U ataru Banatskog Brestovca usled hektara kukuruza i suncokreta nalazi se i oko 15 ari pod malinom i kupinom. Ovo je pionirski poduhvat Aleksandra Đurića, koji kaže da ima sorti malina kojima ravnica ne smeta.
- Zasad je planiran za ravničarski deo, traži vodopropusni sloj zemljišta da sadnice ne bi "gušila voda". Za sada uspeva - kaže Đurić.
Navodi da se ovim poslom bavi treću godinu, a na početku je imao 50 sadnica.
Stručno mišljenje je da Banat nije pogodan za gajenje malina. One traže veću nadmorsku visinu, hladniju klimu i senovitija mesta. Ipak, veći problem je kvalitet ovdašnjeg zemljišta.
- Malina se uspešno gaji na pH vrednostima 5,5, pa do 6,5, a ovde je najčešći slučaj preko sedam. To se može na određeni način rešiti, jer su to hemijske osobine zemljišta. Moguće je primenom odgovarajućih elemenata i đubriva, oplemenjivača, regulisati pH vrednost, ali ništa od toga nije trajno, mora se ponavljati svake godine, što podiže cenu koštanja, treba više znanja i bolja oprema. Na kraju dolazi i činjenica da su ovde visoke temperature, a malina je veoma osetljiva, pa može da zastane u porastu - kaže Vladimir Čolović, savetodavac za voćarstvo Instituta Tamiš.