NavMenu

Ana Popović, bluz gitaristkinja - Čuveni B. B. King mi je pričao o svojoj dijeti

Izvor: Blic Nedelja, 21.03.2010. 13:01
Komentari
Podeli

Ana PopovićAna Popović

Gospođice, vi razumete gitaru, rekao mi je čuveni bluz gitarista B. B. King prošle godine u Helsinkiju i pozvao me na razgovor posle koncerta u Ledenoj dvorani. Moj bend je nastupao pre njegovog i nekoliko minuta mi nije dao da odem s pozornice. Dugo mi je pričao kako je nabavio novu dijetu i koliko ona utiče na njegovo zdravlje i liniju.

Bilo mu je važno da i ja saznam da banane isključivo treba jesti s određenom vrstom biljnog sirupa. B. B. King je jednostavan i emotivan čovek, kaže u ispovesti za "Blic nedelje" Ana Popović, bluz gitaristkinja koja je napravila svetsku karijeru.

Kasnije sam bila u publici na jednom od njegovih nastupa i neko iz publike je prišao pozornici i rekao: "Ovo je dosadno." On je posle pedeset godina karijere prekinuo koncert i vidno potresen nas pitao: "Pobogu, da li vam je stvarno dosadno?"

Badi Gaj

Dva puta sam zajedno sa bendom bila gost legendarnog Badija Gaja u njegovom klubu. Nije izdržao i oba puta je izašao na pozornicu da svira sa mnom. Tada mi se celi život motao pred očima jer sam pokušavala da ostanem pribrana iako mi je u glavi zvonilo pitanje – kako sam stigla do ovog momenta? On je publici rekao da zna za moju muziku odavno i da mu je zadovoljstvo da takvi majstori bluza sviraju u njegovom klubu. Bila sam srećna što i dalje stojim na nogama.

Bicikl

Moja mama Vesna je odrasla na Senjaku, tata Milutin na Zvezdari. Rođeni Beograđani. Kad su se venčali, mama se preselila na Zvezdaru gde me je 1976. godine rodila. Moji roditelji su obožavali kampovanje i čim bi leto sinulo, oni su podizali naš šator na različitim mestima duž jugoslovenske, italijanske, grčke… obale. Pre nego što sam krenula u školu jedino od bicikla niko nije mogao da me odvoji. Gde ja, tu i on. Čim bismo se raskomotili u nekom kampu, ja sam sedala na bicikl, vozikala se naokolo i nikada nisam umela da se vratim pred naš šator. Pravac i orijentacija za mene nisu postojali.

Takva sam se rodila

Među prvim rečima koje je moja pet godina mlađa sestra Maja izgovarala bile su "Ana ne ugubiš". Nije još napunila dve godine kada sam u Italiji ozbiljno zabrinula roditelje. Nisam se vratila pre mraka i ko zna gde bih završila da se slučajno nisam dovezla do prijavnice i počela da plačem. Roditelji su me tu pronašli i tada smo se dogovorili da kad god se izgubim u kampu pitam nekog gde je prijavnica. Mama me je mnogo grdila zbog moje dezorijentacije, ali je pre par godina shvatila da sam se takva rodila. U Amsterdamu u kojem već dugo živim ušle smo u radnju i posle toga nisam znala da li je put do kuće levo ili desno.

Tatin bend

Tek što sam krenula u osnovnu školu, fascinirao me je bend mog oca koji je često svirao bluz. Njima je muzika bila hobi i uživanje. Naša dnevna soba na jedanaestom spratu zgrade u kojoj smo stanovali često se pretvarala u bluzerski klub u kojem je tata Milutin satima improvizovao sa svojim prijateljima. Mama je spremala klopu i oko ponoći su ona i Maja odlazile na spavanje, dok sam ja širom otvorenih očiju zurila u bend i slušala. Tata je profesionalno radio ofset pripremu za štampu, ali je obožavao bluz i često bio nezamenjiv DJ na žurkama u našoj kući. Stalno mi je puštao ploče iz svoje fenomenalne kolekcije.

Prvi rif

Za deveti rođendan dobila sam klavijaturu i puno vremena provela nad njom, ali nikako nisam mogla da zamislim sebe kao pijanistkinju. Milutin mi je u ruke tada dao akustičnu gitaru i opet nisam uživala u tihoj muzici koju sam stvarala. Kada sam "pustila" prvi rif na električnoj gitari, prepoznala sam sebe kao muzičara.

Časovi kod Točka

Otac mi je rekao da neće da me uči da sviram gitaru jer veštinu treba da "skinem" od pravog majstora. Prijavio me je na kurs sviranja rok gitare koji se održavao u prostorijama Narodnog univerziteta "Božidar Adžija", a majstor se zvao Radomir Mihajlović Točak. Bilo nas je dvadeset na tom kursu i fenomenalno je zvučalo kada bismo svi zajedno sa Točkom svirali neki rokenrol. Posle nekoliko meseci Točak je izdvojio nas četvoro iz te grupe i jednom nedeljno nas u svojoj kući podučavao sviranju džez gitare. Bilo je fenomenalno. Na tim časovima sam naučila postojanost u sviranju i modele džez improvizacija. Posle toga sam godinu dana provela u prestižnoj Muzičkoj školi "Stanković".

