Predstavnici kompanije, čiji su klijenti Gucci, Prada i druge svetski poznate obućarske industrije, već su napravili dogovor sa sremskomitrovačkom filijalom Nacionalne službe za zapošljavanje da bi počelo testiranje, ali i obuka nezaposlenih za poslove šivenja, krojenja i sečenja delova za obuću.
Proteklih dana već je krenuo prvi krug obuke radnika za obućarske poslove, a mogu se priključiti i oni s radnim iskustvom ili bez njega, ali je veliko pitanje koliko će nezaposlenih u Sremskoj Mitrovici i okolnim sremskim gradovima biti zainteresovano za obuku s obzirom na to da su plate u toj industriji male.
Jer, industrija obuće u Srbiji već godinama nema nekadašnji sjaj i nije ni blizu vremena kada je bila jedan od glavnih izvoznika u Evropu. Danas je organizovana u okviru 300 preduzeća u kojima trenutno radi približno 10.000 radnika, mahom ženske radne snage. U Srbiji se danas pravi obuća za poznate svetske kuće, ali se to većinom radi u firmama koje su u stranom vlasništvu.
Samo u 2015. godini Srbija je izvezla obuće za 300 mil USD, ali je u isto vreme uvezla cipela za 400 mil USD. U obućarskim radionicama u Srbiji šije se obuća najčuvenijih svetskih proizvođača, ali i dalje veliki problem predstavlja nedostatak sirove kože, ali i kvalifikovane radne snage.
Po objašnjenju sekretara Udruženja Privredne komore Srbije za tekstil, kožu i obuću Milorada Vasiljevića, najveći problem obućarske industrije u Srbiji je nedostatak sirove kože jer su dve kožare koje postoje, u Zrenjaninu i Rumi, u stranom vlasništvu pa rade za 19 najpoznatijih svetskih proizvođača, ali zato uvoze sirovinu iz Italije i Turske.
Osim manjka sirovina, obućare muče i nelojalna konkurencija, siva ekonomija, visoke dažbine i nedostatak kvalifikovane mlade radne snage. Poseban problem je i to što veliki deo naše obućarske inudstrije zapravo radi samo delove obuće za poznate svetske brendove preko doradnih poslova.
Stručnjaci upozoravaju na to da možda "zveči" kada se kaže da se kod nas šiju Prada ili Valentino cipele, ali da to nije recept za oživljavanje te industrije jer se ne može očekivati razvoj samo na doradnim poslovima, s obzirom na to da to donosi malu zaradu proizvođačima jer je nivo dodate vrednosti nizak, a na međunarodnom tržištu vlada jaka konkurencija.
Podaci PKS-a pokazuju da industrija kože i obuće Srbije beleži najveći plasman svojih proizvoda na italijansko tržište – više od 50% svog izvoza – ali i da ujedno najviše uvozi s italijanskog tržišta – 40%.
Italijani spremni da ulažu
Očigledno je da su italijanske obućarske kompanije spremne da ulažu na srpsko tržište jer procenjuju da je ovde radna snaga jeftinija i da su ulaganja u proizvodnju kvalitetne obuće manja. Vlasnik italijanske kompanije East West, koja će posle Sombora, Vršca i Vladimiraca otvoriti pogon i u Sremskoj Mitrovici, je Enriko Rosi. Njegova kompanija je u Srbiji zastupljena preko preduzeća
Progetti i veliki je srpski izvoznik gornjih lica i gotove obuće.