Amer Hadžikadić, generalni direktor Oracle BH - Uspješan menadžer je onaj koji zna odabrati pravi tim

Iza njega je veliko poslovno iskustvo, život u inostranstvu, studiranje i rad koji su tekli istovremeno, zatim povratak u BiH, da bi se poslije nekoliko kompanija danas našao na poziciji generalnog direktora kompanije Oracle za BiH.

Amer Hadžikadić za eKapiju govori o životu i studiranju u Americi, šta ga je vuklo da se vrati u domovinu, kako je tekao njegov put do kompanije Oracle, koje su odlike uspješnog menadžera, o važnosti porodice, kome se i zašto danas divi...

- Svo vrijeme mislio sam da želim da studiram Elektrotehniku. Oba roditelja su završila taj fakultet i jako mi se sviđao posao koji su radili. Sviđali su mi se njihovi projekti i atmosfera u firmama koje su se bavile tehničkim poslovima. U srednjoj školi sam imao divnog profesora koji je predavao elektroniku, tako da mi je to dodatno ukazivalo da je to ono čime želim da se bavim. Međutim, kad sam primljen na fakultet, prilikom registracije, dekan je poznavao mog amidžu koji je već bio vrlo poznat u polju kompjuterskih nauka, pa je pretpostavio da sam i ja došao da to upišem. S obzirom na to da sam tu bio novi, nisam se htio isticati i razmišljao sam "Ma mogu jedan semestar i to odraditi, pa ću se prebaciti na elektrotehniku u drugom". Međutim, sve što smo radili u tom prvom semestru mi se svidjelo, tako da je elektrotehnika postala prošlost, a kompjuterske nauke moja budućnost.

Rođen je u Doboju gdje je završio osnovnu školu, zatim je kratko živio u Banjaluci, a onda se vraća u Doboj gdje završava drugi razred Gimnazije. Odlazi u Zagreb i dalje za Sjevernu Karolinu, gdje je završio srednju školu, fakultet i magistarski iz oblasti kompjuterskih nauka na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarlotu.

- Taj period su mi obilježile mnoge lijepe stvari, ali istovremeno bile prošarane teškoćama koje je nosila tadašnja situacija u BiH. Bilo mi je pruženo skoro sve "normalno", a to je bilo toliko više nego što su ljudi u BiH u tom momentu imali. Iako me okruživalo sve što je lijepo i normalno, pratio me je osjećaj griže savjesti i nostalgije, sve je bilo pomiješano u mojoj glavi. Sada, kada se vratim u period studiranja, najviše se sjećam posla koji sam obavljao uz školovanje, druženja sa rajom sa fakulteta, sportskih događaja, i aktivnosti udruženja Bosanaca i Hercegovaca.

Do polaska na fakultet radio je nekoliko poslova koji su mu stvarali radnu naviku i dobar osjećaj sopstveno zarađenog novca. Kada je stigao na studije uključio se u Career Centar pri fakultetu, koji je pomagao studentima da se što bolje pripreme za buduće poslove.

- To mi je baš pomoglo i već na drugoj godini sam se zaposlio "u struci", u institutu Charlotte Area Health Education Center pri najvećoj bolnici u gradu i široj regiji Charlote Healthcare System – CHS. Posao se odnosio na održavanje IT sistema, softvera i hardvera tog instituta. Tada su u modi bili pejdžeri, pa sam i ja dobio jedan sa znakom CHS-a. CHS pejdžer, uz odijelo, košulju i kravatu - bio sam sebi "pravo" važan.

U Charlotte Area Healh Education Centru radio je tokom cijelog fakulteta, kasnije i magistarskog, a onda prelazi u startap Internetsoccer koji se bavio fudbalom. Tu se bavio razvojem veb portala i kako kaže istinski uživao radeći sa mladom ekipom.

- Tada je bilo baš "cool" raditi sa jakom tehnologijom, a ColdFusion i Oracle su bili "top of the line". Tu sam najviše naučio o tehnološkom aspektu svog poziva. Vlasnici i direktori firme su bili samo 5,6 godina stariji od mene i svi su bili povezani sa fudbalom. Dešavalo se da u najvećoj frci odigramo "2 na 2" u dijelu radne prostorije gdje smo imali gumiranu podlogu i golove.

Povratak u BiH

U tom periodu nostalgija je bila sve jača i odlučuje da se u 24. godini vrati u BiH.

- Znao sam da će mi biti teško prilagoditi se na novi život u BiH, pa sam se potrudio da zadržim posao u Internetsocceru i da za njih radim iz BiH. To je potrajalo dok se nisam zaposlio u Info Studiju, kao razvojni inženjer na Oracle tehnologiji. Opet Oracle. Dosta toga naučenog u Americi sam mogao primijeniti u Info Studiju, iako je Info Studio bio puno ozbiljniji posao gdje smo radili na core bankarskim sistemima, core retail sistemima velikih firmi, itd. Opet sam imao sreće sa kolegama i direktorom. Praktično smo bili kao jedna porodica. Internetsoccer mi je bio najveći napredak tehnološki, ali me je Info Studio uozbiljio u razvojnog inženjera kompleksnih i za društvo izuzetno bitnih sistema.

