Ovi avion imaju 1.300 kubika, 100 konjskih snaga i postižu brzinu od 220 km na sat. Uz potrošnju od 12 do 18 litara bezolovnog benzina na sat, od Jagodine do Beograda stižu za 35 minuta.
Njihove letelice mogu da se, sem za putnički transport i obuku pilota, specijalizuju za medicinski transport, agrotehnička dejstva, nadgledanje, kontrolu granica...
Matić, ipak, ima i daleko ozbiljnije planove. Kako kaže, već rade na razvoju nove letelice - dvomotornog šestoseda sa 282 konjske snage, sa dometom od 600 do 1.200 kilometara i autonomijom od oko 7 sati leta.
Ovaj avion trebalo bi da se izrađuje u novog fabrici, čiju bi gradnju Aero East Europe tokom maja trebalo da otpočne u Jagodini.
Gradsko veće Jagodine, naime, dodelilo je nedavno ovoj kompaniji
plac površine 1,14 hektara za izgradnju nove fabrike lakih aviona površine pet hiljada kvadrata.
Novi pogon trebalo bi da bude gotov za dve godine i da u početku zaposli najmanje 50 radnika sa teritorije Jagodine, a u narednih tri do pet godina do 150 radnika.
Ta investicija, rekao je u septembru prošle godine predsednik Skupštine Jagodine Dragan Marković Palma, "ubrzaće i početak planirane
izgradnje aerodroma u Jagodini za avione do 80 putnika".
Proizvodnja aviona u Srbiji deluje kao biznis koji bi država trebalo da pomaže "šakom i kapom" imajući u vidu da većina letelica ide u izvoz, što donosi "živ" novac u zemlju.
Ipak, proizvođači baš i ne mogu da se pohvale velikom pažnjom države. Matić zato skreće pažnju na to da, na primer, u Srbiji uopšte ne postoje standardi za proizvodnju ultralakih letelica, pa oni sada moraju da poštuju propise praktično kao da prave velike, komercijalne avione.
Dodaje i da "ako država već ne pomaže, dovoljno bi bilo barem da ih ne ometa".
Facebook, Google, Airbus i beogradski CTTNi beogradski Composite Technology Team (CTT) nije dobijao pomoć od države za razvijanje svog, veoma specifičnog biznisa.
Ova kompanija, naime, na Drugom vazduhoplovnom samitu jugoistočne Evrope predstavila je prvi srpski pseudo-satelit visokog plafona leta (HAPS) - Pupin.
Reč je o letelici super lake konstrukcije i mase od 120 kilograma, sa rasponom krila od 25 metara i krstarećom visinom od 20.000 metara.
Direktor CTT-a Petar Matunović objašnjava da je namena ove letelice da funkcioniše kao komunikaciona stanica u radijusu od 60 kilometara i da se koristi u osmatranju, ranom upozoravanju, meteorologiji, agrikulturi, prenosu interneta, radio signala, signala mobilne telefonije u teškom dostupnim predelima...
- Mi smo jedna od samo pet kompanija širom sveta koje trenutno rade na razvoju pseudo-satelita - kaže Matunović i dodaje da su im među konkurentima na ovom polju Facebook, Google, kao i Airbus sa svojom letelicom Zephyr.
Pseudo-sateliti, inače, lete na mnogo manjim visinama nego konvencionalni sateliti, neuporedivo ih je jeftinije i brže lansirati, pa ih je moguće koristiti i u siromašnijim delovima sveta, poput Afrike. Pored pseudo-satelita, CTT razvija i bespilotne letelice koje svoju primenu mogu da dobiju u snimanju i nadgledanju granica, praćenju saobraćaja i sličnim aktivnostima.
Matunović objašnjava i da se tehnologija na koju je CTT fokusiran korsti pre svega u vazduhoplovstvu, ali da može da bude primenjena i u drugim oblastima.
- Tako baterije koje razvijamo za naše letelice, koje moraju da omoguće veliku autonomiju u veoma nepovoljnim uslovima leta na velikim visinama, mogu da posluže i za unapređenje baterija u električnim automobilima - kaže on.
Međutim, i razvoj tehnologija u drugim sferama neminovno menja ustaljene obrasce u avioindustriji. Da je tako svedoči i iskustvo kompanije AirDB, koja razvija rešenje bazirano na jednoj od najpopularnijih tema u IT sferi danas - blockchain tehnologiji.