Slikarka?

U pubertetu bukvalno nisam spavala zbog umetnosti. U Desetoj beogradskoj gimnaziji sam bila odličan đak, pohađala dodatne časove engleskog jezika, svirala gitaru i spremala prijemni ispit za Likovnu akademiju u Beogradu. U tom momentu sebe sam u budućnosti videla jedino kao slikarku. Posle mature upisala sam Višu likovnu školu i u roku je završila.

Prvo pa raspad

Spremala sam se da proslavim devetnaesti rođendan kada nas je neki očev prijatelj pozvao da sviramo u beogradskom naselju Borča. Publika nije bila preterano zainteresovana za našu muziku, ali sam ja u Borči upoznala odličnog gitaristu Radeta i njegovu super ekipu koja je bila u hipi fazonu. Odmah smo oformili bend i vežbali godinu dana. Moj poznanik je tada bio menadžer u jednom beogradskom klubu i došao je u garažu gde smo vežbali, čuo nas i kratko prokomentarisao: "Vi ste preglasni za mene". Bend nam se sutradan raspao jer je mišljenje mog poznanika bilo razarajuće za sujetu bas gitariste i bubnjara.

Probili turbo folk

Pogrešili su jer smo Rade i ja s novim muzičarima oformili bend Haš koji je za nekoliko nedelja stigao do relevantnih top-lista. Naša muzika je izazvala ogromnu pažnju medija u momentu kada se početkom devedesetih godina u Srbiji uspostavila turbo folk ikonografija i ideologija. Sve televizije su uradile intervjue s nama.

Najbolji koncert

Bili smo mnogo srećni kada smo s menadžerom beogradskog kluba "Voks" ugovorili nastup benda Haš. Stari kombi nam je bio natovaren ozvučenjem i instrumentima. Nasred prometne raskrsnice u centru grada kombi je stao i nije bilo načina da ga pokrenemo. Napravili smo saobraćajnu pometnju u centru Beograda, vreme je prolazilo i bila sam sigurna da od naše svirke u "Voksu" nema ništa. Na kraju nas je neki tatin drugar zajedno s ozvučenjem i instrumentima potrpao u svoj auto i prevezao do kluba. Bilo je dva ujutru i već sam počela da se izvinjavam menadžeru "Voksa" kada mi je on prstom pokazao gomilu ljudi koji su i dalje čekali da započnemo svirku. Retko kada u karijeri sam bila toliko motivisana da odsviram najbolji koncert u životu kao tada u "Voksu". Uživali smo i mi i publika. Posle tog nastupa dobili smo stalni angažman petkom uveče u "Voksu".

Holandija

Moji roditelji su imali familiju u Holandiji i putovanje do Amsterdama su uvek doživljavali kao priliku da spreme poseban zabavni i obrazovni program za sestru i mene. Nijednom istim drumom nismo stigli u Holandiju. Uvek je bilo mesta koje nismo obišli a koja su u istorijskom ili nekom drugom kontekstu zanimljiva i važna. Kada sam videla katedralu u Kelnu, imala sam osećaj da sam junakinja neke bajke. Milutin i Vesna su želeli da sestra i ja postanemo svetski ljudi.

Dobra odluka

Kada sam diplomirala na Višoj likovnoj školi u Beogradu, dobila sam stipendiju za nastavak studija grafičkog dizajna u Holandiji. Na poleđini njihove pozivnice bio je spisak svih fakulteta u Holandiji. Videla sam adresu Muzičke akademije i odmah im poslala snimke nastupa s mojim bendom Haš i neke moje solo odsvirane instrumentale. Pozvali su me na pretpripremnu godinu i potpuno mi usmerili život zauvek. Odlučila sam se da mnogo rizikujem u životu. Vratila sam stipendiju za studije grafičkog dizajna i krenula u neizvesnost pripremanja prijemnog ispita na Muzičku akademiju. Prilično kasno, tek u dvadeset i drugoj godini, odlučila sam da se ozbiljno posvetim muzici. Bend Haš je za mene bio lep i inspirativan hobi.

Samo bend

Na početku studija nisam želela da čekam na svoju karijeru u muzičkoj industriji. Pisala sam pesme i želela da postanem zvezda. Sve to se nije nimalo dopalo mnogim profesorima sa Muzičke akademije, ali ja sam želela od škole da uzmem ono što meni treba, a ne da mi škola oduzme energiju za pozornicu. Nije me interesovalo da postanem džez gitaristkinja i da u zadatim okvirima vežbam u tišini svoje sobe. Mene je uvek privlačio nastup pred publikom i nikada u životu nisam želela da odustanem od sviranja u bendu. Kada sam shvatila da suviše sviram note radi nota, a ne radi publike, prekinula sam studije na drugoj godini muzičke akademije i usred Holandije oformila bend. Bila sam bez konkretnog plana. Imala sam samo ambiciju.

