Radoje Dakić mora da preda 1,2 hiljade m2 zemljišta kompaniji Čelebić

Vijeće sudija Apelacionog suda, Rama Strikovića, Nevenke Popović i Marijane Pavićević, potvrdilo je prvostepenu presudu kojom je utvrđeno izlučno pravo kompanije Čelebić na 1,2 hiljade kvadrata zemljišta bivše fabrike Radoje Dakić.

Prethodnu istovjetnu odluku taj sud je ukinuo tražeći razjašnjenje oko nesaglasnosti između površina traženih tužbom i onih iz starog nalaza vještaka, prenosi portal Pobjeda.

Tako je u ponovljenom postupku novim vještačenjem utvrđeno da je, zbog parcelacije, došlo do promjene oznaka parcela, ali ne i ukupne površine zemljišta.

Stečajnoj upravi Radoja Dakića naloženo je da zemljište izluči iz stečajne mase i preda kompaniji Čelebić. Riječ je o imovini koju su prije šest godina kupili u sudskoj prodaji za 78,2 hiljade EUR.

Kako se navodi u odluci Apelacionog suda, tužiocu pripada sporno pravo kao savjesnom kupcu označenih nepokretnosti u izvršnom postupku pred nadležnim sudom, koji je sproveden radi naplate potraživanja izvršnih povjerilaca od tuženog kao izvršnog dužnika.

- Iste su mu predate zaključkom suda od 7. maja 2015. godine, nakon što je u cjelosti izmirio kupoprodajnu cijenu, što je konstatovano i zapisnikom u prisustvu izvršnog direktora tuženog, bez primjedbi. Zaključkom od 20. maja 2015. godine naloženo je Upravi za nekretnine da izvrši brisanje tereta zabilježbe rješenja o izvršenju istog suda i da izvrši upis prava svojine tužioca kao kupca - navodi se u odluci Apelacionog suda.

To pravo Čelebiću je osporeno u stečajnom postupku, nakon čega je upućen na parnicu kako bi dokazao osnovanost svog potraživanja.

Apelacioni sud je, odbijajući žalbu stečajne uprave Radoje Dakića, ukazao da u ovom postupku nije bilo povrede odredbi parničnog postupka, niti pogrešne primjene materijalnog prava.

Između ostalih, odbačeni su navodi da Radoje Dakić nije mogao prenijeti vlasništvo kompaniji Čelebić na toj imovini, jer ga ni sam nije imao, već samo pravo korišćenja, uz obrazloženje da se stupanjem na snagu Zakona o svojinsko-pravnim odnosima ovo pravo automatski pretvorilo u pravo svojine.

Sud je ukazao da je kompanija u izvršnom postupku kupila zemljište koje je stavljeno na prodaju radi naplate potraživanja koje su država i Glavni grad imali prema Radoje Dakiću.

Kako se navodi u odluci, jedan od izvršnih povjerilaca, po čijem je predlogu određeno izvršenje, bila je država Crna Gora, koja nije osporavala da je pravo korišćenja tuženog na nepokretnostima postalo njegovo pravo svojine. Ista se nije protivila da se na tužioca kao kupca izvrši upis prava svojine shodno zaključku podgoričkog Osnovnog suda, dok je izvršni direktor tuženog bez primjedbi prisustvovao predaji nepokretnosti.

- Stupanjem na snagu citiranih zakonskih odredbi predmetne nepokretnosti su nesporno postale svojina izvršnog dužnika, ovdje tuženog, a prodajom istih izmireni su njegovi povjerioci u izvršnom postupku pred nadležnim sudom, čime se dodatno potvrđuje zaključak da je tužilac savjestan kupac nepokretnosti na javnoj prodaji - zaključuje se u odluci Apelacionog suda.