Radnici Eterne ne odustaju od odmarališta u Dalmaciji - Hrvatska kuću na Zlarinu prodala zagrebačkoj firmi ABGM

Hrvatska Agencija za promet nekretninama zatražila je nedavno kontakt sa bivšim rukovodstvom fabrike kože Eterna, u nameri da prikupi dodatne informacije o radničkom odmaralištu kulskog preduzeća na ostrvu Zlarin, kod Šibenika. Hrvatska je, naime, prisvojila odmaralište kožare i prodala ga bez njenog znanja, posredstvom agencije, zagrebačkoj firmi za trgovinu i usluge ABGM.

Radnici Eterne, koji su ostali bez posla posle uvođenja stečaja 2010. godine, nisu do danas prestali da potražuju odmaralište, kupljeno i opremljeno njihovim novcem iz dohotka.

Stečajni upravnik kožare Predrag Ljubović je Agenciji za promet nekretninama u Zagrebu predao svu raspoloživu dokumentaciju o odmaralištu na Zlarinu, ali su od tada i bivši radnici počeli da prikupljaju papire o ovoj imovini, koji su im bili nedostupni šest godina, koliko je trajao stečaj. Radnici su šokirani presudom i obrazloženjima Opštinskog suda u Šibeniku, kojima se opravdava uzurpiranje njihove imovine.

Odmaralište sa 106 ležaja, na dva sprata i potkrovljem, prostire se na oko 2.000 kvadrata i udaljeno je dvadesetak metara od plaže. Kožari su u njemu boravili svega četiri leta, a poslednji put 1990. godine. Hrvatski fond za privatizaciju prodao je ovaj objekat 1998. za 450.000 nemačkih maraka zagrebačkoj firmi.

Eterna je preko zagrebačkog advokata Ismeta Krupića još 2006. godine pokrenula spor u Opštinskom sudu u Šibeniku da im se odmaralište vrati. Advokat je podneo tužbu protiv Republike Hrvatske i firme ABGM, tražeći da sud u Šibeniku poništi njihov kupoprodajni ugovor i pozvao se na Zakon o potvrđenju sporazuma o normalizaciji odnosa Hrvatske i SR Jugoslavije iz 1996, napominjući i da je odmaralište na Zlarinu prodato daleko ispod cene.

U obnovljenom postupku 2013. godine šibenski sud odbio je zahtev Eterne, obrazlažući da su prema uredbama Vlade Hrvatske nekretnine poslovnih jedinica iz Srbije, Crne Gore, Vojvodine i sa Kosova, koje se u Hrvatskoj nisu organizovale kao društvena preduzeća, "pretvorbom društvenog vlasništva" prenete na državu Hrvatsku. Navedeno je i da sporazumom između RH i SRJ ugovorne strane nisu izričito preuzele obavezu vraćanja sredstava, "već je samo ustanovljeno načelo jednake pravne zaštite imovine fizičkih i pravnih osoba, koje imaju državljanstvo druge ugovorne strane".

Ne mireći se sa otimanjem odmarališta na Zlarinu, radnici Eterne odlučili su da radi zaštite svoje imovine angažuju organizaciju Trkulja i saradnici, koju je osnovao dr Đura Trkulja, iz Novog Sada, Srbin, koji je na sudu u Hrvatskoj dokazao vlasništvo nad svojim placem na Plitvicama, vrednim 5,2 mil EUR.

Milionski troškovi

Sud u Šibeniku ne samo da je odbio tužbeni zahtev Eterne, nego je presudio da nadoknadi parnični trošak Republici Hrvatskoj, 51.000 kuna, i firmi ABGM 21.250 kuna, a uz to i da plati 5.000 kuna kao "pristojbeni obveznik", što je sve zajedno, prevedeno na naš novac, oko 1,3 miliona dinara.

Stečajni upravnik Eterne upozorio je Odbor poverilaca fabrike da bi dalje vođenje parnice podrazumevalo samo nove troškove, a da je ishod neizvestan, pa je sudski postupak zato obustavljen.

Agencija za promet nekretninama Hrvatska

Hrvatski fond za privatizaciju

Fabrika Kože Eterna Kula

ABGM

ostrvo Zlarin

Šibenik

Predrag Ljubović

dmaralište na Zlarinu

Opštinski sud u Šibeniku

Ismet Krupić

Zakon o potvrđenju sporazuma o normalizaciji odnosa Hrvatske i SR Jugoslavije

Trkulja i saradnici

Đura Trkulja