NavMenu

Petar Mihailović, glumac - Zarazni Piksijev lob

Izvor: Mozzart sport Petak, 24.05.2013. 13:47
Komentari
Podeli

Petar Mihailović (Foto: mozzart sport)Petar Mihailović

Redovan kako na Zvezdinim utakmicama, tako i s društvom na fudbalskim i košarkaškim terenima, mladi glumac nam je otkrio kako ga je pradeda "zarazio" ljubavlju prema Mančester Junajtedu, te zašto se nakon decenije treniranja košarke odlučio da se u pozivu pridruži ocu i bratu – Milanu Caciju i Vladislavu Mihajloviću

Možemo ga videti "na daskama koje život znače" u Zvezdara teatru i u predstavama u Pozorištu Slavija i, naravno, na Zvezdinim utakmicama na kojima je redovan koliko mu obaveze dozvoljavaju. Petar s ponosom, ne razdvajajući ih, govori o svojoj ljubavi prema klubu iz Ljutice Bogdana i glumi. Obe su mu zadovoljstvo i sastavni deo svakog bogovetnog dana.

Koju ligu pratite iz zadovoljstva, onako, zbog lepote samog fudbala?

– Ako hoćete da gledate dobru utakmicu, onda je to engleska liga. Tu je najbolji fudbal. A moj pradeda, po kome sam i dobio ime, tokom Drugog svetskog rata je kao vojnik kraljeve vojske otišao u Englesku. Živeo je u Mančesteru i kao veliki navijač Junajteda slao mi je svake godine njihove brošure.

On vas je znači "zarazio"?

– Upoznao me je s Mančesterom. U Beograd je dolazio njegov sin, takođe navijač Đavola... Odatle ljubav prema engleskoj ligi.

Jeste li bili kod njih u Mančesteru?

– Išao je samo ćale koga sport uopšte i ne zanima.

Da li je popularni glumac Caci Mihailović bio i na nekoj utakmici tamo?

– Nije, ali je bio na stadionu, koji ga takođe ne zanima, a-ha-ha. Kada su oni došli ovde, odveo sam ih na Marakanu, pa u Zvezdin muzej. Slikali su se s replikom pehara Lige šampiona, kupili dresove. U Engleskoj su ulaznice za utakmice preskupe. Oni svi navijaju, a kad sam ih pitao da li idu na utakmice, odgovor je bio: "Neee, gledamo na televiziji."

Vi ste trenirali košarku, a ne fudbal?

– Košarka mi je ipak omiljeni sport, trenirao sam basket 10 godina. Počeo sam kao klinac, sa osam godina, u školi košarke "Zvezdara", a potom u OKK Beograd.

Kako to da ste prestali da trenirate?

– Ostao sam mali. Kao dete sam bio visok. U petom osnovne sam bio iste visine kao sad, igrao centra, a potom nisam dalje rastao, a nisam mogao da se prebacim na neku drugu poziciju i tako sam slavno propao.

Ko vam je bio idol?

– Voleo sam Zorana Jovanovića, bio je visok 212 cm, igrao na poziciji centra i uvek protiv Divca. Kada sam počeo da treniram košarku, zbog njega sam uzeo broj devet.

Kao mlađi brat ste uspeli da se izborite za neki ćošak?

– Na kraju sam dobio cela vrata, a posle sam se proširio i na zid jer sam imao Piksijev poster u prirodnoj veličini, iz Tempa.

Kako ste spojili Akademiju i sport?

– Dok sam bio u gimnaziji, redovno sam išao na utakmice. Tokom studiranja to nije bilo moguće, pa sam posle, kako mi obaveze dozvoljavaju, nastavio i baš sam redovan.

Niste baš propustili najgore godine našeg sporta, ali svakako one među gorima...

– Akademiju sam upisao 1998. i od tih godina bile su gore samo 1995 i ʼ96. kada nismo ni igrali u Evropi. Jesam bio mali, ali doživeo sam kako je to bilo ranije, kada je Zvezda bila prvak Evrope.

(Foto: mozzart sport)

Kako ste odlučili da se okušate na glumi? Uticaj tate i brata glumaca?

