Izvor: Oslobođenje | Ponedjeljak, 24.09.2012.| 09:32
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Šahzija Mrkonja, fizijatar - Medicina je moj najbolji izbor

(Foto: b)

U razgovoru za Oslobođenje Šahzija Mrkonja, dr. spec. fizijatar kaže kako nigdje ne bih mogla davati toliko ljubavi, kao što to može kroz poziv ljekara.

Odabrali ste da se bavite medicinom, koliko Vas ispunjava posao fizijatra u Banjskom lječilištu Terme?

- Iz perspektive mojih godina i iskustva koje nije malo, smatram da djeca nakon završene srednje škole svoj poziv biraju više instinktivno, sticajem nekih okolnosti ili pronađu nesvjesno najbolji put za svoje samoostvarenje. Moj izbor medicine nije bio slučajan, možda više podsvjestan, kao kada se zaljubite, a ne znate zašto baš ta osoba. Ne želim nikoga naljutiti, ali moram reći da su u moje vrijeme bolji đaci išli na teže fakultete koji zahtijevaju više posvećenosti, truda, vremena i upornosti. Otuda možda i potiče fama o ljekarskoj samoljubivosti, jer su oni izabrali teži put u svom obrazovanju.

Medicina je moj najbolji izbor i ne mogu se sjetiti posla koji bih bolje obavljala. Volim istoriju, umjetnost, sociologiju, filozofiju, arhitekturu i da sam se i time bavila, ne bih pogriješila. Ali nigdje ne bih mogla davati toliko ljubavi nekome kome je potrebno, kao što to mogu kroz poziv ljekara. Ljubav prema ljudima odredila je moj profesionalni angažman i sada znam da sam iako nesvjesno, dobro odabrala svoj poziv.

Nekad mi je bilo žao što sam specijalizirala fizijatriju, misleći kako bi mi bolje pristajala interna medicina, kardiologija, ali životni put je odredio da se posvetim toj oblasti. Jedino ko ne poznaje fizijatriju ili nije bio u potrebi za našim liječenjem, ne zna koliko je ta grana medicine kreativna, neophodna i komplementarna drugim medicinskim naukama. Možda sam u početku imala mali osjećaj neostvarenosti, sve dok nisam prošla edukaciju iz porodične medicine, vratila se opštoj medicini i shvatila da kada imam neki problem, moram ga rješavati uz zajedničku odgovornost sa pacijentom. U svom poslu učila sam i sticala sigurnost, šireći svoja interesovanja sa klasične na alternativnu medicinu, a u posljednje vrijeme i na menadžment u zdravstvu, pa završavam magisterij upravljanje kvalitetom u zdravstvu. Moj životni put nosio me svuda, a od prošle godine radim u Banji Terme Ilidža i veoma sam zadovoljna. Ovo mjesto me podstiče na kreativnost jer ima hiljadugodišnju tradiciju liječenja sumpornom termo-mineralnom vodom, koja je nevjerovatan resurs. Na ovom prirodnom dragulju mora se više raditi da bi bio još privlačniji za naše i inostrane pacijente i turiste. U Lječilištu imam punu podršku menadžmenta tako da mogu realizirati svoje ideje. Zato me posao koji radim potpuno ispunjava i prvi put osjećam da sam našla svoje pravo mjesto, gdje dolaze do izražaja moje znanje i iskustvo, nove ideje i dobra namjera. Najkraće rečeno, veoma sam zadovoljna.

Uvijek razumijevanje

Vaši pacijenti imaju samo pohvalne riječi za Vas. Šta je to najbitnije u pristupu bolesnima?

- Bilo ko da je u pitanju, ljekari nikada ne smiju zaboraviti da smo i mi i naši pacijenti ličnosti koje imaju dušu i da smo svi pomalo u sebi djeca, a još kada smo bolesni, naša potreba za razumijevanjem je ogromna i nasušna. Naravno da nije lako svakoga razumjeti, ali bar pokušajmo da ne povrijedimo jedni druge. Uvijek sam bila osjetljiva na ljudsku potrebu za razumijevanjem, čak i onda kada pacijenti nisu u pravu. Međutim, kada im se ljudski obratite, svako osjeti taj način poštovanja, podrške i sigurnosti da će te učiniti sve što možete. Ja to dajem svojim pacijentima, bez ikakve poteškoće. To mi je urođeno i ne kalkulišem niti manipulišem, a pogotovo ne zarađujem na tuđoj muci. Ima mnogo mojih kolega koje su posvećene svom poslu i pacijentima i to se mora cijeniti, jer najskuplja je ljudska duša, energija koju daješ, dižući pacijenta kada padne u bolesti, kada mu je neophodna pomoć. To nema cijenu, iako ima negativnih primjera i među medicinskim radnicima, mnogo je više onih spremnih na požrtvovanost. Smatram da još ima vremena da spasimo medicinu od navodnih reformi koje uništavaju pravu medicinu, a ispred stavljaju novac.

