NavMenu

Miljan Ždrale, direktor agrobiznis sektora za Jugoistočnu Evropu u EBRD - Uslovi moraju da budu isti za strane i domaće investitore

Izvor: Danas Četvrtak, 05.11.2015. 13:46
Komentari
Podeli
(Miljan Ždrale) Za 24 godine koliko postoji, Evropska banka za obnovu i razvoj je u sektor agrobiznisa uložila više od 9 mlrd EUR, samo prošle godine bilo je 865 mil EUR investicija, a trenutni portfolio EBRD u agrobiznisu vredan je 3,8 mlrd EUR, od čega je gotovo 1,3 mlrd EUR namenjeno regionu Jugoistočne Evrope, u koji se i najviše ulaže.

Srbija je tu među liderima i u nju je od 2011. do danas investirano 250 mil EUR, kaže u razgovoru za "Danas" Miljan Ždrale, direktor agrobiznis sektora za Jugoistočnu Evropu u EBRD.

Koliko je EBRD uložio ove godine u Srbiji i u šta?

- Ova godina je bila dosta interesantna. Koinvestirali smo sa britanskim fondom "Mid Europe Partners" u akviziciju "Imleka", "Bambija" i "Knjaz Miloša", što je dobar znak za banke i investitore da u Srbiji mogu da se sprovedu tako velike akvizicije. I ove godine biće više od 100 mil EUR plasmana u Srbiju i region Jugoistočne Evrope, a trenutno u ovom sektoru nemamo nenaplativih plasmana. U EBRD, Srbija je u agrobiznisu označena kao jedna od strateških zemalja, jer poljoprivreda, prehrambena industrija čine veliki deo BDP, to je jedini sektor koji u trgovini sa svetom pravi suficit.

Da li je to politika Banke da ulaže u velike kompanije?

- Nije politika, mislim da se stvara pogrešna percepcija. Ako ulažete u velike kompanije, njima je u interesu da se povežu sa lokalnim proizvođačima, svaki maloprodajni lanac ima takav interes. Njima je sigurno interesantnije da naprave dugoročan ugovor o snabdevanju hlebom sa lokalnim proizvođačem nego da dovlače hleb iz Belgije, pod uslovom da ste konkurentni po pitanju cene, kvaliteta, pouzdanosti generalno.

Bitno je pomagati i strane investicije, jer one donose pristup stranim tržištima, ali s druge strane, ljudi ovde često ne razumeju da je multiplikativni efekat na ekonomiju domaćih investicija isti ako ne i značajniji. I jedni i drugi su bitni, važno je da postoji fer plej što se tiče zakonske regulative. Video sam da se sprema zakon o ulaganjima.

Zašto bi domaći investitori plaćali porez, a strani bili oslobađani od njega? Da vam kažem, to u Engleskoj nikada ne bi moglo da prođe. Ili svima, ili nikome. Osim u nekim strateškim sektorima, nedovoljno komercijalnim, a gde postoji državni interes.

Kako male i srednje obučiti, kako ih udružiti da bi mogli da prežive? Kako EBRD može u tome da pomogne?

(Foto: Shutterstock)
- Osim investicija u modernizaciju i širenje poslovanja, finansiranje akvizicija (često prekograničnih, kao što su kupovina "Fructala" u Sloveniji od strane "Nektara" iz Srbije, "Agrokor"/"Mercator", "Atlantic Grupa"/"Droga Kolinska" koja poseduje "Grand kafu" i "Štark" u Srbiji) i optimizacija bilansne strukture, što je često slučaj poslednjih godina koje karakterišu recesija i nedostatak novih investicionih ulaganja u regionu, mi radimo i na institucionalnim reformama u sektoru i mislim da je Srbija jedna od zemalja sa kojom smo imali najbolju saradnju u tom smislu poslednjih sedam do osam godina, koliko radim u ovom sektoru.

Znači većina od tih deset ne može da preživi?

