mirisa kao što su lavanda, luk, krizanteme, kadulja, limunska trava ili kamforovo drvo pa je i njih dobro imati uz košnice, prenosi Caportal.net.

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izvještaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.