Kakva je situacija u bh. fizijatriji danas, imamo li kvalitetne stručnjake i odgovarajuće kapacitete pošto nakon rata ima mnogo pacijenata sa ovim poteškoćama?

- Koliko mogu procijeniti, fizijatrija u BiH je posebno dobila na važnosti u ratu i poslije njega, a sve je više ljudi koji se liječe fizikalnom terapijom. Rehabilitaciona medicina napreduje krupnim koracima. U ovoj grani nema osjećaja manje vrijednosti spram velikih specijalizacija, organizovani smo u CBR centre, klinike i lječilišta. Ali, nažalost, izvjesno je da to sve nije dovoljno, jer preventivna i rehabilitaciona medicina nisu miljenice zdravstvenog sistema u tranziciji, kao što je naš. Farmaceutske kuće kreiraju politike i najviše se novca zdravstva troši na lijekove. U zatvorenom smo krugu, a nedovoljno je preventive i rehabilitacije za koju se tek trebamo izboriti u pravoj mjeri. Naši specijalisti su sigurno dobri stručnjaci, imamo dobre terapeute, ali kapaciteti, i da su deset puta veći, bili bi nedovoljni. Najbolji je primjer naše Lječilište, jer vidim koliko bolesni pacijenti dođu, a kakvi odlaze kući. Odmor, relaksacija, fizikalna terapija učini da ljudi ne osjećaju bolove i po godinu. To je mnogo isplativije. Zdravstvo je dužno sistemski riješiti brigu o zdravlju naših pacijenata i u sadašnjem momentu rehabilitaciona medicina mora dobiti više prostora, a o preventivnoj da i ne govorim.

Metabolički poremećaji

Trenutno proučavate metaboličke poremećaje koji izazivaju povećanje tjelesne težine kod žena u zrelijoj dobi. Do kakvih rezultata ste došli i kako se ovi problemi liječe?

- Upravo radim na istraživanju metaboličkog sindroma jer i sama imam te probleme. Naša sumporna voda liječi metaboličke poremećaje koji nastaju uglavnom zbog stila života, ishrane i stresa, a baza su za mnoge negativne posljedice. Baveći se ovim problemom spoznala sam da nisu samo u opasnosti žene, već čak i mlađi muškarci. Zato nastojim, i sigurno ću uspjeti, zainteresovati i druge važne faktore u našem zdravstvu da se posvetimo rješavanju ovog problema. Vjerujem da sam sa svojim idejama na pravom putu za postizanje konačnih rezultata u liječenju ovih poremećaja. Istina, da bi bilo uspješno liječenje, pacijenti se trebaju mnogo truditi i biti svjesni da moraju promijeniti dosadašnji način života.

Mnogo čitate i čak želite detaljno upoznati istoriju BiH, a posebno bogumilstvo. Zašto?

- Istorija je moja druga ljubav, iz nje mnogo učim i žao mi je što ljudi nisu više svjesni i zainteresovani za to da znaju ko su, odakle su, šta su. Nevjerovatno je koliko smo mi indoktrinirani i koliko smo dozvolili da nam istoriju falsifikuju, kao da je sav naš početak bio sa dolaskom Turaka. Bosna se poistovjećuje sa početkom osmanlijske okupacije, što je tako zlonamjerno. Iako smo mnogo prije toga imali ne samo državu nego i religiju, kulturu i svoj identitet koji je spoj različitosti. Nije bez razloga ni bogumilska vjera bila dualistička u smislu Božijeg dobra i zla. Taj identitet koji je još nosimo u našim venama objašnjava sve i zbog čega ne volimo oružje, ni autoritete, zbog čega smo toliko strpljivi i prkosni od sna. Ako pročitate o bogumilima, saznat ćete da su bili meta napada i uništenja prije deset vijekova, isto kao i mi sada. I tada je bila identična društveno-politička situacija koja se nije ni za detalj promijenila. Zato se ja osjećam kao bogumil, a kako je u mojoj i porodici moga oca sedam generacija duhovnih vođa, odnosno sveštenih lica, ne bi me čudilo da potičemo do jednog takvog pretka. Kako god, istorija Bosne ne počinje sa turskom okupacijom i oni što nas zlonamjerno identifikuju sa osmanskim osvajačima možda imaju više turske krvi od bilo kojeg Bosanca i Hercegovca. Opstajali smo vijekovima i bez obzira na osvajače u nama je duboko usađena tolerancija, civilizacija i sklad sa prirodom. U krvi imamo odbojnost prema svakom autoritetu i svjetskom i vjerskom, prema vojsci, oružju i nasilju. Nije nam bez razloga u duši umjetnost, ljekarstvo, ljubav, sevdah... a bili smo i ostati dobri ljudi. Voljela bih da neko snimi film o dobrim Bošnjanima, jer kakvog smo mi Kulina bana imali i kakvi smo samo tada bili.

