NavMenu

Iz malog kuvara broj 8 Mike Dajmaka: Trpeza Josipa Broza Tita - i legende moraju da jedu

Izvor: Danas Utorak, 21.06.2005. 14:19
Komentari
Podeli

Iz malog kuvara broj 8 Mike Dajmaka: Trpeza Josipa Broza Tita

I LEGENDE MORAJU DA JEDU



Kavijar an blok, langust bel vi, sote straganof, biftek Santjago, stek od jelena s borovnicama, salata od avokada, hladna riba u želeu, pečurke punjene guščijom džigericom, gratinirana teleća prsa... samo su neka od jela za koja većina smrtnika nije ni čula.

Džon Ficdžerland Kenedi, Nikita Sergejevič Hruščov, Gamal Abdal Naser, Indira Gandi, Hafes el Asad, šah Reza Pahlavi, kralj Husein, princ Norodum Sihanuk... imena su što se najčešće pamte po nazivima ulica, češće; ili mesta u istoriji koja su zauzeli, ređe.

Ipak, i nazivima jela i imenima ljudi jedno je zajedničko: Josip Broz Tito, predsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bez ograničenja mandata. On je sve to, ovako ili onako, povezivao, bivao domaćin ili gost, kada su svi ti; sve to; degustirali. Usput, određivali sudbinu ne miliona, već milijardi. Običnih smrtnika koji za pomenuta jela nisu ni čuli.

Branko Trbović se, po završetku školovanja 1955. godine, zaposlio kao hemičar u laboratoriji za posebne namene, u krugu dvora koja je radila isključivo za predsednika Tita, visoke rukovodioce i strane državnike koji su nas tada često pohodili. U istoj zgradi bili su i veliki magacini i hladnjače u koje su, posle detaljnih pregleda, smeštana najkvalitetnija hrana i pića iz celog sveta, i naravno cele tadašnje države. Posle prvih ispitivanja, svi su uzorci upućivani na hemijsko-toksikološku analizu i bio-probu. Laboratorija je imala i odeljenje pokusnih životinja za bio-eksperimente, bakteriologiju i odeljenje za ispitivanje radioaktivnosti.

Ni jedan obrok nije spreman bez stalnog nadzora lekara i laboranata. Tako je bilo u zemlji, tako i u inostranstvu, pogotovo u azijskim i afričkim zemljama, gde je "Galeb" nosio tone namirnica za ugledne domaćine i goste, naravno, i za posadu, koja nije smela da ostane hladna.


A u običnim prilikama?

"Tito je voleo domaću, običnu zagorsko-slovenačku hranu", ostavio je svedočenje Branko Trbović. "Pođimo od doručka. U rezidenciji sam proveo dvadeset i tri godine i dobro sam upoznao Titov ukus. Najviše je voleo kačamak od kukuruznog i heljdinog brašna. Voleo je i voema masna jela, čini mi se da je čvaraka i masti uvek jeo više nego kačamaka. Ručak, kom su retko prethodila hladna predjela, počinjao je tačno u jedan sat, obično supom sa dosta domaćeg testa, a čorba, koju nije voleo, služena je veoma retko. Obavezno je sledilo neko testo: ponekad gibanica ili zeljanica, ali najčešće štrukle - u supi, gratinirane, ili neko drugo testo sa sirom. Glavno jelo mahom je bila pečena ćurka sa mlincima ili podvarkom, razno faširano meso sa dosta milerama, sveže teleće ili svinjske kolenice, kuvane sa dosta povrća ili, svinjetina pečena u velikim komadima. Ipak, najveća poslastica bile su mu krvavice pečene sa kiselim kupusom i sarme u svim kombinacijama. Ribu, rakove i languste nije voleo, a i salate smo servirali tek reda radi. Tokom deset dana, pitu sa jabukama je jeo sedam puta, a razne pite sa sirom tri puta. Ako smo spremali prasetinu, moralo je to biti poveće prase, od oko 60 kilograma, čim bi se dobro ugrejalo, odsekao bi parče slanine i to je bilo sve što bi od tako velikog praseta pojeo".


Ipak, bilo je valjda drugačije prilikom intimnih ručkova, sa prijateljima?

Ne preterano, vidi se iz zapisa Branka Trbovića. "Za vreme boravka u Sloveniji, naročito kada je bio u lovu, Tito je redovno bio Kardeljev gost. Na Pokljuki su Kardeljevi imali planinsku kuću i tu bi Pepca lično pripremala ručak ili večeru. Kardelj je važio za veliku škrticu, a u tome je umeo i da pretera. Nazovimo to šalom ili anegdotom, ali moram vam ispričati. Tito je voleo štrudlu sa jabukama, pa su je i ovde pripremali. Nisam večerao i hteo sam da uzmem jedno parče. Konobar je pritrčao i uplašeno me zamolio da ne uzimam, jer ih je drug (tako je zvao Kardelja) prebrojao. "Ujutru će proveriti da li su svi na broju, i teško meni ako neki nedostaje", reče. Da čovek ne poveruje jer, sve je bilo na državni račun. Ipak je tačna izreka da će vas samo siromah dobro ugostiti".


Ako smo skloni da pomislimo da je to samo slovenačka škrtost, za razliku od naše srpske darežljivosti, tu je Trbovićev zapis, da sve demantuje još jednom anegdotom:

„Pamtim dan sa Kočom (Popovićem). Doneo je pribor za pecanje, veliki ražani hleb i balon vina. Oko Vange ima puno ribe i mogli ste pecati i bez udice. Koča je pecao sa čamca, a ja sam na roštilju pripremao ribu. Voleo je ribu spremljenu na dalmatinski način, u stvari da bude samo ugrejana. Dobro se poslužio i popio vino iz balona. Ovo vam pričam zato što sam ga ceo dan služio, a on me ni jednom nije ponudio - ni ribom, ni gutljajem vina. Kada je pošao, poneo je preostalu ribu, hleb i vino, a ja sam dobio samo veliko hvala."


Ipak, postoji nešto što se zove slovenska duša.

"Hruščov je bio gost nekoliko puta. Nije imao psoebnih želja u pogledu pića i hrane, čak nije dozvoljavao da ga služi konobar, već je to sam radio. Ne ulazim u politiku, ali on je bio jedini državnik koji je, sem doručka, obedovao zajedno sa svim članovima svoje pratnje".




Život, slava i ugled su prolazni, trpeza nije. Pre tri decenije, ovakva priča bi bila nezamisliva; pre dve, ovakvo pisanje, izazvalo bi osudu, ako ne i formalnu zbog kršenja Zakona o zaštiti lika i dela; pre samo jedne, zgražavanje onih koji su oštrili glogove koce.

Sada je valjda sve na svom mestu.
I legende moraju da jedu.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

28.03.2024.  |  Agro, Finansije

Kompanija Gebi novi vlasnik nekadašnjeg mlinskog giganta Fidelinka - U planu investicije i ulazak na tržište maloprodaje pšeničnog brašna i testa

Kompanija Gebi iz Čantavira otkupila je zaštitni znak, mlinove, silose i fabriku testa nekadašnjeg mlinskog giganta Fidelinke iz Subotice. Kako je za RTV rečeno u ovoj kompaniji, koja se prvenstveno bavi proizvodnjom stočne hrane i agrokooperacijom, planiraju modernizaciju ovih pogona i ponovno osvajanje tržišta brašna i testa pod brendom "Fidelinka 1868". Nekada su silosi u Aleksandrovu, predgrađu Subotice, bili sinonim za kvalitet i

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.