- Mogu da prežive, ukoliko se udruže ili investiraju blagovremeno, a da biste vi investirali u klanicu i proizvodnju, ne možete da dozvolite da pored vas radi deset ilegalnih, koji ne zbrinjavaju otpad, ne tretiraju životinje po standardima. Uloga države je da tu sferu reguliše. To vam je isto kao kad grad napravi deponiju, a ljudi nastave da odlažu otpad gde stignu jer to ne moraju da plaćaju.

Koliko je za bolju konkurentnost bitno udruživati se?

- Zadrugarstvo je postojalo u nekom obliku do devedesetih. Francuska je idealan primer, jer su tamo kooperative vodeći način udruživanja i strancima koji dolaze ovde da ulažu je bitno da taj zakon bude ujednačen sa njihovim. Zakon o zadrugama je, čini mi se, prošao javnu debatu, konsultanti FAO su imali neke komentare, mi ćemo tražiti taj zakon da pokažemo klijentima da ga ocene.

Na primer, američkom CHS kom smo pomogli da kupi rumunsku luku Konstanca, koja je i za Srbiju veoma bitna, tj. trebalo bi da bude jer je ta ruta najbliža i najbolja za izvoz srpske robe na Bliski istok. Konstanca je važan izlaz na more, naročito za poljoprivredu.

To bi država trebalo da prepozna. Silosi na Dunavu su bitni, ali da bismo bili konkurentni treba da postoji i moderna logistika, transportna infrastruktura kao i neka vrsta saradnje sa firmama koje imaju pristup recimo terminalu u Konstanci jer tako naše firme mogu da imaju sinergijske efekte sa firmama koje imaju pristup Crnom moru, a nemaju uzvodno logistiku gde se nalazi sirovina.

CHS otkupljuje mnogo toga i od "Delta agrara", i od "MK group", "Victorija group". I oni bi možda ušli u finansiranje većeg broja zadružnih farmera pod uslovom da se to dobro organizuje. U Srbiji postoji problem kreditne sposobnosti manjih farmera naročito, nedostatak imovine za obezbeđenje, nedovoljno velikih površina zemljišta, strah od toga da li će da ih prate banke. Jer banke prate male ili kad su udruženi ili kad imaju kvalitetne ugovore sa velikima.

Banke hoće da finansiraju te ugovore. Postoji ne samo ovde nego generalno u tranzicijskim zemljama naročito u vreme krize taj populizam da su veliki loši. Bez velikih se ne može.

Mali poljoprivrednici bi rekli, zašto ne ulažete u male, zašto se ulaže u "MK Group" ili nekog tamo ko drži pola Srbije?

- Ne ulazim u sve te priče, šta se piše po novinama jer ne znam šta je istina, a šta ne. Na kraju, ono što treba da nas interesuje jeste koliko neka kompanija zapošljava ljudi, da li je dobar korporativni "građanin" ili nije. Evo primer šećerane u Pećincima u kojoj je, dok nije privatizovana, mogao da se snima jedino horor film. Najbolje bi bilo intervjuisati one farmere koji je snabdevaju, meni bi to bio reper.

Apsolutno se slažem da u nekim kompanijama, na nekim mestima treba napraviti korekcije, ali treba oko svega voditi konstruktivan dijalog i mi kako nemamo previše novih stranih investicija, moramo da vodimo računa o pravim postojećim domaćim i stranim investitorima. Ali da se vratimo zadrugama.

Bio sam 2010. u Brazilu. Oni su do 1994. bili uvoznik hrane. Danas je njihov ukupan izvoz 60 mlrd USD, od čega je više od polovine agrobiznis. A imali su tada iste resurse kao i danas. Napravili su zakonski okvir, liberalizovali izvoz i uvoz, targetirali subvencije, u saradnji sa centralnom bankom napravili sistem podsticaja bankama, sredili sudove.

Nama treba pet puta više truda jer smo mali, nismo u EU, imamo generalno još uvek negativan imidž, mada se tabui razbijaju, ali treba vreme. Ovde ljudi ne dolaze po difoltu da ulažu kao u Poljsku, na primer.

Šta je osnova od koje treba da krenemo?