– Više to što smo sa amaterskim pozorištem pobedili, bili prvaci Jugoslavije. A vrlo kratko sam se spremao za prijemni, svega nedelju dana. Imao sam keca iz matematike i čekao šta će biti – ako popravim, mogu na prijemni, u suprotnom me čeka avgust i propuštam prijemni.

Stigla dvojka?

– Na poslednjem času. Nikom ništa nisam govorio. Ćale je saznao gde idem tek kada sam mu tražio novac za prijavu. To nije bilo baš malo, pa je bio u čudu i pitao me za šta mi trebaju tolike pare. Rekao sam mu da idem na prijemni, a njemu i dalje nije bilo jasno kakav prijemni. Za njih je to bio šok. Uvek sam govorio da ja neću biti glumac. Prvo sam mislio da ću biti košarkaš...

Da li vas je otac kao klinca vodio sa sobom u pozorište?

– Jeste, naravno, gledao sam predstave i u dečjim pozorištima, i u Ateljeu.

A ono "Sedi tu i igraj se dok probam kostime"...

– Bilo je i toga, svraćao sam s njim i u bife Ateljea. Detinjstvo mi je prošlo uz glumce i pozorište. Normalno je da se zaraziš time. Uvek sam imao neku potajnu želju da budem glumac, a tek sam se uz igranje u amaterskom pozorištu osvestio. Moji nisu bili za to, ni da Vlada ni ja idemo u glumu. Težak je glumački život.

Činilo vam se da je vašem ocu bilo lakše?

– Nisam ni razmišljao o tome. Kad si klinac, znaš samo da nešto voliš. Upravo to je prednost ovog posla – imaš privilegiju da se baviš onim što voliš, da radiš i to je kompenzacija za sve. Završio sam Akademiju u nezgodnom trenutku, počelo je da se priča o Zakonu o pozorištu i da više neće biti zapošljavanja i da ćemo svi otići pod ugovore.

Niste primljeni u radni odnos, mada dugo i često tamo igrate?

– Ne, ja sam samostalac iako je prošlo 10 godina. U Ateljeu sam odigrao 18 uloga, ali nisam na plati.

Čekajte, pa primani su neki glumci poslednjih godina u radni odnos u Ateljeu?

– Promeni se upravnik, promeni se sve... Iz tog razloga nije lako biti u ovom poslu, nemaš sigurnost, ali se baviš onim što voliš i dok ima posla uživaš u tome.

Ko je dodatno "kriv" za vašu ljubav prema glumi? Ko je od očevih kolega voleo da se bavi vama dok čekate tatu da završi ono što treba na poslu?

– Svi su oni bili predusretljivi... A uživao sam, voleo sam da dolazim sa ćaletom. Bilo mi je interesantno kako je iza scene. Imao sam varijante da pokušam da ga dozovem iz publike, a-ha-ha. A bilo je i trenutaka kada mi je bilo dosadno.

(Foto: mozzart sport)

Šta je dosadno u pozorištu?

– Šetam sa ćaletom, a on dođe i zakuca se u bife. Meni je dosadno, hoću da idem u park, a on će meni: "Evo, samo još 15 minuta."

Povedete li vi sada ćerku u pozorište?

– Nije još gledala nijenu predstavu, mala je, ali sa mnom često svrati.

Navija za Mančester Junajted i Zvezdu?

– Navija za Zvezdu. Ja sam najviše vezan za naš sport, pa kakav da je. Kao klinac sam zavoleo Zvezdu, imam tu strast i to mi je sastavni deo života. Jedan deo dana obavezno posvetim tome da pročitam šta se dešava oko Zvezde, a često pustim klip u kome Ljuba Tadić kaže, a u mom slučaju je stvarno istina: "Da vam kažem samo, nije uopšte mala stvar navijati za Crvenu zvezdu."

Radovan Treći

Koliko ste vi puta gledali Radovana Trećeg iz koga svi više nego dobro pamtimo replike i vašeg oca u ulozi Jelenčeta?

– Nisam ni ja gledao uživo iako mi je otac igrao. Bio sam mnogo mali. Imao sam pet godina kada je odigrana poslednja predstave. A kasetu sam, kao i svi, gledao mnogo puta i kao i cela moja generacija znao sam celu predstavu napamet.

Piše : Biljana Bošnjak Draganović

izvor :

Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.