Poslednji gulden

Nekoliko meseci posle toga kišovito jutro me je zateklo u stanu bez para za kiriju i hranu. Dala sam sebi rok od četrdeset osam sati, u suprotnom, bila sam blizu odluke da sve napustim i vratim se u Beograd. Adrenalin mi nije dao da spavam i bila sam pred psihološkom kapitulacijom kada je zazvonio telefon. Čula sam glas muzičara Toše Todorovića koji mi je rekao da mu je novinar Vojislav Pantić pričao o nekoj talentovanoj bluz gitaristkinji koja živi u Holandiji. Pitao me je da li hoću da budem specijalni gost na njegovom koncertu u Nemačkoj i ja sam bukvalno poslednji gulden dala za voznu kartu do Nemačke.

Amerika

Tamo sam pre koncerta Tošeta Todorovića prodavala diskove s muzikom svog benda i uspela da zaradim hiljadu i dve stotine guldena. Neko mi je poslao znak da ne brinem i da verujem u svoju muzičku karijeru. Posle dva meseca, dogodila mi s slična situacija. Opet sam imala nula guldena na računu, ali ovog puta sticajem okolnosti završila sam na bini s Bernardom Alisonom. Posle nedelju dana on je poslao disk Haša u SAD i dobila sam poziv od menadžmenta izdavačke kuće „Raf rekords“ za pregovore oko snimanja albuma za američko tržište.

Blef u Memfisu

Otišla sam u Memfis gde je sedište „Raf rekordsa“ i na prvom sastanku lagala sam prvog čoveka poznate izdavačke kuće. Kazala sam mu da imam druge opcije za snimanje albuma u SAD. Bio je to blef na koji je on naseo i pristao na sve moje uslove koji su podrazumevali brojne nastupe po Americi. Bila sam uverljiva u komunikaciji s menadžerima "Ruf rekordsa". Kad sam počela da sviram sa bendom po SAD, činilo mi se kao da sam konačno došla kući. Imala sam utisak da sam sve to proživela u prethodnom životu. Prepoznavala sam sve njihove načine sviranja, gestikulacije, čak i sleng. Tata Milutin je kriv za to jer čim sam postala svesna sebe, bluz je za mene bio podrazumevajući zvuk za ceo život.

Američki san

U proleće 2002. godine, pre nego što se moj prvi album za američko tržište našao u prodaji, svirala sam sa svojim bendom na nekom festivalu u državi Njujork. Posle našeg nastupa promenila su se još dva benda na pozornici, a mi smo još potpisivali albume ljudima iz publike. Nisam mogla da verujem da smo ostali skoro tri sata posle koncerta da bismo razgovarali s publikom. Tada sam znala da živim svoj američki san i da pripadam sceni na kojoj nastupam.

Porodica

Veoma uživam kao mama dvogodišnjeg Luke kojeg sam dobila iz veze sa svojim verenikom Markusom. Živimo u Amsterdamu i srećna okolnost je da centar za rekreaciju koji se nalazi preko puta naše kuće u svom sklopu sadrži i obdanište. Odvedem Luku tamo i pet puta nedeljno od devet do jedanaest pre podne održavam kondiciju koja mi je potrebna za koncerte. Obožavam plivanje. Markus bukira moje koncerte i brine se o Luki kad nismo svi zajedno na turnejama mog benda. Kada sina vodim na turneju, onda organizatori moraju da naprave takav raspored gostovanja da je najdalja udaljenost između dva grada tri sata vožnje automobilom. Od kada je Luka u mom životu sve brže i koncentrisanije radim. Ceo album sam napisala dok on spava.

Lična karta

Ana Popović je rođena u Beogradu u porodici koja je bluz koncerte održavala u dnevnoj sobi porodičnog stana. Diplomirala je Višu likovnu školu u Beogradu i bila lider grupe Hush. Nastavila je školovanje na Muzičkoj akademiji u Holandiji, ali je prednost dala koncertnim nastupima. Spletom okolnosti stiže u Memfis gde je za izdavačku kuću "Ruf rekords" snimila prvi album za američko tržište. Nastupala je sa legendarnim bluz gitaristom B. B. Kingom i ima veoma uspešnu karijeru u SAD. Živi s verenikom Markusom u Amsterdamu i ima s njim dvogodišnjeg sina Luku.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Blic" od 21.03.2010.)

Komentari
Vaš komentar

Top priče

28.03.2024.  |  IT, Telekomunikacije

Dosad najveće istraživanje AI: Tri posla koja sigurno gube bitku sa veštačkom inteligencijom

Jedna od aktuelnijih i traženijih tema poslednjih godinu dana je veštačka inteligencija i njen uticaj na tržište rada. Mnogo je objavljenih analiza o tome ko je na prvoj liniji stradanja i koga će AI zameniti, koja će se nova zanimanja izroditi, koliko će ljudi izgubiti svoju profesiju i svoj posao. Svima je već jasno da je u toku eksplozija alata za generativnu veštačku inteligenciju. Komentara je nebrojeno – od procena ’Ne

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.