Putovanja

Supruga ste poznatog rukometaša Jasmina Mrkonje. Vjerovatno ste sa njim mnogo putovali?

- Mi smo se sreli veoma mladi, sa sedamnaest godina. Izgledali smo kao dva svijeta različita, ali smo proveli divan život, pomalo nekonvencionalan, sa puno razumijevanja i podrške, a putovanja je bilo sve do rata. Svi ti boravci u drugim zemljama i susretanja sa raznim kulturama su me toliko obogatili da je to ono što mi niko ne može uzeti. Moj muž je postigao svjetski uspjeh u sportu i primjer je mladim sportistima i nadam se da će biti u prilici da im prenese sva svoja znanja i iskustva ovdje u BiH. Imamo dvoje divne djece, što smatram svojim najvećim bogatstvom. Iz perspektive mojih godina poručila bih mladima da sve što ostaje iza vas su djeca i zato uložite u njih. Nije bitno da im date samo materijalno, već osjećaj sigurnosti i granice.

Rođeni ste u Zavidovićima i Vaš otac je bio poznati hadži Memiš efendija Mahmutović. Sigurno je mnogo uspomena koje Vas vezuju za rahmetli oca?

- Karizmatičnost moga oca, koji je bio hodža u Zavidovićima, i njegov način na koji je znao približiti čovjeku religiju, često je izazivao mnogo netrpeljivosti od određenih ljudi, a to smo osjetili i mi djeca. Moj otac je bio vizionar i učinio je za vjeru više nego mnogi, iako su to svi poštovali, bilo je i mnogo neprijatelja u njegovoj blizini. Nije želio biti sluga politike, što je osamdesetih iskorišteno protiv njega, zbog čega je iskakao iz sistema koji je, naravno, bio pod kontrolom komunističke ideologije. Svi oni koji su ga mrzili, baš iz njegovog hlada poletjeli su u političko organizovanje muslimanskog naroda. Zato su ga na kraju 1995. godine istjerali iz džamije koju je on sa džematlijama podigao i prokrčio put islamu u Zavidovićima i na kraju fizički uništili. Nedavno sam saznala da je profesorica Nada Ler proučavala moga oca kao sociološki fenomen i ocijenila ga kao ljevičara među hodžama. Malo je ljudi kao što je bio moj otac, Zavidovići su bili prepoznatljivi po njegovom ezanu, a kada bi govorio ljudima, ni muha se nije čula, pa su na njegove mevlude dolazili i katolici i pravoslavci.

Od oca sam naučila da nikom ne budem zavidna i da se nikada ne mjerim s drugima jer ta mjera nije realna. Onoliko koliko se realiziraš sa svojim mogućnostima, toliko si uspio. Mi ljudi se ne razlikujemo ni po čemu, koliko po razvijenosti svojih duša. Nije neko kriv što je nerazvijen i vjerovatno vam se nekad suprotno dogodilo da osjetite mudrost jednostavnih ljudi. Svaki čovjek u bilo koju vjeru da vjeruje, na dobitku je. Božiji put je put prirodnih zakona i na njega će svi doći kad-tad, jer je to svrha našeg života.

Alternativna medicina

Koja su Vaša interesovanja pored fizijatrije, da li je to alternativna medicina?

- Uvijek sam željna znanja i moja su interesovanja veoma široka, od duhovnosti do menadžmenta. Imam sreću da posmatram stvari mnogo šire i to me navelo na istraživanja u oblasti alternativne medicine. To mi mnogo pomaže u životu i poslu, a naručito mojim pacijentima. Shvatila sam da čovjek nije samo tijelo, on ima svoje biće i dušu i nevjerovatan je njihov uticaj kada je zdravlje u pitanju.

Foto: Didier Tosche

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.
Pratite na našem portalu vijsti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Testiraj besplatno!
Prijavite se na naš dnevni ekonomski bilten koji će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana.
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Testiraj besplatno!
Testiraj besplatno!
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima.
Testiraj besplatno!

Ako ste već korisnik, ulogujte se:
Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE
Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE