NavMenu

Crnoj Gori potrebna ozbiljna agrarna politika - Nekad je naš paradajz osvajao Evropu, sad ga uvozimo za 5,7 mil EUR

Izvor: Vijesti Utorak, 23.06.2020. 10:33
Komentari
Podeli
Ilustracija (Foto: branislavpudar/shutterstock.com)Ilustracija
Ukoliko bi se napravila i sprovela ozbiljna agrarna politika, Crna Gora bi za pet godina mogla imati godišnju proizvodnju hrane vrijednu milijardu eura u kojoj bi moglo da radi i dobro zarađuje deset hiljada građana, kazao je u za Vijesti agronom i nekadašnji direktor Kooperative Agrokombinata 13. jul i autor studija i projekata iz poljoprivrede Svetozar Radonjić, sada vlasnik kompanije Agrovita Eco.

- Prema mojim podacima, mi imamo oko 700.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Sa jednog hektara, prema studijama koje sam radio, može da se obezbjedi prihod od 4.000 EUR. Ako bi obradili samo polovinu od toga, odnosno 350 hiljada hektara, to je mogućih 1,4 mlrd EUR prihoda. Mislim da bi se uz kvalitetnu agrarnu politiku, vrijedan rad i rješavanje sadašnjih barijera, za pet godina mogla dostići godišnja proizvodnja hrane od milijardu eura. To je duplo više od sadašnjeg uvoza hrane. Sanjam dan, a znam da to neće biti san, da poljoprivredna proizvodnja bude najznačajniji dio BDP-a Crne Gore. Mislim da je i sada mnogo više od osam odsto BDP-a, koliko se procjenjuje - kazao je Radonjić.

Kako je istakao, Crna Gora je bila i biće agrarna zemlja.

- Ranije se pričalo da u Crnoj Gori ne mogu da uspjevaju samo banana, a evo i one su počele da rastu. Možemo svojom proizvodnjom u potpunosti da podmirimo potrebe za uvozom paradajza, krompira, paprike, luku, jaja, ribe, pilećeg, ovčjeg, kozjeg, goveđeg, pa i svinjskog mesa. Mnogi osporavaju mogućnost proizvodnje svinjskog mesa u Crnoj Gori za ukupne potrebe, ja kažem da je moguća i da smo na tome radili dok sam bio direktor Mesoprometa - ističe Radonjić.

Prema njegovim riječima, to se može raditi po ugledu na uzgoj svinja u Španiji za proizvodnju pršute patea negra - čiji kilogram košta najmanje 100 EUR.

- To su svinje iz slobodnog uzgoja koje se najviše hrane žirom iz prirode. Jedno domaćinstvo može na deset hektara, od čega bi polovina bila obradivo zemljišta a drugi dio šuma, uzgojiti godišnje 200 svinja. Garantovani prihod bio bi 40.000 EUR, a ako bi to domaćinstvo prizvodilo i prasiće i sušilo meso, prihod bi bio duplo veći. Mogli bi proizvoditi do 400.000 komada pršuta, a but ne bi smio biti manji od 15 kilograma. To je standard. Mora imati više masti nego ovaj sadašnji, koji se pravi od nedozrele mlade svinje - kaže sagovornik Vijesti.

Kako navodi, u Crnoj Gori imamo sada najmodernije fabrike za preradu mesa, a sirovine nemamo.

- Možemo proizvoditi i pšenicu i podmiriti 30% svojih potreba, što je oko 30.000 tona. Mi treba da sijemo našu pšenicu krupnik ili speltu, koja je bez glutena i hit u svijetu. Naši seljaci su je uzgajali vjekovima. Klimatske razlike od juga do sjevera Crne Gore su njene komparativne prednosti za proizvodnju hrane. Moji saradnici i ja smo prvi proizveli salatu na Žabljaku i prodavali je u Podgorici, jer ona ne trpi temperaturu preko 20 stepeni.

Radonjić kaže da je 80-ih godina, dok je bio direktor u Agrokombinatu 13. jul, organizovana proizvodnja povrća, po zvaničnim podacima samo u Zeti i Malesiji u iznosu od 30.000 tona.

