Izvor: eKapija+ | Utorak, 23.07.2019.| 08:31
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Kemal Kozarić, ambasador BiH u Austriji - Znanje će uvijek biti prepoznato

Kemal Kozarić
U svojoj biografiji ima upisanu funkciju ministra finansija Kantona Sarajevo, guvernera Centralne banke BiH, dekana Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i sadašnju ambasadora BiH u Austriji koja je, kaže, "kruna karijere". Za sebe će reći da je ostvaren i kompletan bankar, "zbog bogatog iskustva u komercijalnom bankarstvu i centralnoj banci". Smatra da ga je sreća pratila na profesionalnom putu jer, kako kaže, ima mnogo ljudi koji su pametniji, kvalitetniji i vrijedniji, a nisu imali prilike.

- Svaku svoju šansu sam maksimalno iskoristio i imao sam veliku dozu sreće da se kockice slože u moju korist - počinje svoju biografsku priču za eKapiju ambasador BiH u Austriji Kemal Kozarić.

Od rođenja, 13. oktobra 1956. godine, pa sve do prošlogodišnjeg odlaska u Beč živio je u Sarajevu.

- U Beču smo skoro godinu dana i ovo je prvi put da živim negdje drugdje. Sve lijepo me veže za Sarajevo. Tu sam završio osnovnu školu, Treću gimnaziju i Ekonomski fakultet. Na istom fakultetu sam i doktorirao 2009. Ekonomski fakultet je odredio moju sudbinu, tu sam upoznao svoju suprugu Almu. Ona je bila jedan od najboljih studenata generacije, a ja sam u početku bio prosječan. Međutim, ona me motivisala da budem bolji i od početka zabavljanja sa njom nisam pao nijedan ispit. Sin i ćerka su takođe završili Ekonomski fakultet.

Najveći dio mladalačkog života proveo je na Grbavici, gdje se rodila i ljubav prema FK Željezničar. Igrao je u pionirskom i juniorskom timu.

- Nikada nisam igrao za prvi tim što mi je ostala neostvarena želja. Međutim, satisfakcija za neostvareni dječački san je došla 1997. godine kada sam bio predsjednik Željezničara i tada smo osvojili prvu poslijeratnu titulu šampiona BiH. Na utakmici na Koševu Zubanović je dao gol pred 40.000 gledalaca i to je nezaboravan trenutak. Sve što nam se dešava u životu ima svoje zašto.

Poslije gimnazije svi su birali ili pravo ili ekonomiju, kaže Kozarić. Njega je privlačila ekonomija i smatra da nije pogriješio, jer mu je upravo taj izbor usmjerio karijeru.

- Na kraju sam došao u poziciju da budem dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Ostvaren sam kao ekonomista i ekonomija je uvijek bila dobra osnova za sve što sam dalje gradio profesionalno.

Bankar u Olimpijskom selu

Pošto je amaterski igrao fudbal za GP Bosna, dobio je stipendiju od ovog preduzeća.

- Nakon završetka studija radio sam godinu dana u ovom građevinskom preduzeću čime sam vratio tu svoju stipendiju. Poslije sam se prijavio za posao u tadašnjoj Privrednoj banci Sarajevo u vrijeme kada su otvarali nove filijale. Imao sam sreću da budem primljen ‘84. godine i da vodim filijalu koja je bila u Olimpijskom selu na Dobrinji. Bez ikakvog bankarskog iskustva bio sam "bačen u vatru " i bio sam šef te ekspoziture tokom Olimpijade i poslije.

Alma i Kemal Kozarić
Poslije toga postaje ministar finansija u prvoj poslijeratnoj Vladi KS, zatim pet godina viceguverner u Centralnoj banci kada je Novozelanđanin Piter Nikol bio guverner.

- On je bio prvi guverner stranac, a ja sam imao tu čast da ga naslijedim. Na ovoj funkciji sam bio dva mandata, što je 10 godina. Još stoji moj potpis na konvertibilnim markama, što je posebno priznanje za mene i zadovoljstvo, jer u našoj zemlji nije lako biti dva mandata na nekoj javnoj funkciji i to posebno institucije kao što je Centralna banka BiH.

Već kao guverner predavao je na master studijima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.

- Kada mi je istekao drugi mandat prešao sam u potpunosti na fakultet, bio sam profesor, a poslije su me kolege izabrale da budem dekan. Nakon toga dobijam ponudu za diplomatiju i ovo je posao za koji nikada nisam sanjao da ću raditi. To je bio novi izazov za mene koji sam prihvatio i evo sada sam u Beču.

Smatra da je svaka od ovih pozicija bila poseban izazov i neko novo, neistraženo polje.

- Radio sam u komercijalnom bankarstvu, ali nisam imao iskustvo u centralnom bankarstvu i nisam puno znao o monetarnoj politici. Sada, poslije deset godina iskustva, imam knjigu Monetarno-kreditna politika koju sam radio sa prof. Nikolom Fabrisom sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Rekao bih da sam ušao u tajne monetarne politike jer je to posebna oblast bankarstva. Centralna banka svake države je izuzetno važna institucija, jer je jedan od stubova ekonomske politike države.

