NavMenu

Miloš Radivojević, reditelj i scenarista - Čitavog života stanujem u filmu

Izvor: Novosti Ponedeljak, 26.12.2016. 15:18
Komentari
Podeli
Miloš Miša Radivojević (Foto: YouTube/screenshot)Miloš Miša Radivojević
Ovogodišnji laureat nagrade Udruženja filmskih umetnika Srbije (UFUS) za celokupno stvaralaštvo i doprinos filmskoj umetnosti je reditelj i scenarist Miloš Miša Radivojević. Autor čija su ostvarenja od "crnog talasa" do danas obeležila značajno poglavlje jugoslovenske i srpske kinematografije, tokom karijere koja traje više od pet decenija potpisao je 18 igranih i televizijskih filmova - "Bube u glavi", "Bez", "Kvar", "Dečko koji obećava", "Živeti kao sav noramalan svet", "Una", "Čavka", "Omnibus", "Ni na nebu ni na zemlji", "Buđenje iz mrtvih", "Odbačen", "Kako su me ukrali Nemci"...

U svom opusu, Radivojević je pokazao utemeljen autorski izraz, ali i provokativnost, subverzivnost i političku nekorektnost prema svakoj vlasti. Danas, kako za Novosti kaže autor koji je dobijao priznanja i na velikim svetskim festivalima, najvećim uspehom smatra to što je preživeo sve ove godine i uspeo da snimi svoje filmove.

- Nikada nisam ni razmišljao o tome šta je karijera, a ni o nagradama - ako ih dobiješ, dobro je. Ako ne dobiješ, nije važno, jer ne treba mnogo verovati ni nagradama, ni osporavanju. Za mene je film uvek bio život i tako je ostalo do danas. To deluje patetično, ali ja sam stanovao u filmu, kako je govorio naš divni kolega Slobodan Leman. A baviti se ovde filmom je najbolji način da upropastite sopstveni život.

Da li ovo priznanje esnafa ipak ima posebno mesto?

- Kad vas nagradi pleme s kojim delite sudbinu čitav život, i koje takođe živi film čitavog života, onda ne postoji ništa više od toga. UFUS je, bez obzira na status, u svim vremenima bio izložen siromaštvu. Nikada nisu postojala sredstva kojima je mogla da se razvije neka bogata sindikalna delatnost, što znači da je delio sudbinu svih nas. S druge strane, ova nagrada je pod velikom "hipotekom" sjajnih glumaca s kojima sam radio, scenarista, snimatelja, scenografa, organizatora, kaskadera koji su za bedne pare lomili svoje kosti u tim filmovima, sekretarica režije, pomoćnika... Ona je, zapravo, priznanje za jedan veliki, mučan put, na kojem su mnogi radili za vas i bez isplaćenih honorara. Njima dugujem sve ono vredno što sam napravio, i moji će filmovi ostati posveta tim ljudima.

S druge strane, nagrada za životno delo na neki način "miriše" i na "do viđenja"?

- Ona s pravom primorava čoveka da razmisli o vlastitoj poziciji, bez obzira na njegovu energiju i mogućnosti, jer sugeriše da je prisutno i vreme da se "rukavice" okače o klin i da "borba" prestane. Ja se ne predajem, ne odustajem, imam još neostvarenih snova, što je najvažnije, jer ti snovi su i ono najbolje što je karakteristično za profesiju filmadžija. Osećam se dobro, i mislim da mogu da funkcionišem dok god živim u filmu. Ako mi se desi da izađem u neku udobniju sredinu koja se zove život, to će za mene biti kraj, mada mislim i da bi mi "matorci" trebalo da se povučemo i ustupimo mesto "klincima".

Nikada niste odustali od autorskog filma i niste pravili kompromise. Da li je to i privilegija, bez obzira na to koliko je teško?