- Subvencije su limitirane, to je realan problem države zbog ograničenog budžeta, budžet od 300 mil EUR nije veliki. Da li bi taj novac mogao da se drugačije rasporedi? To nije tako lako, uvek može optimalnije. Mora da postoji predvidljivost izvoza i uvoza. To znači da ne sme da bude zabrane jednog proizvoda da bi se neko zaštitio.

Mora se deo subvencija usmeriti u luke, sisteme za navodnjavanje, železnički saobraćaj, osiguranje useva, probati da se motiviše privatni sektor što više na prihvatljiv način, jer država to ne može sama nigde, a pogotovu zemlje u razvoju koje imaju limitirane finansijske i druge kapacitete.

Najbolniji i najduži proces u svim zemljama jugoistočne Evrope jeste pravosuđe. Potrebno je mnogo snage i energije da se neko ubedi da dođe ovde i zato moraju da budu jednaki uslovi za sve, i strane i domaće.

U čemu možemo da budemo konkurentni?

- Treba pojačati prerađivačku industriju, na primer. Srbija je jedina zemlja u Evropi koja proizvodi negenetski modifikovanu soju, nekih 500.000 tona godišnje, koja ide u više faze prerade i koristi se za ljudsku ishranu. To je naša konkretna prednost samo kao jedan primer, ima ih dosta. Znači, treba napraviti nešto što je u većoj fazi prerade.

Mi ne možemo ići, kao Ukrajina na kvantitet, treba da biramo nešto gde možemo da budemo konkurentni, a verujte kada kažete u mojoj banci, a i šire: Srbija i Zapadni Balkan - oni jesu prepoznati kao područja gde postoji jak kult hrane, kvalitetne i povezan je i sa identitetom i to može i treba da se iskoristi.

Mala anegdota - moje kolege Francuzi čak idu toliko daleko da u šali kažu da smo skoro kao i oni po kvalitetu, a ja kažem kad uzmemo i cenu u obzir onda smo i ispred. Nekad mi se čini da se stvara slika da će svi problemi preko noći nestati kad se uđe u EU. A nije tako. Dajte da vidimo šta možemo da uradimo sad. Jer mi već jesmo deo tog sistema, još od potpisivanje SSP-a.

Koliko je domaća regulativa prilagođena potrebama agrara?

Zakon o javnim skladištima je jedna od komponenti, on još nije zaživeo u potpunosti, ali smo predložili Ministarstvu poljoprivrede određene korekcije na bazi postojeće prakse, napravili smo i Zakon o predžetvenom finansiranju koji je nedavno usvojen. Samo za implementaciju ovog zakona pripremili smo 500.000 EUR.

Osim toga, problem aflatoksina je pre dve godine prepolovio izvoz mleka i mlečnih proizvoda i sada radimo na tome da unapredimo taj sektor. Problem sa mlekom i stočarstvom je ključan za pregovore sa EU, a u Srbiji je on prilično zapušten. Radimo i na unapređenju sektora mesa, u Srbiji ima bar deset velikih proizvođača, što nije održivo, veliki broj njih nema licence koje odgovaraju u EU, gomile ilegalnih klanica.

Naravno, ima izuzetaka. Na primer, "Neoplanta", "Juhor", "Carnex" i neki drugi su investirali mnogo i mogu da se bore na regionalnom tržištu.

Planovi

- U planu imamo da potpomognemo razvoj jednog lokalnog regionalnog maloprodajnog lanca koji dobrim delom na svojim policama ima domaće proizvode. Nadam se da ćemo naredne godine naći nove i domaće i strane investitore, sa kojima bismo i mi i ostale komercijalne banke mogli da sarađujemo. Napravljen je u tom smislu napredak, banke su sada spremnije da uđu u finansiranje agrobiznisa. Za EBRD Srbija je u fokusu i ne postoji limit, ako nađemo dobre kompanije podržaćemo ih.

Dijalog privatnog i javnog sektora

Radimo na promovisanju dijaloga između privatnog i javnog sektora, naročito u sektor mesa i mleka, koji su jako bitni za Srbiju jer imaju višestruki uticaj na ceo agri lanac. Prvi Kongres mlečne industrije u Beogradu je samo jedna od aktivnosti.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

eKapija+

Vidi sve
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.