Branko Marić, direktor advokatskog društva Marić&Co - Čovjek bez neprijatelja je čovjek bez stava

Slavni američki pisac Irvin Šo je jednom prilikom zaključio da brzi progres SAD-a vidi u lakoći kojom Amerikanci napuštaju jedan posao da bi prihvatili drugi i jedno mjesto stanovanja zamjenjuju drugi. E, ja sam sušta suprotnost. Rođen sam u Sarajevu i u njemu proveo cijeli život, a advokatura je moj jedini poziv na koji sam uvijek bio potpuno fokusiran, ističe u razgovoru za eKapiju Branko Marić, jedan od najboljih advokata u BiH i direktor advokatskog društva Marić&Co.

Kako kaže, u mladosti je iskreno vjerovao u ljudske vrijednosti i nikada nije ni mogao pretpostaviti da bi nacionalna pripadnost mogla biti od bilo kakvog značaja u međuljudskim odnosima. Jednostavno, pojašnjava Marić, niko od onih "sa kojima sam drugovao tome nije pridavao nikakvo značenje".

Tek kada je rat krenuo prvi put mu je palo na pamet da znatan broj njegovih prijatelja potiče iz mještovitih brakova. Živio je, navodi, u okruženju gdje je nacionalna pripadnost bila potpuno nebitna.

- Moguće da je to bila samo iluzija ili jednostavno sada živimo u vremenu gdje su vrijednosti tog perioda izokrenute naopako - počinje priču za eKapiju.

Pametno napiši ono što političari glupo kažu

- U sjećanju mi je ostalo uvodno predavanje profesora Jokanovića sa Univerziteta u Sarajevu, takođe poznatog advokata, koji je nam je prvog dana na fakultetu davne 1967. godine održao uvodni govor o tome šta je uloga pravnika u našem društvu, rezimirajući govor zaključkom da je uloga pravnika da pametno napišu ono što političari glupo kažu. Pa neka mi neko sada kaže da ima previše pravnih fakulteta.

U to vrijeme sam bio potpuno ubjeđen da sam ozbiljna formirana ličnost. Sada, kada gledam unazad, vidim da je u glavi bilo puno toga nedefinisanog, uz puno nastojanja da se spoje sve čari studentskog života sa ambicijama i željom za prestižem. Postavio sam sebi za cilj da prvi u generaciji završim fakultet i uspio sam da to uradim za tri godine. Kada sam uspio u tome, odmah sam se pokajao, jer sam izgubio bar godinu dana studentskog života.

Nakon fakulteta, dosta vremena se nije ništa spektakularno dešavalo, s obzirom na to da je znanje na fakultetu bilo čisto teoretsko, sa vrlo malo prakse. Dok učite praksu istovremeno zaboravljate teoriju. Tek kada na nekom višem nivou uspijete spojite teoretska znanja sa svakodnevnom praksom, možete doći do dubljeg razumijevanja prava.

Kao i većini drugih, rat je uništio sve ono šta u je u profesiji bilo izgrađeno. Kancelarija je bila granatirana, preduzeća koja su mi bili klijenti propala, saradnici su se razišli po svijetu, a ja bez prebijene pare. Vječiti je balkanski scenario da ne možeš nastaviti postignuća prethodnih generacija, jer se uvijek pojavi neki rat, koji svaku generaciju natjera da krene iz početka. Bio je to veliki izazov, jer nije bilo lako poći od nule i završiti formiranjem najvećeg advokatskog društva u zemlji.

BiH - mala zemlja sa složenim pravnim sistemom

- Mali je broj riječi da opiše komplikovanost u BiH. Nigdje u svijetu ne postoji tako mala zemlja sa toliko složenim pravnim sistemom, a o političkom i da ne govorimo. U oblasti poslovnog prava kojim se bavim, to je sa jedne strane blagodet, jer svako ko želi da se ozbiljno bavi poslom ima potrebu za pravnom podrškom. Sa druge strane, taj sistem postavlja pred vas takve barijere da je ponekad klijentu, pogotovo strancu, potpuno neprihvatljivo zašto neki postupak toliko dugo traje i zašto se ne može pouzdati da će dobiti očekivani rezultat.

Moje bavljenje advokaturom liči na unaprijed dogovoreni brak u kojem se postepeno razvija ljubav. U početku, nije bilo nekog specijalnog interesovanja, jednostavno krenuo sam u to jer je i moj otac bio advokat, pa mi je bavljenje advokaturom bila najjednostavnija opcija. Nakon toga, kako sam se susretao sa različitim izazovima, paralelno se razvijala i želja da se sa njima nosim što uspješnije.

Svaki klijent očekuje da mu mogu u nečemu pomoći i vjeruje da to mogu uraditi. To povjerenje je nešto što se ne smije iznevjeriti. Niko ko je došao da traži usluge advokata nije to učinio zbog moje nacionalnosti, vjere ili političke pripadnosti. On u meni vidi profesionalca koji ima stručnost i integritet i to je ono što duboko poštujem i nastojim da uzvratim na isti način.

Spoj samouvjerenosti i samokritičnosti

- Često me pitaju kako imaš volje da poslije toliko godina bavljenja advokaturom, a to je 48 punih godina, i dalje radiš punim tempom? Jednostavno, još uvijek mi je zabavno da se bavim ovim poslom i doživljavam svaki predmet kao mogućnost rješavanja neke kompleksne zagonetke. Svako novo rješenje koje pronađem pruža mi zadovoljstvo i obogaćuje stečeno iskustvo.

