Izdvojite članak Odštampajte vest
Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak

Samo Login, osnivač kompanije LoginEKO - Kada stvarno znaš da radiš onu pravu stvar, imaš potencijal da napraviš nešto stvarno izuzetno

Samo Login
Samo Login (Foto: CEO Summit Beograd/screenshot)
Kompanija LoginEKO iz Slovenije u centar pažnje došla je nakon što je u užoj i široj okolini Zrenjanina kupila više od 4.000 hektara zemljišta, na kojima planira da se bavi organskom proizvodnjom. Njen osnivač, i vlasnik fondacije Login5, Samo Login, ističe da im je osnovni zadatak da zdrava hrana bude pristupačna svima.

Za eKapiju govori o svom razvojnom putu i o tome kako je stigao "od softvera do njive", šta je to što ova dva pojma spaja i kako vidi ulogu menadžera. Vodi se idejom da bi, šta god da radimo, trebalo da posmatramo to kao da je danas dan nula. Nesebično je podelio svoju viziju poslovanja i profita, uz moto - ako nešto želiš da naučiš, najveća prepreka za to si sam sebi.


Koliko dugo ste bili u kompaniji Najdi.si i koliko je bilo teško da se 2009. odlučite za pokretanje sopstvenog posla, da osnujete kompaniju Outfit7? Kakvu ste viziju imali i kako se došlo do ideje koja će se pokazati odličnom - mobilne aplikacije Talking Tom?

- Ja sam u kompaniji Najdi.si bio samo manjinski vlasnik i nikada nisam bio direktor. I baš zbog toga sam nakon prodaje odlučio da bi trebalo da ustanovim svoju kompaniju, jer samo nekoliko miliona evra nije bilo dovoljno za velike planove, koje sam imao. Tako smo sa nekoliko prijatelja ustanovili Outfit7 i odlučili da ćemo praviti mobilne aplikacije. Iako smo bili dobra ekipa, nismo imali iskustva sa mobilnim aplikacijama i nismo imali ni ideju, kakve aplikacije da radimo. Za izradu mobilne igre bi nam već u ono vreme trebalo oko 1 mil EUR i to je bilo za nas previše.

Tako sam odlučio da nam je lakše konkurisati u kategoriji zabavnih aplikacija, koja je bila u ono vreme druga najpopularnija kategorija. I posle nekoliko neuspešnih pokušaja nam je još samo bila potrebna aplikacija koja se sama promoviše. Kupio sam 3D lik, koji je kasnije postao Talking Tom i napravili smo jednostavnu aplikaciju, koja je donela ljudima mnogo radosti. I od tada se nismo zaustavljali.


Godine 2017. ste se odlučili za novi korak. Prodali ste kompaniju i otisnuli se u organsku poljoprivredu. Čime se vodite kada donosite ovako važne odluke? Da li imate svoj moto u poslovanju?

- Kada smo ustanovili Outfit7 odlučili smo i kada ćemo prodati kompaniju. Moj cilj je bio ipak baviti se neprofitnim projektima, koji će čovečanstvu omogućiti održiv život. Pre Outif7 mislio sam da je najveći izazov energetika ali postalo nam je jasno da je hrana najveći izazov. Kad pogledamo koliko smo prešli granice održivosti naše planete, vidi se da je smanjenje biodiverziteta postao naš najveći problem. I daleko najveći razlog za to je proizvodnja naše sopstvene hrane.

Ako uskoro ne budemo imali dobra rešenja za to, ulaganja u rešavanje svih ostalih problema biće uzalud. Poljoprivreda je niskoprofitabilan posao i baš zbog toga su ulaganja u razvoj jako mala, ako ih npr. uporedimo sa energetikom i transportom. I neko bi trebalo da reši i te izazove - onda zašto ne mi?


Spojili ste IT znanja, proizvodnju hrane, brigu o zaštiti životne sredine, sa ciljem da zdrava hrana bude pristupačna svima. Da li ovo oslikava i društvenu odgovornost kompanije Logineko i koliko smatrate da je ona bitna u poslovanju svake kompanije?

- Najbitnija stvar svake kompanije je da su osnivači svesni svrhe kompanije. I ako je to profitabilni biznis, ako je svrha profit, onda će to teško postati ekstremno uspešna kompanija. Kad se zaposleni mogu identifikovati sa tom svrhom, ne treba ih motivisati kao malu decu. To im daje energiju i žive viziju, koju ima kompanija u planu. Ako bi svaka kompanija prepoznala svoju svrhu, ne samo da bi to imalo ogroman uticaj na njenu profitabilnost, već bi svi i stvarno živeli "u raju". Zaposleni bi bili jako produktivni i voleli svoj posao.

A kad se vlasnici i direktori samo fokusiraju na profit, zaborave da to na kraju teško može da bude dobra motivacija, za zaposlene i za njih. Sigurno je profit potreban, ali malo ljudi mi veruje da se ni u Outift7 nismo gotovo ni bavili njim - bitno je šta napraviš za svoje klijente i koju promenu u svetu ćeš postići.


Koje su, prema Vašem mišljenju, karakteristike uspešnog menadžera? Šta je to što mora da poseduje?

- U Outfit7 priču smo krenuli bez proizvoda, ali sa dobrom ekipom. Nismo znali šta ćemo tačno da radimo. Tako da je na prvom mestu da menedžer izabere ljudi, koji čine ekipu na način da su pokrivene sve uloge i da se svi uklapaju u kulturu firme. Ako je menadžer i ustanovitelj firme, kultura može odgovarati samo njegovim vrednostima, jer je sve drugo laž. Uloga manadžera je da pokaže pravac i viziju, a ne motivisanje ekipe. Sami bi trebalo da pronađu motivaciju u viziji i da imaju poverenje u svog menedžera. Ako nešto od toga nedostaje, ta ekipa će teško postići izuzetne rezultate.


Kada pogledate svoj razvojni put, od školovanja do danas, šta je to što biste nazvali "receptom za uspeh" o kom moraju da razmišljaju svi oni koji pokreću svoje poslove? Na koje izazove ne treba zaboraviti?

- Pre svega su mi bitne dve stvari:

a) uvek sam bio zahvalan što sam se rodio u relativno povoljnoj sredini i to relativno na zapadu - barem kad se uporedim sa onima, koji su se rodili npr. u Africi. Mogao sam studirati, i to besplatno. Sve znanje je danas pristupačno i na internetu. Ako nešto želiš da naučiš, najveća prepreka za to si sam sebi;

b) kada misliš da bi trebalo da napraviš nešto sasvim novo: Google nije napravio prvi pretraživač i Apple nije napravio prvi pametni telefon. Sve se uvek može još bolje. Onima koji su to (ili nešto slično) radili pre tebe, možeš biti zahvalan, jer su ti napravili besplatno "istraživanje tržišta".

Najveća greška menаdžera je da su emocionalni kada je u pitanju njihova uložena energija u neki projekat. Bilo šta da radimo trebalo bi da posmatramo to kao da je danas dan nula. Šta je bilo, bilo je. Ako je ono, šta smo radili greška i da vidimo da je bolje ulagati energiju u nešto drugo, ne bi trebalo da čekamo ni jedan dan - bolje odmah krenuti u novom pravcu. I sa takvom metodom svaki pravac se uskoro izravna i kad stvarno znaš da radiš onu pravu stvar, imaš potencijal da napraviš nešto stvarno izuzetno.

Aleksandra Kekić

Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak Izdvojite članakIzdvojite članak