Rea Mucović, fotografkinja - Umjetnica o kojoj će se tek pričati

Rea Mucović

Kada imate samo 23 godine, a iza sebe mnogobrojne nagrade, priznanja i internacionalnu saradnju u oblasti kojom se bavite, onda to znači da vas krasi talenat, upornost i doslijednost. Sve ovo potvrđuje mlada Trebinjka, Rea Mucović, uspješna fotografkinja o kojoj se priča. I u Beogradu i u Trebinju.

Oba grada su je profesionalno oblikovala, svaki na svoj način.

- Trebinje je grad u kome sam odrasla i tu načinila one prve "naivne" fotografske korake. S obzirom na to da je moj otac bio fotograf, sama ljubav i zainteresovanost ka fotografiji se javila dok sam bila mala, gledajući magiju nastanka fotografije. Iako sam u Trebinju odrasla i svoj početak ću uvijek vezivati za njega, dolazak u Beograd je ipak moje fotografsko znanje podigao na viši nivo, omogućivši mi da se time bavim profesionalno. Naravno, čovjek se uči dok je živ, pa tako i ja svakodnevno nastojim da saznam nešto novo o fotografiji, kako iz stučne literature tako i iz ličnih iskustava - kaže Rea Mucović za "eKapiju".

Prve fascinacije u fotografskoj laboratoriji

Rea Mucović rođena je u Trebinju, odrastala u srećnoj porodici, uz mamu Svetlanu, sestru Boriku i oca Slobodana, poznatog trebinjskog fotografa, te ne čudi otkud i kod Ree ljubav ka fotografiji. Čarolija koja nastaje u procesu njihovih izrada ušla je u svijet njene dječije mašte i bilo je samo pitanje momenta kada će učiniti odlučujući korak, uzeti aparat u ruke i uraditi prvu fotografiju.

- Jako sam srećna što sam odrasla u porodici kakva je moja. Zahvalna sam ocu koji je imao dovoljno strpljenja da mi na pravi način objasni i nauči me osnovama fotografije i kroz osmjeh odgovori na million mojih pitanja. Znao je na pravi način da mi prenese svu ljubav i strast koju mu je fotografija pružala. Ono čega se uvijek sa osmjehom sjećam je odlazak u laboratoriju kako bi posmatrala sam proces razvijanja filma i nastajanja fotografija. U uglu laboratorije sam imala malu okruglu stolicu sa koje sam uživala i s nestrpljenjem čekala da se sve to počne odigravati. Prigušena svjetla u boji u toku razvijanja fotografije su se smjenjivala, a moja želja da ne budem samo pasivni posmatrač se sve više povećavala.

Za Reu je trenutak i osjećaj kada sami razvijete film i napravite fotografiju, koju ste prethodno zabilježili aparatom, neprocjenljiv. Uz oca je, kako kaže, na raznim manifestacijama "iz njegove ruke" pravila nekoliko fotografija.

- A onda je došao moment da se sama "suočim" sa fotoaparatom i filmom. Od tada se ne odvajam od njega.

Reine prve fotografije bile su izložene u holu osnovne škole koju je pohađala, a dalje su se pojavljivale i na zidovima trebinjske Gimnazije "Jovan Dučić". Tadašnji učenici sjećaju se fotografije koja je mamila poglede, a na kojoj je u predvečerje uslikan bazen u jednom trebinjskom naselju a na prvi pogled čini vam se kao da je na fotografiji zapravo gitara (učenici i profesori su zastajali i pokušavali da odgonetnu). Jasno je bilo da će se o Reinom radu itekako pričati u bliskoj budućnosti, jer motivi na njenim radovima nisu ostavljali mjesta ravnodušnosti.

Trebinje je za mnoge umjetnike nepresušan izvor inspiracije, pa tako i Rei.

- Trebinje je stvarno lijep grad i nikada ne ponestaje inspiracije za nove fotografije. Svakodnevica života kao što su rijeka, uz golim oko nevidljive detalje i uvijek zanimljive ljude svakom kutku grada daju nepresušne ideje za nove fotografije. Zanimljivo je kako i danas kad odem u Trebinje uspjevam da od istih motiva zabilježim stvari na potpuno nov način.

Od školskih izložbi do saradnje sa časopisom "Vogue"

Tokom srednjoškolskog obrazovanja Rea se aktivno bavila fotografisanjem i učestvovala na dosta izložbi širom Bosne i Hercegovine, uspješno sarađivala sa trebinjskim Foto kino klubom ( više dobijenih pohvala i nagrada), dobila nagradu OSCE-ovog konkursa "Slika vrijedi hiljadu riječi", pobjedila na internom konkursu "Glasa Trebinja", čiji je i danas honorarni saradnik. A onda se uspješan rad preselio 500 km dalje, ka Beogradu, a prva stanica je bila škola čuvenog Tomislava Peterneka.