Kada bih rekao da mi ne imponuje titula najboljeg advokata u BiH, to bi bio očigledan primjer lažne skromnosti. U svakom slučaju, predstavlja neku vrstu satisfakcije. Mislim da sam i prije rata bio dobar advokat, pogotovo u domenu privrednog prava, ali tada su bila druga vremena i da bi dobio zastupanje nekog preduzeća bilo je najvažnije da budeš "dobar" sa rukovodećim ljudima. Sada, kada se više ne radi o zaštiti društvene svojine, nego o zaštiti vlastitih sredstava klijenta, situacija se kompletno izmijenila. Poznanstva više nisu toliko bitna, jer sada klijenti biraju isključivo advokata za koga su uvjereni da im može pružiti najbolju pomoć, pa uživam u situaciji da ja ne moram tražiti klijente, nego oni traže mene.

Kada se osvrne unazad, kako kaže zadovoljan je postignutim i načinom na koji se kao ličnost razvijao, iako izbjegava da kaže da je ponosan.

- Držim da je samokritičnost ključna za razvoj profesionalca bilo koje struke. Kritičan sam prema saradnicima, ali istovremeno podvrgavam sebe stalnom preispitivanju. Čovjek mora biti svjestan svojih nedostataka, jer bez toga nema šanse da ih otkloni, niti da napreduje. Pri tome moraš biti svjestan da se nikada ne stiže do konačnog rezultata, nego postoji samo proces koji se stalno odvija. Takođe, nema takmičenja ni poređenja sa drugim, nego samo sa sobom, onakvim kakav si bio prethodnog dana.

Mladi nisu krivi

- Sve kada bi bilo tačno da su mladi danas površni ili da imaju manjka interesovanja, teško bi bilo njih kriviti. Odgovorni su oni koji su kreirali situaciju beznađa i nesigurnosti. Koliko god da je ona imala mana, odrastao sam u socijalno strukturisanoj državi u kojoj se nije trebalo plašiti da ćeš sutra ostati gladan. Za mlade ljude postojala je sigurnost zapošljavanja, mogućnost da će dobiti stan od poslodavca - jednostavno vjerovalo se da postoji neka budućnost za svakoga. Ne treba kriviti mlade u situaciji kada im njihove osobine i stručna sposobnost u ovoj zemlji ništa ne garantuju.

U svakom slučaju, stvari ne treba generalizovati. Sa mlađima koji kao pripravnici dolaze u advokatsko društvo imam više nego pozitivna iskustvo. Motivisani su i da nauče i da uspiju, a kada imaju takav pristup, onda se mogu eliminisati i nedostaci koji proizilaze iz haotičnog obrazovnog sistema. Ponekad mi bude žao što ih ne mogu sve zadržati.

Čist obraz i razumjevanje posla

- Kada od početka svog radnog vijeka ne radite za platu, niti za bilo kakva zagarantovana primanja, nego možete računati samo na ono što ostvarite, prioritet je da obezbijedite sredstva da svojima bližnjima omogućite uslove za dobar život. Međutim, uvijek mi je bilo bitno da zadržim čist obraz i kao profesionalac i kao osoba.

Kao prvo, bitno je da imate duboko razumijevanje onoga čime se bavite, a iz razumijevanja se rađa i ljubav prema poslu. To je slično kao u sportu. Na primjer, za mene je bejzbol prilično neinteresantan sport, jer uopšte na razumijem šta to ljudi rade na terenu. Međutim, milioni Amerikanaca ga obožavaju jer razumiju šta se dešava na terenu. Sve što razumijete možete zavoljeti i naći zadovoljstvo u tome.

Ono šta naši klijenti često ne razumiju je odnos među advokatima. U sudnici smo apsolutni protivnici, a nakon što izađemo, najbolji smo drugari. Ipak, preduslov za to je da se neke granice koreknosti u odnosima ne smiju preći.

Bez kajanja

- Teško da bi neki predmet mogao izdvojiti kao poseban uspjeh. Glavnim uspjehom smatram to što za svih 48 godina koliko se bavim advokaturom nisam nikada izigrao povjerenje klijenata i nikad nisam stavio svoje lične interese ispred interesa klijenta, pa čak i onda kada mi ja bila glava u pitanju.

Uopšte se ne dvoumim da li bih krenuo istim putem. Ovaj poziv mi je pružio u potpunosti ispunjen život.

Ako ga pitate da li se nekome divi, Marić će vam reći.

- Ne mogu reći da sam sklon divljenju, ali me uvijek oduševljavaju svi oni koji se uspiju izdići iznad sredine, bilo načinom mišljenja, bilo postupcima, dobrotom, rezultatima, uspjehom.

Bez dlake na jeziku

Za njega su, ističe, istinske životne vrijednosti prijateljstvo, ljubav i lojalnost.

- Primjeri dobrote me uvijek emocionalno dignu i vraćaju vjeru u ljude. Uvrede i poniženja jednostavno ignorišem. Uvreda ne karekteriše onoga kome je upućena nego onoga ko ju je uputio. Uzgred, često nemam dlake na jeziku, pa se mogu pohvaliti popriličnim brojem neprijatelja. Čovjek bez neprijatelja je, uglavnom, čovjek bez stava i želje da se suprotstavi drugima.

Za stres, kaže da se najbolje eliminiše fizičkom aktivnošću.

- Recimo, odlaskom na fitnes u večernjim satima. Definitivno sam najstariji koji se tamo pojavljuje.

Harmoniju u život unose porodica i prijatelji. Ponosan je što ima prijatelje u svakom dijelu bivše Jugoslavije i "velika je sreća kod njih osjetiti zadovoljstvo ponovnog viđanja".

- Prilično sam realan, pa ako izuzmemo maštarije, nisam ni imao želja koje nije bilo moguće ostvariti. Imajući u vidu moje godine, možda mi se, jedino, neće ostvariti da dočekam da živim u uređenom i prosperitetnom društvu.