Izvor: Danas | Utorak, 24.04.2018.| 17:54

Šta donosi Uredba o vraćanju zemljišta oduzetog u postupku komasacije?

Ilustracija
Vlada Srbije usvojila je Uredbu o kriterijumu za utvrđivanje površine poljoprivrednog i šumskog zemljišta u postupku oduzete imovine, koja bi trebalo da reši pitanje zemljišta otuđenog u postupku komasacije, odnosno arondacije.

Uredba je stupila na snagu 21. aprila, a da li će pomoći, ili odmoći, da se na pravi način obeštete naslednici – pitanje je koje se odmah nametnulo. Prvenstveno zato što se iz mase za povraćaj eliminišu poljoprivredno zemljište dato u dugoročan zakup, zatim ugovori o zakupu na osnovu investicionog plana, kao i ono zemljište dato u zakup po osnovu vlasništva nad infrastrukturom.

– Uredbom se reguliše postupak restitucije u komasiranim područjima, a omogućeno je i da se formira fond državnog poljoprivrednog zemljišta iz kojeg će se vraćati zemljište bivšim vlasnicima. Na taj način je omogućeno da država efikasno upravlja poljoprivrednim zemljištem, koje neće biti vraćeno restitucijom i koje će moći da se daje u zakup i na duži niz godina stočarima, naročito proizvođačima mleka – istakao je prilikom posete Bečeju ministar poljoprivrede Branislav Nedimović.

Uz opasku da je Zakon o restituciji loš, profesor Miladin Šervalić i narodni poslanik, ističe da nikakve uredbe to ne mogu da isprave.

– Narod kaže "Što se grbo rodi, ništa ga ne ispravi". Ta se opaska odnosi i na aktuelni Zakon koji, između ostalog, nije dobar i zbog toga što restitucijom nije obuhvaćena zadružna imovinu. Podsetiću da je ta imovina, bez naknade, oduzimana zadrugama u periodu od 1. jula 1953. godine do danas. Podsetiću i na to da država daje, bez naknade, 6.000 hektara zemljišta institucijama, pri čemu je 1.300 hektara pripalo zatvorima, dok tri državna poljoprivredna fakulteta mogu da računaju samo na 28 hektara. I najzad, nedavne izmene propisa kojima je omogućeno da se 30% državnog poljoprivrednog zemljišta u svojini lokalnih samouprava, odlukom resornog ministarstva poljoprivrede, daje povlašćenim preduzetnicima, i to bez javnog uvida u kriterijume, budi sumnju da se stvara nova elita, tzv. partokratski tajkuni, što će se već posle prvog kruga konkursa za IPARD sredstva i videti – kaže za Danas Šervalić.

Da bi trebalo usvojiti novi zakon o restituciji, s tom konstatacijom se slaže i agroanalitičar Milan Prostran, koji naglašava da je agrarna politika važno pitanje za Srbiju.

– Nije zanemarljivo kako ćemo se odnositi prema restituciji poljoprivrednog zemljišta, jer pored naših građana treba u Vojvodini obeštetiti Mađare i Nemce. Zagovornik sam novog zakona o restituciji, jer uredbama se ne reševaju problemi. Mislim da novi zakon o restituciji treba da jasno utvrdi rokove kada restituciju treba završiti – precizira Prostran.

Prema njegovom mišljenju, zemljište je prvorazredni nacionalni resusrs, kao i voda, pa utoliko pre agrarna politika mora da štiti ta dobra.

– Osnov vođenja agrarne politike je zemljište. To je Ustavom Srbije, kao najvišim državnim aktom, precizirano. Zato smatram da je ispravno voditi bitku za zemlju, koja treba da ostane u domaćem vlasništvu. Protivnik sam prodaje, ali i izdavanja zemlje strancima. Ne podržavam ni zakup zemlje u ovom obliku jer deluje poput podele plena, malo državi, malo opštinama. Dalje, smatram da bi državnu zemlju trebalo ponuditi domaćim poljoprivrednicima, pre svega malim proizvođačima, u prvo vreme i besplatno kako bi svoju konkuretnost podigli na viši nivo. Treba podsetiti da većina vlasnika poljoprivrednog zemljišta ima mala gazdinstva, sa prosečnim posedom od pet hektara, dok u Evropskoj uniji prosečan posed iznosi 21 hektar. Treba propisati obaveznu obradu zemlje, kako ni jedan hektar ne bi bio zaparložen. Takođe, važno je i pitanje nasleđivanja – objašnjava Prostran.

Branko Pavlović, privatizacioni savetnik, kaže da je u poljoprirvedi sve jednostavno.

- Ako imate zemljište, a Srbija ima plodno i obradivo zemljište, ako imate radnu snagu, kao što mi imamo, onda samo treba dodati ono što nedostaje. Dakle, ako nam nedostaje znanje, moderan pristup u poljoprivredi, onda to treba kupiti. Dovedimo stručnjake iz Holandije, ili neke druge poljoprivredno razvijene države, i naši proizvođači će za nekoliko godina usvojiti znanje i ostati gazde na svojoj zemlji – smatra Pavlović.

Najnovijom Uredbom precizirani su kriterijumi za vraćanje poljoprivrednog, odnosno šumskog zemljišta u svojini Republike Srbije na području katastarskih opština u kojima je nakon oduzimanja sproveden postupak komasacije, odnosno arondacije zemljišta, kao i kriterijumi za utvrđivanje površine poljoprivrednog i šumskog zemljišta koje se ne vraća u postupku vraćanja oduzete imovine.

Bliže je definisan pojam komasacione mase iz člana 24. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju. Ovim aktom je utvrđeno da će Uprava za poljoprivredno zemljište, u roku od 15 dana od stupanja na snagu Uredbe, a nakon što Agencija za restituciju dostavi podatke o površinama koje se potražuje u katastarskim opštinama, u kojima je sprovedena komasacija, utvrditi površinu katastarskih parcela u državnoj svojini u koja će biti dovoljna da se do kraja sprovede postupak vraćanja imovine.

Precizirano je, takođe, da se bivšim vlasnicima najpre vraća zemljište iz katastarske opštine na čijem je području i registrovano, ali ako to nije moguće, nudi se parcele iz bilo koje susedne katastarske opštine na području iste lokalne samouprave. Treća opcija je da se ponudi zemljište koje se nalazi u ostalim katastarskim opštinama na području lokalne samouprave, dok je najmanje prihvatljivo rešenje, posmatrano iz ugla bivših vlasnika, da im se vrati zemljište u nekoj od susednih opština. Prema podacima novosadske područne jedinice, u zakonskom roku podneto je 8.600 zahteva, uglavnom iz Vojvodine, kojima se potražuje poljoprivredno zemljište koje je bilo predmet komasacije.

Tekst uredbe pogledajte u PDF-u.

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.