Rad sa mladim ljudima oplemenjuje

Uvijek je imao želju da radi sa studentima i da im prenese svoje znanje. Biti profesor je za njega velika privilegija i ta uloga ga je oplemenila.

- Zahvalan sam na prilici da predajem i danas sam vezan za fakultet. Trenutno mi je status u fazi mirovanja. Najvjerovatnije ću se i vratiti na Ekonomski fakultet da tamo završim karijeru jer, po mom mišljenju, rad sa mladim ljudima je najljepši posao.

Misli da se u svakom poslu može napraviti više, ali, generalno, nema žal za bilo šta što je iza njega. Kaže da su to sve pozitivna iskustva koja su mu mnogo značila u životu.

- Radom se može puno i rad na sebi se uvijek isplati, cijeli život se uči. I dan danas učim, govorim engleski, njemački malo slabije, ali evo učim ga svaki dan koliko stignem. Sve vrijeme sam radio na sebi, učio, pokušavao da budem jednak najboljima. Puno mi je pomogao i Piter Nikol i od njega sam puno toga naučio. On je vrhunski stručnjak koji je bio radoholičar i svaki dan je radio do 18 časova. Dosta radnih navika sam od njega preuzeo i puno mi je značilo da imam takvog šefa i mentora koji mi je prenjeo svoje znanje.

Smatra da je osim velikog rada na sebi imao i veliku dozu sreće koja ga je pratila na profesionalnom putu.

- Ima dosta ljudi koji su i pametniji, kvalitetniji i vrijednjiji, a nemaju priliku. Svaku svoju šansu sam maksimalno iskoristio i imao sam veliku sreću da se kockice slože u moju korist. Prilike se ne dešavaju često, ali kada se dese trebalo bi da ih iskoristimo na pravi način. Moja poruka je da se rad, edukacija i rad na sebi uvijek isplate. Znanje koje se akumulira mora nekada od nekoga biti prepoznato. Mnogi mladi izgube motivaciju poslije prvog, drugog neuspjeha, ali iz neuspjeha se i uči.

Kemal Kozarić sa predsjednikom Austrije Van de Belenom prilikom predaje akreditiva

Kruna karijere

Posao ambasadora ga mnogo ispunjava i ovo je, kaže, kruna karijere, s obzirom na to da je dobio priliku da bude predstavnik svoje zemlje u jednoj važnoj državi kao što je Austrija.

- To je sigurno veliko priznanje meni lično, a dobio sam i veliki motiv da podstaknem naše ljude da ulažu u matičnu zemlju. Dosta naših uspješnih ljudi živi ovdje, neki su počeli da ulažu u BiH, da otvaraju pogone, što je "win-win" situacija, i za njih, a i nas.

Austrija je prijateljska zemlja sa BiH i otvoreno nas podržava na evropskom putu. Istorijski smo dosta povezani, puno toga je uradila i prije i poslije rata za BiH, a i dalje to čini, kaže Kozarić.

- Danas oko 160.000 naših građana živi u Austriji, 3.000 mladih studira u Gracu i Beču i smatra se da je jedna od najbolje integrisanih grupacija upravo dijaspora BiH. Naši ljudi su priznati kao dobri i pošteni radnici, vrijedni, pouzdani. Više od 200 austrijskih firmi radi u BiH i one uglavnom rade i izvoze proizvode iz metalske industrije na austrijsko i njemačko tržište. Novu šansu vidim i u drvnoj industriji, zatim turizmu, u proizvodnji zdrave hrane... Ono što nas koči je nestabilna politička situacija koja šteti ekonomiji BiH, jer kapital je plašljiva roba i traži sigurnost, posebno političku.

Kod kolega cijeni iskrenost, profesionalnost, posvećenost i spremnost na timski rad. Bitno mu je i da su spremni da saslušaju i prihvate tuđe mišljenje, čak i kritiku.

- Centralna banka je bila institucija gdje su bili predstavnici sva tri naroda i nikada nije bilo nikakvih problema. Bio sam ponosan na atmosferu koja je tamo vladala. Ljudi su se pomagali, podržavali, ženili, udavali u samoj instituciji. I sada u Ambasadi u Beču rade predstavnici svih naroda i funkcionišemo kao mala porodica sa pozitivnom atmosferom. Dobra atmosfera je jako važna, kao i to da uvažavamo jedni druge i da smo profesionalni.

Gradeći karijeru je imao bezuslovnu podršku supruge i djece. Kao najveći životni uspjeh ističe upravo taj što je uspio da sačuva zdravu porodicu.

- Uvijek sam se trudio da imam slobodnog vremena za sebe i za njih. Sport me ispunjava, to je moj izduvni ventil. Sada često igram tenis, zimi skijam, a nekada sam igrao fudbal.

Trudi se da nikoga namjerno ne uvrijedi i da ne čini ružna dijela, te da mu je "deviza" u životu uvijek bila "da se dobro dobrim vraća".

- Ko me dobro poznaje reći će da sam običan čovjek koji voli svoju zemlju, porodicu i prijatelje.

Slobodana Šubara

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.