Nakon toga dobija poziv da se pridruži MIMS grupaciji i da vodi IT za sve firme grupacije.

- Bio je to veliki zalogaj, izuzetno kompleksan, ne toliko tehnički, koliko činjenicom da je u grupaciji veliki broj različitih firmi, sa različitim ciljevima, vrstama posla i načinima poslovanja. Više je bilo zahtjevno uskladiti strategiju razvoja IT-a grupacije sa potrebama i željama svake firme ponaosob, nego bilo koji od tih projekata tehnički i implementirati. I tu sam bio privilegovan da radim sa fantastičnim kolegicama i kolegama.

Paralelno radu u MIMS-u postaje predavač na Sarajevo School of Science and Technology – SSST. Kaže da ne zna šta ga je to tačno odvelo pred studente.

- Znam da mi je želja bila da mladi ljudi izlaze sa fakulteta malo spremniji nego što je to tada bio slučaj. Htio sam da doprinesem tome, da budem "na izvoru", i da prepoznam te "best of the best". Htio sam da te studente preporučim firmama koje se bave lijepim stvarima u IT-u, kako bi što veći broj njih ostao u BiH. Valjda, kad sam ja već odlučio da se vratim iz Amerike, sebično sam htio da još neki kvalitetni mladi ljudi ostanu ovdje sa mnom i da doprinesu ovom društvu koje zaslužuje puno bolje. I tako već više od 10 godina uživam u radu sa studentima. To je jedna skroz druga dimenzija, gdje nisu u pitanju projekti, vrijednosti i profitabilnosti projekata. Tu je bitna spremnost da im daš osnovna znanja o određenoj temi, da nađeš način da ih zainteresuješ kako bi oni sami nastavili da uče i da se profiliraju u buduće stručnjake iz određenih oblasti.

MIMS je u međuvremenu rastao i odlučeno je da se akvizira zasebna IT firma koja će pratiti rad grupacije. Tako je naš sagovornik počeo rad u Team Consultingu i uz redovan portfolio usluga Team Consultinga, počeli su se baviti implementacijom softvera u šest velikih firmi MIMS grupacije. Svoje, već tada bogato iskustvo, dodatno je "uvećao" radom u bankarskom sektoru kada je postao direktor Direkcije IT/Org u Sparkasse banci. Banka je, kako kaže bila istinski izazov, jer je trebalo savladati poseban rječnik, procedure, politike...

- Iako sam imao dosta znanja o bankarskom sektoru, sjećam se da sam prvih nekoliko sedmica bio blago zbunjen svim skraćenicama kojima su se kolege koristili. Iako sam poprilično samouvjeren, na momente sam mislio da ne znam ništa o bankarstvu, jer uopšte ne shvatam o čemu kolege pričaju. Međutim, to je vrlo kratko trajalo i u roku od nekoliko sedmica je bilo "business as usual". Iako dosta stresan posao, jer banka ne trpi ni momenat sporosti ili nedostupnosti bilo kojeg dijela sistema, mislio sam da ću zauvijek ostati u banci.

Dolazak u Oracle

Da ne ostane u banci "pobrinuo" se Oracle. Dobio je ponudu da bude generalni direktor za BiH i da na domaćem terenu primijeni sve ono na čemu je radio i učio još od fakulteta.

- Od svog prethodnika sam naslijedio odličan tim koji mi je i više nego očekivano olakšao tranziciju iz tehničkog u sales managera i generalnog direktora. Ponosan sam na tim koji smo u međuvremenu proširili i koji je svojim kompetencijama i uslugama, osim bolje prisutnosti u BiH, izašao i u region. Ponosan sam na kolege koji na najbolji način prezentuju Oracle BH u regiji.

Kaže da su iza njih odlični rezultati, iako tržište BiH još nije spremno za sve što nude veliki vendori, poput kompanije Oracle.

- To zahtijeva puno više rada i više priprema za sastanke, za prezentacije i truda da se našem tržištu približe proizvodi i usluge koje su na vrhuncu tehnoloških i poslovnih dostignuća. Iako je fokus na detalje svakog projekta značajno manji, uživam u pripremi projekata, koncepata određenih rješenja, jer ono zahtijeva ne samo poznavanje tehnologije, nego poznavanje klijenta, njegovog posla i problema, kao i izazova i ciljeva. Ogromna je satisfakcija kada se klijentu pomogne da kreira projekt, da ga konceptualno postavi, i onda gledati kako se on realizuje do finalnog puštanja u produkciju.

Zašto su važni iskrenost i dobra namjera

Danas, nakon bogate karijere i mnogih izazova ima definiciju uspješnog menadžera.

- Uspješan menadžer ili CEO je onoliko uspješan koliko su mu uspješne kolege s kojima sarađuje. Zato mislim da je ključno da menadžer zna odabrati pravi tim za određene poslove, i da kolegama da adekvatnu podršku, ovlaštenja i prostor za profesionalni razvoj, ali i osjećaj obaveze i urgentnosti da se zadaci završe uspješno.