- U Zeti se tada obrađivalo pet hiljada hektara, u Malesiji tri hiljade. Obezbjeđivali smo u značajnoj mjeri tržište Hrvatske i Slovenije povrćem. Sama proizvodnja i prodaja paradajza vrijedila je u današnjim cijenama 10 mil EUR. A mi sada uvozimo paradajza za 5,7 miliona. Na zagrebačkoj veletržnici, "crnogorska rajčica" je bila brend. Stizali smo sa plasmanom proizvoda i do Beča. Dalmatinski turizam se nije mogao zamisliti bez našeg povrća.

Kako kaže, najveća konkurencija su im bili Makedonci, međutim, "crnogorskoj rajčici" niko nije mogao konkurisati kvalitetom. Cijene su bile 30 do 40% veće od ostalih.

- Mi danas iz tih zemalja uvozimo paradajz koji je iznutra zelen. Ja upozoravam potrošače pa i donosioce odluka da trujemo narod jer ono zeleno je otrovno. To je glikozid solanin koje je otrovan. Nemam ja ništa protiv uvozničkog lobija, i slažem se da se uvozi nešto ako je kvalitetom i cijenom bolje od našeg proizvoda, ali ovaj paradajz je otrovan i nekvalitetan - upozorava Radonjić.

Prema njegovim riječima uspješni rezultati koji su tada postignuti rezultat su dobre agrarne politike.

- Najvažnije, izjednačili smo seljake - proizvođače hrane sa drugim radnicima u Crnoj Gori. Podržali smo seljake, kooperante da se udružuju u zadruge i osnovne organizacije kooperanata. Ove asociacije su imale isti status kao i druga privredna produzeća. Tadašnja država je voljno, a često i nevoljno morala da ih poštuje. Normalno, jer su joj donosili korist - kaže sagovornik Vijesti.

Kao najveći problem Radonjić danas vidi usitnjenost i zapuštenost poljoprivrednih parcela, što, kako kaže, ide na dušu ministarstvu i vlasnicima zemljišta.

- Svuda po Evropi zemljište se obrađuje. Postoji zakon o poljoprivrednom zemljištu kojeg i mi imamo, ali se ne sprovodi. Gradnja i uništavanje poljoprivrednog zemljišta je antidržavni čin. Vjekovima su se naši preci trudili trudili da maknu krš da bi više zemljišta mogli obrađivati, a sada se betonizuje. Naše udruženje predlaže takozvanu "tihu komasaciju", ukrupnjavanje i širenje poljoprivrednog zemljišta. Vlasnik zemljišta bi bio obavezan da ga obrađuje, a ako ne može, bio dužan da ga proda ili da u zakup prvom pomeđašu - navodi Radonjić.

Država to, ističe, nažalost, još nije počela da radi.

- Vlada bi trebalo da obezbijedi sredstva za taj fond. Tako rade u Evropi. Za kupovinu zemljišta za proširenje poljoprivrednog zemljišta obezbjeđuje se kredit na 20 godina sa deset godina grejs perioda i bez kamate. Sva ta ulaganja u Crnoj Gori ne bi prešla 100 mil EUR, a mi bismo dobili poljoprivredne proizvođače sa većim, ekonomski isplativim površinama. Tada bi mogli da proizvodimo i pšenicu i kukuruz i povrće i meso. To je ključni problem - navodi i dodalje da bi se to ulaganje državi vrlo brzo vratilo.

- Država toliko uzme od PDV-a na hranu. Uvoz hrane za godinu je 500 miliona. Koja vlast bude imala petlju da to uradi, ona je završila posao - kaže Radonjić.

Govoreći o IPARD projektu i novcu koji se dobija od EU po strogim uslovima, sagovornik Vijesti kaže da značajna sredstva prošle godine nijesu iskorišćena. Razloge, ističe, ministartvo neće da navede, odnosno obično ne odgovaraju na zahtjeve.

- Onaj ko je pravio podlogu kako da mi povučemo sredstva iz EU je prepisivao od EU. Mi nismo ni bolji ni gori od EU, ali smo drugačiji. Imamo svoje potencijale, svoje razlike i svoj način proizvodnje. Glavno pitanje je da li mi uopšte imamo agrarnu politiku. Ona treba da bude srž i osnova svake državne politike. Možda je mi i imamo, ali ona nije prilagođena našim uslovima, ona je diktirana od EU. Da li je to dobro, da li će naši seljaci prihvatiti EU, ja tvrdim da neće. Bavim se poljoprivredom 45 godina i priznati sam stručnjak iz svoje oblasti. Nijesam kao savjetnici ministra Milutina Simovića sjedio u kabinetu, već sam bio na terenu, sa seljacima i proizvođačima i svaki dan sam učio - priča Radonjić.