- Bavio sam se ekstremnim autorskim filmom, jer je to bila moja istina, tako sam osećao, iako sam često dolazio do zidova. Posle "Testamenta" su me, recimo, čak i neki prijatelji izbegavali. Zbog filma "Kvar", koji se kotirao kao bioskopski, i bio kritika najgoreg dela našeg društva u kojem su takozvane "bolje familije" bile sluge autoritarne vlasti, posle prikazivanja na televiziji samo što nisam linčovan. I zbog njegove političke subverzivnosti, i zbog "golih" scena glumaca. Slično je prošao i "Dečko koji obećava", koji je prirodan nastavak "Kvara", samo još radikalniji i glasniji izlazak iz malograđanskih okova i društvenih okvira svih vrsta. To je bila moja pobuna, bacanje rukavice u lice licemernom, malograđanskom gledaocu, kojih je Jugoslavija bila puna.

Dve glavne, velike teme u svim vašim filmovima su sloboda i ljubav. Jesu li to i najveće vrednosti života?

- Ljubav je zarobljavanje, strast, umnožavanje u kome se čine kompromisi. Kad volite, ne odlučujete samo po svojoj volji. Sloboda podrazumeva nešto što je u vama, što je najličnije. Opredeljujući se za slobodu, vaš univerzum je ispunjen i, konačno, zašto bi dođavola bilo važno da li ste srećan ili nesrećan čovek, ako ste slobodni. Najveća čežnja u životu ipak ostaju ljubav i prihvatanje, ali film je nešto drugo.

Svi vaši junaci su istinoljubivi, slobodoumni, daroviti i odbačeni od društva, jer su takvi pojedinci ovde oduvek suvišni. Kuda nas to vodi danas?

- Naše istrajavanje u greškama, samoobmanama, nerazumevanju uvek vodi u gubitništvo. Ali, toliko je život težak na ovom našem prostoru, da mi odlično poznajemo gubitništvo, a neke vrste blistavih ostvarenja u životu su nam strana. Mi smo mali, idemo ka Evropi, ako odemo tamo, među oštrice silnih mačevalaca, što kaže Šekspir, stižemo u jedno naoružano društvo, u kome moramo da vidimo kako ćemo i šta ćemo. A opet, mislim i da smo jedan od istočnoevropskih naroda koji ima najveći potencijal u idejama, u bezobrazluku, u potrebi za inovativnošću, za osećanjem straha, slobode, i možda to uliva nekakvu nadu da bi u tom evropskom društvu mogli nekako da opstanemo.

Ušli ste u antologije i kao majstor najsmelijih erotskih scena. Da li bi i u novim projektima, ako ih snimite, nastavili tu reputaciju "pornografa" koju ste davno dobili?

- Kako vam se gasi libido, vaša imaginacija sve više raste. Hoću da kažem da bi u nekim mogućim, budućim filmovima, ako uspem da ih napravim, ta dimenzija bila još jača. Bile bi to fantazije, jer čovek tek u ovim godinama počinje da razumeva fenomen erotike i da postaje objektivan. Ljudi žele da žive da se ne bi rastali od svoje erotske suštine, i sve što imaju u životu trampili bi za erotiku.

Zašto se kod naših mladih reditelja vidi manje ideja, beskompromisnosti i hrabrosti u odnosu na generacije Makavejeva, Saše Petrovića, Puriše Đorđevića, Živojina Pavlovića, vas?

- Kao profesor vrlo sam upućen, i mislim da imamo snage koje bi pod izvesnim uslovima mogle da nastave tradiciju nekih naših velikih autora. Navijam za tu decu, uslovi u kojima rade su katastrofalni, a nema sistema koji bi mogao da ih na neki način pomeri. Kad govorim o tome, ne ocenjujem ono što su uradili, već razmišljam o mogućnostima koje bi promenom sistema mogli da razviju, i da nastave tradiciju velikih autora koje imamo.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

18.04.2024.  |  Industrija, Finansije

Stižu novi lovci na srpsko zlato - Australijski Strickland Metals kupio rudarski projekat na planini Rogozna

Strickland Metals ušao je u "unosnu srpsku zlatnu igru" nakon što je izdvojio 37 miliona dolara za kupovinu projekta Rogozna koji se može pohvaliti ogromnim resursom od 5,44 miliona unci zlatnog ekvivalenta (oko 170 tona), pišu australijski mediji. Australijski gigant Strickland Metals Limited bavi se otkrivanjem mineralizovanih sistema "svetske klase" sa fokusom na zlato i bakar. Kako navode mediji, za projekat zlata Rogozna Strickland

Izdvajamo još...

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.