NavMenu

Bata Hreljac, vlasnik hotela "Rezime" - Sa 22 godine zaradio "ferari"

Izvor: eKapija Sreda, 23.03.2011. 16:01
Komentari
Podeli

Bata HreljacBata Hreljac

Nikad nije kršio pravila, ali skoro sve je radio drugačije od drugih. Nikad nije hteo da radi za nekog jer je želeo da bude slobodan. Otvorio je prvu diskoteku u Beogradu, kasnije prvu piceriju, a potom i prvi italijanski restoran u prestonici. Iako je u studentskim danima organizovao više od 300 koncerata "Korni grupe", završio je Pravni fakultet sa prosekom 9,2. Miris benzina zavoleo je kada je još kao petnaestogodišnjak otišao na trke Formule 1 u Monci. Sa 22 godine je zaradio za "ferari", tri godine kasnije vozio je "porše", a pre dve godine po njegovoj želji je izrađen jedinstveni žuti "mercedes" kabriolet. Sebe unosi sto posto u posao tako da je sam osmislio enterijere svoja tri hotela u centru Beograda - "Rezime Crown", "Rezime Diamond", "Rezime Residence".

Bata Hreljac, sagovornik "eKapije", bi autobiografiju napisao samo ako bi mogla da posluži kao savet drugima. Naziv te knjige, koja bi bila ispunjena mnogim neobičnim doživljajima, mogla bi da bude "Pokretač u svemu", a počela bi:

- Rođen sam na Crvenom krstu u ulici Božidara Adžije. Sa 12 godina sam imao svoj orkestar "Veseli dečaci" sa kojim sam svaki petak i subotu radio, a preko leta bismo tri meseca svirali na moru tako da sam finansijski bio nezavisan od roditelja.

Ipak je muzika njegova prva ljubav. Kasnije je shvatio da ima više talenta za posao nego za muziku, kao i da će slobodu pre ostvariti kroz posao.

Klavijaturista, DJ, muzički menadžer

- Moja majka je do udaje za mog oca pevala u bečkoj operi, tako da smo brat i ja po njenoj želji išli u muzičku školu "Stanković". Brat je bio basista u slavnoj "Korni grupi" a ja sam svirao klavijature u manje poznatim bendovima.

Sa drugovima muzičarima je odlazio u Milano da sluša koncerte, jer im se, kako kaže, Trst nije sviđao a London je bio daleko. U tom gradu na severu Italije je video kako izgledaju klubovi i diskoteke. Hreljac je prvu diskoteku u Beogradu otvorio kada je imao 16 godina.

- Video sam neki dom mesne zajednice u Višnjičkoj banji i pomislio kako bi tu bilo dobro da se napravi diskoteka. U tom delu Beograda su još krave šetale. Sve sam sam napravio od drveta. U to vreme nije bilo ni kafića u Beogradu. Moji drugovi iz 14. beogradske gimnazije nisu ni razumeli šta je disko klub, kao ni moj otac koji nije hteo da priča samnom zbog tih mojih ideja.

Četri stotine ljudi je na otvaranju ostalo ispred "Katarze", a Bata Živojinović je došao na otvaranje da "učini" drugu iz ulice.

- Anonimni pevač iz Sarajeva, Zdravko Čolić, ’69. je stanovao kod mene i bio gost u mojoj diskoteci.

Sa 19 godina Bata Hreljac je imao 5 disko klubova u Jugoslaviji.

- Poslao sam na 50 adresa duž jadranske obale ponudu da otvorim nešto što je u svetu poznato kao disko klub. Odgovorilo mi je oko 30 hotela, i ja izaberem kao prvo mesto hotel "Zlatnu obalu" u Sutomoru. Molio sam oca da mi pozajmi 50 dolara on nije hteo ni da čuje. Imao sam samo toliko para da odem do mora. Otvorio sam diskoteku, zaradio za dve noći koliko košta recimo "ford granada", a moj otac je imao stari "fiat". Poslao sam mu "forda" na poklon, a kad je video auto rekao je "sad sam siguran da je lud".

Hreljac kaže da njegov otac nije shvatao privatni posao, sa jedne strane, jer je bio čovek koji je živeo od plate i koji je bio na visokoj poziciji u velikoj državnoj firmi, a sa druge strane je imao veliki strah jer im je nacionalizacijom oduzeto sve ono što je deda stekao.