Glavni probliem je, prema njemu, katastrofalni birokratski rječnik koji niko ne razumije. Kako kaže, čak ni oni koji su ga pisali.

- Da bi se dobila sredstva iz IPARDA, treba nekako protumačiti te izraze i propise. Kako da je neko namjerno radio da naši poljoprivrednici omrznu EU. Mi smo prinuđeni da potpišemo sve ugovore i sada je pitanje koliko smo samostalni. Mi smo potpisali da nemamo granica, a kažu izvozite. Kako da mi sada izvozimo hranu, kada su nam svezane i noge i ruke. Kako da se mi takmičimo sa nekim ko ima subvenciju 60% cijene. Ako se suprotstavljaš, bombardovaće te odozgo.

Inovativnost je na veoma niskom nivou u ovoj branši, ističe Radonjić. Govoreći o barijerama za razvoj poljoprivrede kaže da ih ima mnogo, ali da se sa sigurnošću može konstatovati da u Crnoj Gori ne postoji konzistentna agrarna politika. I to je najvažnija biznis-barijera.

- Crna Gora je zemlja sa najviše poljoprivrednih površina po glavi stanovnika u Evropi, zemlja sa najviše neobrađenih površina po glavi stanovnika, zemlja sa najviše uvezene hrane po glavi stanovnika i zemlja sa najviše nazaposlenih agronoma i poljoprivrednih tehničara po glavi stanovnika u Evropi. Oni rade sve osim svog posla. Niko ih nije indoktrinirao da budu profesionalci, da uče. Proizvodnja hrane je komplikovana, možemo čak reći da je kompleksnija od medicine. Nemamo dva dana ista, neme iste klime, zaštitna sredstva i vještačka đubriva nisu baš onakva kao što piše na kesi... I sada seljak - mučenik mora da se dovija, mora da ispituje, proba, da uči na svom uspjehu i neuspjehu - navodi Radonjić.

Kaže i da je veliki problem i način na koji rade zelene pijace, gdje samo podobni dobijaju najbolja mjesta.

- Naše udruženje planira da kod ministra i predsjednika opštine pokrene inicijativu da tezge na zelenim pijacama mogu da dobiju samo registrovani poljoprivredni proizvođači koji će prodavati svoju robu. Kao i da se na pijacama i trgovini vidno označe proizvodi koji su uvozni. Teži su uslovi nego za vrijeme turske imperije, bile su male dažbine na pijacama i ta je država vodila računa da sačuva proizvodnju.

Radonjić ističe da radnici u poljoprivredi nisu fizički radnici, već veoma stručni radnici, koji se moraju čuvati jer su svjetlo drugim ljudima.

- Kada se budu obrađivale sve poljoprivredne površina, na gazdinstvima se može zaposliti 10.000 ljudi. Ti radnici ne smiju imati manji prihod od 1.000 EUR. Ne može biti stručni radnik skup. Ako nam hektar paradajza daje minimum 30 tona, ako to pomnožimo sa 50 centi, a cijena je daleko veća, to je 15.000 EUR. Proces proizvodnje paradajza traje četiri mjeseca. Udio radne snage u tim troškovima bio bi svega 20%. U EU je udio radne snage u troškovima preko 30%. U EU plastenička proizvodnja je pet kvadrata po glavi stanovnika, kod nas je po mojoj procjeni, jer je zvanična statiskika nepouzadana, oko 200 m2 - zaključuje Svetozar Radonjić za Vijesti.
Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Turizam, sport, kultura

Otvoreni i zatvoreni i olimpijski bazen, teretana, restoran, SPA centar... - Šta će sve imati budući kompleks akvatik centra u Baru

Kompleks akvatik centra u Baru gradiće se na parceli od preko 18.000 kvadrata, imaće olimpijski bazen, pomoćni bazen, otvoreni baze, te kompezacioni i bazen za dezinfekciju nogu. Uz to, planirani su i dodatni sadržaji koji će dodatno obogatiti ponudu nacionalnog akvatik centra, ali i omogućiti organizaciju velikih sportskih događaja u Baru. Podsjetimo, Opština je raspisala tender za izradu idejnog rješenja, nakon što je nedavno od

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijsti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.