- Imala sam tu čast da, pored oca, svoje fotografsko znanje usavršim kod fotografa kao što je Tomislav Peternek. To je jedno divno i nezaboravno iskustvo. U grupi nas je bilo samo petoro tako da je svakome mogao da posveti dovoljno pažnje. Imali smo mogućnost da radimo sa "Sinar" kamerom, hasselbladom i nekim stvarima sa kojima se do tada nismo susretali. Kada se prvi put sretneš sa svim tim stvarima učenje i sam doživljaj je mnogo jači. Mnogo toga smo naučili od Peterneka, da fotografija sama za sebe mora da priča priču, da moramo biti jedinstveni i izgraditi svoj stil po kom ćemo biti prepoznatljivi. Ono što mi je posebno drago je da i danas mogu da ga pitam za savjet ili popričam sa njim.

Kvalitet njenog rada vrlo brzo je prepoznat u srpskoj prestonici, tako da Rea iza sebe ima ostvarenu saradnju sa italijanskim izdanjem časopisa "Vogue" u kategoriji "Art+Comerce" (na njihovoj web stranici ima i svoj portfolio), modnim dizajnerom Ivanom Kovačićem iz New Yorka, fotografije pozorišnih komada reditelja Filipa Gajića kao i mnogih drugih kulturnih manifestacija.

Na konkursu jugoistočne Evrope SEE Visions, osvojila je specijalnu nagradu rumunske ambasade (fotografija "Flamenko"), zatim je uslijedila nagrada licencnog britanskog časopisa "Digital Photo" (fotografija "Djeca"), a posebno značajno za Reu bilo je predstavljanje njenih fotografija na "Belgrade Designe Week"-u ( izabrana među 100 najboljih novih autora). Učestvovala je i na godišnjoj izložbi "Igra svetlosti" časopisa "Refoto" , a bila je i saradnik Centra za kulturu Stari grad, Beograd.

- Imam osjećaj da se danas dosta manje cijeni fotografija nego što je to ranije bilo. Iz priče sa starijim ljudima, biti fotograf je bila privilegija, više se poštovao i cijenio rad fotografa. Ali, ja nekako vjerujem da će opet sve to doći na svoje.

Uporedo sa usavršavanjem na polju fotografije, Rea Mucović je završila akademiju za grafički dizajn, a onda i na tom polju, takođe, pokazala vrhunsko umjeće. Radila je kao urednik fotografije, fotograf i grafički dizajner časopisa "Creative art magazine", dizajnirala plakate za koncert Gorana Bregovića…

Smatra privilegijom što je uspjela spojiti dvije ljubavi i što joj to daje mogućnost da kreira zanimljive radove.

- Kao i za svaki drugi posao potrebno je biti uporan i istrajan. Naravno da je presudna dobra ideja, kao i kreativnost. Dobar grafički dizajner mora da zna kako da ideju pretvori u kvalitetan finalni proizvod. Sve ostalo je iskustvo bavljenja tim poslom. Kvalitet rada će na kraju uvijek isplivati i samim tim biti prepoznat na pravi način.

Novi dan je nova inspiracija za novu fotografiju

Inspiraciju pronalazi svuda, u ljudima oko nje, u detaljima "pored kojih se prolazi i ne obraća pažnja".

- Od neke, naizgled obične stvari može nastati prava umjetnost. U svemu postoji inspiracija i jednog momenta to može biti pogled, a već sljedećeg fotografija.

Uzore nema, ali je mnogo onih čiji rad cijeni i poštuje. Jousuf Karh, Richard Avedon, Helmut Newton, Henri Cartier- Bresson samo su neki od autora čiji radovi Rei oduzimaju dah. Onima koji žele da nauče nešto o fotografiji preporučuje knjigu "Elementarna tehnika fotografije" Dragoljuba Kažića i "Istoriju fotografije" autora Helmuta i Alison Gernshelm, koja se bavi samim počecima fotografije pa sve do danas.

Kada je riječ o omiljenoj fotografskoj tehnici, voli crno-bijelu fotografiju, a motive koje najčešće fotografiše su ljudi i detalji (makro fotografija).

Do sada je imala priliku da fotografiše mnoge poznate ličnosti, a kako je pozorište, samo po sebi inspiriše, voljela bi da napravi seriju fotografija sa glumcima.

Odmjerena, nenametljiva i otmena Rea polako ali sigurno gradi profesionalnu fotografsku karijeru, a za one koji nestrpljivo čekaju njenu prvu izložbu, poručuje:

- Izložba će svakako da bude ove godine, imam ideju kako bi sve trebalo da izgleda, samo još da se i sprovede u djelo.

A do izložbe, pažnju će nam svakako privući fotografije koje se nalaze na njenom privremenom sajtu http://reamucovic.wix.com/reamucovicphoto.

Teodora Brnjoš