- Deda po ocu je bio veliki preduzimač, zidao je Kraljev dvor u Beogradu i Oplenac, i moj otac je živeo na dvoru jedno vreme. Ipak sam se ugledao na dedu po majci koji je bio vrhunski pravnik i to me je povuklo na prava. On je završio Sorbonu i bio predsednik Vrhovnog suda Jugoslavije. Umeo je da obuje kaubojske čizme i da ode u sud.

Iako je posle dve godine "gostovanja" samo na ispitima na Pravnom shvatio da neće biti pravnik ipak je završio fakultet sa prosekom 9,2.

- Nisam imao vremena da idem na predavanja. Kao menadžer "Korni grupe" sam sam organizovao 300 koncerata za nekoliko godina. Spavao sam 4 sata dnevno, ne znam ni kad sam stigao da učim.

Priču o diskotekama je nastavio i po celoj Srbije tačnije angažovao je dobrog poznavaoca muzike kao dj-a.

- Raša Petrović, koji je sad legenda za džez, vodio je popularnu emisiju o muzici. Nabavio sam opremu, Raša je bio dj, radili smo petkom, subotom i nedeljom po domovima i mesnim zajednicama. Pokretna diskoteka je bila hit. Ljudi su samo čuli da postoje neki disko klubovi a nisu znali šta je to.

Bata Hreljac kaže da je samo dva meseca radio za platu.

- Imao sam 21 godinu i samo tada sam radio za nekog. Dragan Marković me je postavio za direktora produkcije ploča "Studija B". Izdržao sam 2 meseca jer nisam sebe mogao da zamislim u kancelariji za nekoliko godina.

Pica i "laganje"

Kada je imao 15 godina u septembru se zaputio u Italiju da gleda trku Formule 1. Od tada je "zaljubljen" u "najbrži cirkus na svetu". Redovno je pratio trke deceniju i po, a sada pogleda nekada na televiziji jer kako kaže sada je to drugačiji događaj.

- Tada sam u Italiji prvi put probao "Coca Colu" jer smo u Jugoslaviji pili Coctu, prvi put sam probao picu i rekao "neverovatno". Farmerke sam već imao, a u Italiji sam išao i da kupim pantalone jer sam imao problem sa merama. Kada sam našao odgovarajuće, rekao sam da moram da zapišem ovo ime pa da potražim i sledeći put kad dođem. To je bio "Versace", deset godina pre nego što se pojavila njegova prva poznata kolekcija.

Pica mu je odredila životni poziv. Nakon epizode kao menadžer otišao je u Nemačku na tri meseca da uči kako se prave pice. Po povratku otvorio je prvu piceriju u Beogradu ali ta ideja nije prošla baš lako.

- Dve godine sam se borio i prokrčio put celom privatnom poslu. Dok sam objasnio, progurao ideju, doživeo sam strašno mnogo problema. Sve pare sam uložio u to, nisam imao ništa, švercovao sam se u autobusu. Kad sam konačno otvorio piceriju na uglu Beogradske i sadašnje Krunske ulice, shvatio sam da sam uspeo. Tada sam kupio na Kalenić pijaci sve ptice, pustio ih da odlete i tako častio sebe. Shvatio sam da sam uspeo jer sam doživeo emociju koju ne dožive milioni ljudi nikad u životu.

Piceriju je prodao ’79, a na tom mestu je sada restoran "Na ćošku". Hreljac danas italijanski specijalitet jede samo u Trstu.

- Tamo ima jedna picerija, udaljena 15 minuta od mog stana u Portorožu. Naručujem samo picu sa mesom bufala i mocarelom.

Beograđanima je doneo i druge italijanske specijalitete kada je otvorio prvi italijanski restoran "TP" na Terazijama 1.

- Predsednik opštine Stari grad je tad govorio "hoću laganje" jer nikad nije čuo za lazanje. Rezervacije su bile mesecima unapred. Gosti su nam, između ostalih, bili Elizabet Tejlor i Ričard Barton. Kusturica je tad snimao prvi film.

Kasnije je otvorio "Zu club", diskoteku "Johhnie Walker" u Kneza Miloša 9, "Beogradski izlog" na Trgu republike, veliku diskoteku u Sava centru. Do devedesetih je zapošljavao 117 ljudi u diskotekama.

- Onda je devedesetih nastao neinteresantan period za mene, zatvorio sam ovde dikoteke i otišao na godinu dana u Španiju gde sam otvorio klub.

Boraveći tamo španski je brzo "progovorio", kao i nemački dok je učio "zanat" u Nemačkoj. Na engleskom i italijanskom se odlično sporazumeva.

Najvažnija je sloboda

- Novac nije bio moj motiv da budem u privatnom poslu, već je presudna bila sloboda. Slobodu sam tražio i od roditelja, potom bračnog partnera i onda od dece. Srećan sam ceo život u svojoj slobodi.

