NavMenu

Srpski tekstilci opet oblače Evropu - Posla sve više, u 2017. očekuje se rast izvoza od 15%

Izvor: Politika Nedelja, 08.01.2017. 10:46
Komentari
Podeli
(Foto: Ursa Major/shutterstock.com)
Tekstilci u Srbiji nemaju budućnost, tvrdio je pre petnaestak godina Božidar Đelić. Tadašnji ministar finansija u vladi Zorana Đinđića bio je uveren da naši tekstilci ne mogu da izdrže žestok pritisak konkurencije iz Azije, čija je jeftina odeća i obuća preplavila svet. Đelić je mladima savetovao da se okrenu informacionim tehnologijama i sličnim zanimanjima koja obećavaju višestruko veće zarade. Milan Knežević, vlasnik Modusa, tada je tvrdio da je modna industrija jedna od najprofitabilnijih na svetu, pored toga što zapošljava mnogo ruku, i da država samo treba da je štiti od nelojalne konkurencije spolja i iznutra.

Reklo bi se da je Kneževiću vreme dalo za pravo. Amansio Ortega, španski biznismen, vlasnik Zare i još nekoliko modnih brendova, izbio je u 2016. na prvo mesto liste najbogatijih na svetu američkog magazina Forbs. Vlasnik trgovačkog lanca tekstila Inditex, sa dostignutim bogatstvom procenjenim na 79,5 mlrd USD, srušio je sa trona Bila Gejtsa, čiji je imetak vredeo 78,5 mlrd USD.

Mada su je mnogi odavno sahranili, srpska modna industrija se opet diže iz pepela. Naši tekstilci i obućari, baš kao u poslednjoj deceniji prošlog veka, ponovo oblače i obuvaju Evropu. Prema podacima iz Brisela, Srbija je 2000. godine bila na 192. mestu na listi zemalja iz kojih članice Evropske unije uvoze tekstil, dok je sada na 18. mestu, sa dobrim izgledima da već dogodine popravi taj plasman.

Ovaj sektor krajem osamdesetih godina prošlog veka zapošljavao je više od 250.000 radnika, a vrednost godišnjeg izvoza iznosila je više od pet milijardi dolara. Danas ima oko 1.800 aktivnih preduzeća sa više od 47.000 zaposlenih. Oporavak srpske modne industrije počeo je 2005. godine, kada je počela primena "Sporazuma o tekstilu", kojim je EU omogućila našoj zemlji bescarinski izvoz.

Prema rečima Milorada Vasiljevića, sekretara Udruženja za industriju tekstila, odeće, kože i obuće Privredne komore Srbije, snažniji prodor na evropsko tržište dogodio se u poslednjih nekoliko godina.

– Strani investitori podižu nove fabrike, tako da za srpske tekstilce ima sve više posla – kaže Vasiljević.

– Strance je privuklo umeće naših radnika, ali i mogućnost izvoza bez carina u Evropsku uniju, zemlje CEFTA, Rusiju, Belorusiju, Kazahstan, Tursku. Pored toga, nekadašnje socijalističke gigante zamenile su nove domaće porodične firme. Među njima preovlađuju mala preduzeća, ali ima i velikih, koja zapošljavaju po 500 i 1.000 radnika, većinom žena.

U Čačku, nekada našem velikom industrijskom centru, sada je najveći izvoznik domaća tekstilna firma B-export, sa više od 300 zaposlenih, koji proizvode konfekciju sa motivima nemačke narodne nošnje. Sve što proizvedu izvoze u Nemačku i Austriju. Sagovornik kaže da Čačak ima i Veltex, koji takođe zapošljava oko 300 ljudi, ali za ove dve firme šije i oko 200 zaposlenih u drugim preduzećima.

Vasiljević napominje da je Srbija u 2015. bila treća zemlja u svetu po proizvodnji čarapa, iza Kine i Amerike. Trikotaža iz Ade prodaje se u najekskluzivnijim prodavnicama od Londona, preko Pariza do Njujorka. Prema statističkim podacima, vrednost proizvodnje dečije konfekcije danas u Srbiji nadmašuje onu s kraja osamdesetih prošlog veka.

(Foto: alexandre zveiger/shutterstock.com)
– U poslednje dve godine najviše ulaganja u ovu granu stiže iz Turske, Italije i Nemačke – dodaje Vasiljević.

