Požar na deponiji u Vinči može da izazove međunarodni incident - Dioksini i furani prijete da ugroze Dunav

Deponija u Vinči se još uvijek puši, dok vatrogasci pokušavaju da ugase požar koji je počeo prošle nedjelje, a toksični dim i dalje prekriva Beograd. Pri takvim događajima stvaraju se uslovi koji pogoduju sintezi dioksina i furana – povišeni pritisak i temperatura, prisustvo polivinil hlorida (PVC), PET plastične boce, aromatični i drugi polimeri, pesticidi, soli i druge hlorom bogate supstance, navodi Branko Milićević, sekretar Grupe eksperata za gas u Ekonomskoj komisiji Ujedinjenih nacija za Evropu (UNECE).

On je rekao da su ove dvije porodice heterocikličnih hemijskih jedinjenja opasne i ukazao na teške posljedice industrijske nesreće 1976. godine u Italiji. Pitanje nije da li su dioksini i furani oslobođeni, nego u kojim količinama, budući da se njihovo prisustvo ne mjeri, kaže Milićević.

U međuvremenu je preko noći izgorio Kineski tržni centar na Novom Beogradu, što je povećalo zabrinutost zbog rizika po zdravlje stanovnika grada. U zgradi su bile stotine prodavnica, restorana i skladišta pune potrošačke robe, prehrambenih proizvoda, odjeće i alata.

Kada su hlorisani – sa do osam atoma hlora – nazivaju se polihlorisani dibenzo-p-dioksini (PCDD) i polihlorisani dibenzofurani (PCDF), dodaje Milićević. Zajednička karakteristika su im tri prstena i srednji prsten, ili most s jednim atomom kiseonika, kod furana, ili dva, u slučaju dioksina.

Dioksini i furani su hemijski stabilni, dugovečni i toksični, takozvani postojani organski zagađivači (eng. persistent organic pollutants – POPs). Kao takvi, oni su regulisani Stokholmskom konvencijom koja ima za cilj uklanjanje ili ograničenje njihove proizvodnje i upotrebe. Za razliku od većine drugih popsova, dioksini i furani se ne proizvode namjerno. Oni su nusprodukti drugih procesa, poput nekontrolisanog sagorijevanja. Ponekad su prisutni i kao nečistoće u drugim hemikalijama, na primjer narandžastom agensu (Agent Orange).

Pomenuta dva toksična jedinjenja su sigurno oslobođena tokom požara, podvlači Milićević.

- Ono što me zabrinjava je reakcija raznih zvaničnika koji, kako se čini, bagatelišu situaciju, odbacuju upozorenja, prebacuju krivicu na druge i tretiraju sve ovo kao politički problem. Ovo nije politički problem, ili nije još uvijek. Ovo je zdravstveni i ekološki problem. Vlasti bi trebalo da shvate da POP-sovi ostaju u tlu dugi niz godina – vrijeme poluraspada dioksina je 15 godina. Dioksine ne možemo tek gurnuti pod tepih i pretvarati se da ne postoje – na kraju će se pojaviti i problem će postati veći - napomenuo je.

Po Milićevićevom mišljenju, nije dovoljno mjeriti samo koncentracije čestica PM2,5 i PM10 u vazduhu. Bitan je hemijski sastav čađi koja izlazi iz deponije i da li na svojoj površini ili iznutra nosi dioksine i furane. UNECE-ov ekspert za gas ističe da ga ne bi iznenadilo da se ispostavi da ima i povišenih koncentracija drugih popsova.

Ukoliko agencije nadležne za zaštitu životne sredine mogu mjeriti nivo dioksina, furana i drugih popsova, ali im je naloženo da to ne čine, to bi uskoro mogao postati i međunarodni problem, tvrdi Milićević.

Koncentracije dioksina i furana u tlu u blizini deponije moraju hitno da se izmjere i uporede s vrijednostima na drugim mjestima, napominje UNECE-ov stručnjak za gas. Dodao je da posljedice po životnu sredinu, privredu i društvo mogu da budu ozbiljne.

U Sevezu, malom gradu pored Milana, hemijski reaktor je u julu 1976. ispustio šest tona hemikalija i one su se raspršile po površini od šest puta tri kilometra. Veći dio je bio bezopasan, ali ispostavilo se da su sadržale kilogram TCDD-a. Za samo nekoliko dana uginulo je preko 3.000 životinja, uglavnom kokoški i zečeva, rekao je Milićević.

Dioksin TCDD je u akcidentu 1976. godine u Italiji usmrtio hiljade životinja, a stotine ljudi se razboljelo.

U najkontamiranijem području, TCDD-a je bilo između sto i pet mikrograma po kvadratnom metru zemljišta. Što se tiče dugoročnih efekata, studija iz 2001. o žrtvama iz Seveza potvrdila je da je TCDD kancerogen za ljude i da utiče na kardiovaskularni i endokrini sistem. Isti je bio zaključak jednog istraživanja iz 2009. godine.

Katastrofa u Sevezu je imala i mnoge ekonomske i socijalne posljedice. Pri čišćenju je moralo da se ukloni 40 centimetara gornjeg sloja zemlje. Na ovaj postupak su potrošeni milioni. Nesreća je narušila reputaciju mjesta. Prodaja poljoprivrednih proizvoda je opala, kao i vrijednost zemljišta i kuća.

Sevezo je postao sinonim za hemijsku katastrofu, ali je sjećanje tiho potisnuto, posebno nakon Černobila, i događaj je tonuo u zaborav, rekao je Milićević. Ipak, EU je po tom mjestu nazvala tri direktive koje uređuju postupanje pri nesrećama s opasnim materijama.