Iako je bio dosta popularan među ženama, kaže da im se nije udvarao, već su se "žene desile neplanirano". Prvi put se oženio sa 22. godine a godinu dana kasnije dobio sina.

- Razveo sam se kada sam imao 29. godina. Drugi brak sam sklopio sa 31. i još sam zajedno sa mojom izabranicom sa kojom imam kćerku. Porodicu shvatam kao suštinu svega. Sreća moje dece mi je najvažnija. Verovatno porodica nije uvek shvatala sve moje ideje ali su me prihvatili i živeli kako ja živim. Ne postoji odvojeno posao od života - moj život je posao i posao je moj život. Nisam mogao da menjam svoj posao jer bih onda menjao život.

I kada je na odmoru misli o poslu, a kako kaže, stalno je na odmoru jer je samo on vlasnik svog vremena.

- Retko idem na odmor, ali najviše volim da idem na Filipine jer tamo moja drugarica ima ostrvo. Volim sunce. Dve godine sam išao na planinu zbog sina da ga naučim da skija ali sam se mnogo mučio.

Mnoge političke stranke su ga želele za člana ali on nije pristao da bude ni u Komunističkoj ni u jednoj kasnije partiji koja je bila na vlasti.

- Želeo sam da imam "porše" i kupio sam ga sa 25 godina. Moj otac je mislio kako ću da "zaglavim" u zatvoru jer ko radi privatno i ima "porše" u to vreme je trebalo da ide u zatvor.

Danas poseduje "mercedes" kabriolet napravljen po njegovoj želji, ali već dve godine stoji u garaži.

- Tražio sam zlatno žut "mercedes", ovo je jedan jedini na svetu. Loše bih se osećao da ga vozim jer ne želim da uznemiravam druge ljude. Mislio sam da kad me neko vidi u tom autu reći će "ja ću voziti takav za tri godine", jer tako sam i ja govorio nekada, ali bi sada taj auto na ulicama Beograda imao negativne reakcije.

Jedinstveni auto će ostaviti kćerci, jer će "doći bolja vremena".

Dosledan

Bata Hreljac kaže da je ceo život samo sledio svoje ideje, radio pošteno i da je gledajući sa današnje tačke zadovoljan što, po svojim merilima, vodi kvalitetan život.

- Kockice su mi se ceo život slagale kao nešto normalno. Voleo bih da ljudi shvate da je moguće živeti u Srbiji i osećati se uspešnim, ali je uspeh relativna stvar. Neko ima jahtu pa pati što ne vozi avion. Imati uspeha znači imati ličnu ravnotežu.

Kao još jedna "kockica" u ugostiteljstvu na red su došli i hoteli. Hreljac je ’99 otvorio mali tržni centar u ulici Kralja Petra pod imenom "Rezime", a onda je odlučio da se samo posveti hotelijerstvu. Pre sedam godina je otvorio prvi "Rezime" hotel u Maršala Birjuzova, a nakon toga "Rezime Diamond" u Rajićevoj ulici. Kao krunu svog rada otvorio je ekskluzivni hotel "Rezime Crown" u knez Mihajlovoj ulici.

Krajem januara ove godine Hreljac je otvorio Centar zanatlija i preduzetnika Srbije sa ciljem da pomogne očuvanju i promociji zanatske proizvodnje.

- Kada čovek dođe u godine kada rezimira životnu priču nastaje potreba za nekom vrstom davanja. Zato sam i osnovao "Rezime Art Fondaciju". Želim da okupim ljude koji razmišljaju kao ja. Osim starih zanatlija u zadužbini "Nikole Spasića" će se okupljati i mladi ljudi kojima bih želeo da prenesem svoja iskustva.

Ponosi se svojom istrajnošću dugom 37 godina - iako je imao dosta izazova da ode u neke druge poslove koji su mu u tom momentu mogli doneti dobru zaradu.

Biografija Bata Hreljca govori da nikad nije kršio pravila ali da je oduvek stvari video drugačije od ostalih.

- U sedmom, osmom razredu je trebalo da svako odeljenje skupi po 25 kilograma starog papira da bismo išli na ekskurziju. Bio je još jedan dan do kraja skupljanja kada su zvali moju majku iz škole da kažu da nisam doneo ni jedan list. Već sam bio u štampariji i predložio da dođe kamion i da pokupi stari papir koji im nije potreban. Doneo sam školi sam 2,5 tona papira i svi smo išli na ekskurziju.

S.O.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.