– Turcima je odavde Evropa bliža, a zabrinuo ih je i prekid trgovine sa Rusijom, koja je bila njihov veliki kupac. Arapsko proleće je donelo političku nestabilnost, tako da su se Evropljani okrenuli srpskim proizvođačima odeće. U poslednjih nekoliko godina izvoz srpskih tekstilaca i obućara godišnje se u proseku povećavao za oko 10%, u 2016. očekujemo rast od najmanje 12%, a u 2017. i više od 15%. U to sam siguran, zato što su u ovoj godini stranci izgradili nove pogone koji će zaposliti još oko 4.000 radnika.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, povećanje vrednosti ukupnog izvoza srpske modne industrije u 2016. biće i veće od 13%. Od početka godine do kraja novembra, proizvođači tekstila, odevnih predmeta, kože i obuće izvezli su robu za više od milijardu dolara, a njihov saldo bio je u plusu 43,8 mil USD. Spoljnotrgovinski bilans ove grane najviše kvari uvoz tekstila. Naime, u Srbiji se više ne proizvode tkanine. Njihov uvoz, uglavnom iz Kine i Turske, u 11 prošlogodišnjih meseci plaćen je 426,6 mil USD.


Proizvodnja i uvoz "na crno" i dalje guše domaće tekstilce i obućare.

– Procenjuje se da je svaki drugi tekstilni proizvod na našem tržištu proizveden u neregistrovanoj firmi, ili na uvezeni materijal nisu plaćene dažbine, carina i PDV, u punom iznosu – ukazuje Vasiljević. – Mnogo je raširena i prodaja polovne robe, koja dolazi uglavnom iz fondova Crvenog krsta i drugih humanitarnih organizacija. Umesto da besplatno dođe do najsiromašnijih, ona se prodaje.

Kako u prošlom, tako i u ovom veku, zarade tekstilaca, kožara, obućara najniže su u privredi. U zavisnosti od delatnosti, prosek se kreće između 25.000 i 30.000 dinara. Zato im teško padaju visoki porezi i doprinosi na plate, koji se kreću između 65 i 67%.

Najveći problem su visoki porezi i doprinosi i neporeski nameti. U svim zemljama (Makedonija, Bugarska, BiH i Hrvatska) u okruženju porezi i doprinosi na zarade manji su od 40% u ovoj grani, a u Srbiji 65-67%.

Za razliku od Makedonije, koja radi gotovo samo lon poslove, u Srbiji je manje od 40% u ovoj godini.

Zarade su, kao i obično, među najnižim. Prosek se kreće između 25.000 i 35.000 dinara. U Makedoniji, Bugarskoj, BiH i Hrvatskoj ove dažbine na zarade kreću se oko 40 procenata.

Nema ko da šije za platu od 500 EUR


Dva dana pre razgovora za Politiku, Milorad Vasiljević je proveo u Novom Pazaru.

– Vlasnici oko 300 preduzeća u ovom gradu koja proizvode odeću i obuću legalno zapošljavaju oko 2.500 ljudi. Žale se da ne mogu da nađu šivače. Rado bi naučili ovom zanatu svakoga ko hoće da ga radi, a dobar šivač ili švalja mogli bi mesečno da zarade između 500 i 700 EUR. Zato su odlučili da otvaraju pogone u Sjenici, Tutinu i Prijepolju – kaže Vasiljević.

PKS će i pomoći da od naredne školske godine tamošnja Srednjotehnička škola u prvi razred upiše 120 učenika koji bi se po modelu dualnog obrazovanja spremali za zanimanje modni krojač. Deca i njihovi roditelji bi se prethodno upoznali sa uslovima rada u firmama u kojima bi sticali praksu i koje im nude posao.

Tekstilci u Novom Pazaru traže i više od 20 tehnologa koje bi odmah zaposlili.
Komentari
Vaš komentar

Top priče

18.04.2024.  |  Saobraćaj

Jovanović: Razmotriti kupovinu Siemens tramvaja proizvedenih u Kragujevcu za GSP Beograd

Gradska vlast u Beogradu treba da razmotri kupovinu tramvaja od kompanije Simens (Siemens), koji se proizvode u Kragujevcu, ukazao je direktor Centra za lokalnu samoupravu (CLS) Nikola Jovanović. Jovanović je u pisanoj izjavi podsetio da je pre tri godine tadašnji zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić najavio mogućnost kupovine Simens tramvaja koji se proizvode u Kragujevcu, za potrebe beogradskog GSP-a. - Kako su ovi tramvaji bili u

Izdvajamo još...

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.