Kulturne razlike u poslovnoj komunikaciji

Kultura prije svega utiče na način razmišljanja i komuniciranja. Određeno ponašanje, stavovi, sistem vrijednosti kao i kriterijumi po kojima se definiše taj sistem vrijednosti, su takođe dio kulture.

Ponašanje je nešto što je odmah vidljivo i nije potrebno puno vremena da bismo uvidjeli da li je osoba na primjer pristojna ili ne. Sistem vrijednosti, stavovi i kriterijumi po kojima je definisan taj sistem, nisu vidljivi na prvi pogled i da bismo došli do njih moramo malo bolje upoznati drugu stranu.

Kulturne razlike ne samo da utiču na navedene elemente, već utiču, na primjer, na naš odnos prema ljudima, problemima, pojavama, okolnostima, poslu i životu uopšte.

Za Amerikance je na primjer karakteristično da ističu individualnost i pojedinca, azijske zemlje podstiču zajedništvo i prednost daju grupi. Američki pregovarački timovi su manji (ponekad su to samo dva ili tri člana), dok na primjer, kineski pregovarački tim može biti sastavljen od 15 osoba. Što se tiče rizika, Japanci na primjer, ne vole da rizikuju dok, Amerikanci vole.

Takođe, različita kulturna okruženja imaju svoja načela postupanja i drugačije tumačenje postupaka. Ukoliko direktor u Americi, na predlog druge strane, kao odgovor upotrijebi riječ "teško", u američkoj kulturi ovakav odgovor može da se protumači kao otvorenost za dalje pregovore. Pripadnici azijske kulture neće otvoreno reći "ne", čak i kada žele da odbiju ponudu. Zato kada pregovarač iz Japana kao odgovor na ponudu kaže "teško", on ustvari daje do znanja da je ponuda neprihvatljiva.

Sa druge strane, Amerikanci i Kanađani vođenje poslovnih razgovora za ručkom smatraju prikladnim dok, meksički i brazilski poslovni ljudi nikada neće voditi razgovore o poslu za stolom gdje ručaju. Zapadnjaci kada postave pitanje očekuju brz odgovor, nasuprot njima Japanci sporije odgovaraju na pitanja. Ako pregovaramo sa Japancem - možemo očekivati period tišine koja bi za Amerikanca bila mučna. Period tišine za Japance je vrijeme da se razmisli prije donošenja odluke, a Amerikanci smatraju da je ta tišina neprikladna.

Amerikanci žele da što prije dođu do cilja i potpišu ugovor bez posebne pripreme, dok u Aziji pregovarači posebnu pažnju pridaju izgradnji dobrih odnosa i u fazi pripreme se detaljno pripremaju kako bi što bolje upoznali drugu stranu. Kod Amerikanaca važi parola "Vrijeme je novac", a kod azijskih pregovarača duže je i temeljnije prikupljanje podataka.

Bitno je istaći da su mnogi narodi zvanični u komunikaciji. Za jednog Japanca ili Egipćanina, korišćenje imena umjesto prezimena pri prvom susretu je nepoštovanje, dok Amerikanci i Španci smatraju da je to prijateljski gest. Prvi vole posredan način ophođenja, dok drugi praktikuju neposrednost. Iz toga proizilazi da japanski pregovarač, kada odbija posao, navodi drugu stranu da misli da je još u igri.

Veoma je važan i odnos prema vremenu i tu postoje razlike između država, ali i pojedinaca. Za Njemce važi pravilo da su uvijek tačni, Latinoamerikanci kasne, Japanci pregovaraju usporeno, a Amerikanci veoma brzo. Prema pojednim stereotipima, Japanci skrivaju osjećanja, Evropljani, Njemci i Englezi su manje osjećajni u poslovnim odnosima, a Latinoamerikanci transparentni u osjećanjima. Međutim, razlike ne postoje samo među državama, već i u okviru iste države.

Kao što postoje pravila u poslovnoj komunikaciji, tako postoje i pravila kada je riječ o poklonima. Postoje zemlje gdje su pokloni dobrodošli i nemaju negativno značenje. To je, na primjer, slučaj u Japanu, Rusiji, Koreji, Poljskoj, Češkoj, Tajlandu, itd. Za Japan je, međutim, karakteristično da se pokloni daju i primaju sa obje ruke.

Ne preporučuju se pokloni koji imaju simboliku broja devet. Isto tako, u toj zemlji ne treba poklanjati ništa što je crvene boje jer se u toj boji u Japanu štampaju smrtovnice.

U nekim drugim zemljana, na primjer u Velikoj Britaniji i Bugarskoj, skupi poslovni pokloni nisu uobičajena praksa, osim sitnih simboličnih poklona u vidu rokovnika ili olovaka sa logotipom firme. Ista praksa je u Švajcarskoj, s tim što se u ovoj zemlji kao i u Italiji, naročito ne preporučuje poklanjanje oštrih predmeta. U Holandiji i Grčkoj izbjegavati poklone u ljubičastoj boji, jer ta boja prema njihovoj kulturi simbolizuje nesreću. Bijela, plava i crvena boja nisu pogodne za poklone u Kini, jer su povezane sa sahranama. Takođe, u Kini ne treba poklanjati ništa što ima simboliku broja četiri - jer je taj broj povezan sa smrću.

Sa druge strane, pokloniti dobro vino u nekim zemljama je izuzetno prihvatljivo, na primjer u Italiji, dok u nekim drugim nije. Međutim, pokon koji je univerzalan i dobrodošao u svim zemljama je, na primer knjiga, sa istorijom i kulturom ili CD sa muzikom zemlje iz koje se dolazi.