Kako ističe, uspješni su oni koji su vrlo stručni u svom poslu i veoma snalažljivi. Uz to ide i odsustvo straha, "da nije strano krenuti u nešto novo ili možda neistraženo".

- Jako je važno bitno biti odmjeren i ne reagovati prebrzo na iskušenja. Svaka brzopleta reakcija, pa čak iako je iskrena, može biti protumačena kao slabost, kao tersluk, i u većini slučajeva otežava rad u budućnosti.

Smatra da su iskrenost i dobra namjera ključ u izgradnji povjerenja. To je, kako kaže, osnova dugoročno dobrih odnosa sa klijentima, partnerima i ljudima generalno.

- Teško je na tome istrajati, jer se iskrenost i dobra namjera vrlo često zloupotrijebe i na takve vrline se gleda kao na prisustvo slabosti i naivnosti, što je vjerovatno i istina. Ali ipak ću se i dalje voditi time da treba biti iskren i dobronamjeran.

Tolerancija nije slabost

Dok razgovaramo o svemu onome što mu je obilježilo karijeru i da li bi možda mijenjao poziv, u šali kaže da se ne bi žalio ako bi kao dobar košarkaš ili fudbaler potpisao unosan ugovor za inostrani klub. Svoj put, ipak ne bi mijenjao.

- Zaista sam uživao na svakom poslu do sada, od onog u Charlotte AHEC-u, pa sve do sada u kompaniji Oracle. Nekad imam osjećaj da se nisam dovoljno nauživao. Tako da, ako mogu birati, ostajao bih malo duže u nekim firmama, prije nego bih prihvatao nove izazove. Ali konceptualno, birao bih isti profesionalni put. I koliko god da mi to uzima vremena fizički, opet bih se uključio u akademsku zajednicu. Baš uživam u radu sa studentima.

Kod svojih kolega posebno cijeni iskrenost i tolerantnost.

- Sve što nije iskreno će kad-tad kulminirati u nešto loše. Ali isto tako cijenim tolerantnost. Svi smo mi ponosni, smatramo da dobro radimo svoj posao, da su naše odluke i putevi ispravni. Kad smo tolerantni, onda možemo da prihvatimo i druga mišljenja, razmišljanja i odluke, i korigovati svoje. Neko to smatra slabošću. Ja to smatram vrlinom kojom samo učvrščujemo svoje samopouzdanje, iskustvo i znanje.

Ne postoji nešto plemenitije od pomaganja obrazovanju djece

Hadžikadić je i istinski zaljubljenik u sport.

- Mislim da sam trenirao svaki sport poznat modernom čovjeku i dostupan u našem regionu, i to po nekoliko puta. Na kraju sam se zadržao najviše na plivanju. Plivanje, sa svim putovanjima, takmičenjima, treninzima i druženjima mi je pružilo neke najljepše momentu u životu. Danas, dok kćerka trenira plivanje, isplivam i ja neku dužinu. Uživam gledati sport - evropski i američki fudbal, američku koledž košarku, plivanje...

Putovanja posebno voli, iako mu se, kako kaže, nekada teško pokrenuti.

- Destinacije koje sam nekoliko puta obilazio, i koje bih, čini mi se, mogao obići neograničen broj puta su Istanbul, San Francisko i Njujork. Ovo su mjesta gdje se zaista ima puno toga lijepog vidjeti i nikad nije dosadno. A Pelješac i Postup, iako vrlo skromne i jednostavne destinacije, mogao bih "obići" 20 puta godišnje i ne bi mi bilo dosadno. To je moj odmor.

Ono šta za njega nema cijenu u životu su bliskost i dobri odnosi sa porodicom i rodbinom.

- To ne bih mijenjao ni za kakve materijalne uslove. Kad imate to, onda imate i s kim pričati i smijati se, nekom se požaliti, a ako vam je do materijalnog, imate i od koga pomoć tražiti a i kome pomoći.

Upravo porodici, kako užoj tako i široj, bezuslovno vjeruje. Kada nabraja kome se divi, a to su članovi porodice, kaže da se divi upravo njihovim plemenitim djelima.

- Divim se i ljudima koji formiraju svoje firme, zaposle ljude i adekvatno ih plaćaju. U današnje vrijeme to je zaista vrijedno divljenja. I naravno, ljudima koji stipendiraju djecu na putu da steknu adekvatno obrazovanje. Ne znam da li postoji nešto plemenitije i vrijednije. I ne mislim samo na fakultet. Mislim na pomoć bilo koje vrste, koja će omogućiti djetetu ili mladoj osobi da se fokusira na obrazovanje, i time sebi stvori preduslove da kasnije pošteno radi i zaradi.

Upravo se i ovdje krije ono što on želi ostvariti i u čemu želi da istraje.

- Želim svojoj djeci obezbijediti dovoljno da imaju priliku steći kvalitetno obrazovanje, što bi im trebalo dati dobar start za kasniji život. To je nešto čemu svi teže, nešto na čemu se dugo i kontinuirano radi. Srećom pa nisam sam u toj nakani.

Teodora Brnjoš