Umjetnička fotografija: Umjetnost koja se ne stvara, već traži

Izum fotografije oslobodio je slikarstvo potrebe kopiranja stvarnosti, i na taj način fotografija je naslijedila žanrove poput portreta i slikanja povijesnih događaja te pridonijela razvoju modernizma.

Početak 20. stoljeća na mnogo je načina bio prekretnica koju su označili novi pogledi i oštri rezovi s prošlošću. Ali u SAD-u, pred kraj 19. stoljeća, događa se razvoj socijalno-dokumentarne fotografije kao vrlo važne struje u fotografiji, i on se nastavlja u novo stoljeće. Alfred Stieglitz je 1913. godine otvorio novo razdoblje svojom fotografijom "Potpalublje" započevši razdoblje promatranja koje se istovremeno usredotočilo na odnose između oblika i dubokog ljudskog osjećanja.

Jedan od važnih promicatelja tog žanra bio je Lewis Hine ("Ljudi koji su sagradili Empire State Building") i s njim u izravnoj vezi Dorothee Lange (»Majka migrantica« je jedna od najizdavanijih fotografija i prekretnica u povijesti fotografije) i Robert Capa. Fotografija Roberta Cape koja prikazuje borca pogođenog metkom tijekom Španjolskog građanskog rata postala je jednom od najslavnijih slika u povijesti fotografije. Ovi fotografi su bili potaknuti socijalnim angažmanom i nadom da će njihove slike možda pokrenuti neku vrstu promjene.

U uspostavljanju tradicije umjetničke fotografije kao ravnopravnog likovnog stvaranja više su postigli američki fotografi pejzaža. Ansel Adams je nesumnjivo najslavniji predstavnik tog smjera koji je imao i snažnog utjecaja u svijetu.

U Evropi se u to vrijeme pozornost poklanjala ponešto drukčijim temama. U Francuskoj se oko Henrija Cartier-Bressona okupio fotografski pokret kojeg često nazivamo "autorskom fotografijom". Ona teži ostvarivanju vlastitih ciljeva i tema, te stvara vlastita načela i osebujan stil. Henri Cartier-Bresson je postigao izvanrednu vještinu u tom žanru i dokazao da nije važan fotografski aparat koji promatra objektivno, već oko fotografa koje subjektivno proživljava i bilježi trenutak.

Dakle, fotografija uspijeva prenijeti neku poruku, izraziti smisao, pobuditi osjećaje, ili otkriti dublju istinu u pojavama. A tajna je u tome što "umjetnička fotografija" ne zaustavlja bilo koji, nego upravo onaj "odlučujući trenutak" u kojem neka radnja otkriva svoj dublji smisao i istinu, a ljudsko lice izražava narav osobe. Kao takva, fotografija je vrlo bliska dadaističkom načelu Marcela Duchampa: "Umjetnost treba tražiti, a ne stvarati".

Nakon Drugog svjetskog rata fotografija proživljava veliku preobrazbu; mijenja se iz izražaja koji tradicionalno utire sam svoj put, izvan povijesti umjetnosti, u autohtonu granu likovne umjetnosti.

Apstraktna fotografija

Skoro dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata umjetničku fotografiju obilježila je apstrakcija, osobito u SAD-u. Aaron Siskind, blizak prijatelj slikara apstraktnog ekspresionizma, zabilježava ostatke modernog društva i znakove raspadanja. Simboli koji nastaju na ovim fotografijama su neobično slični znakovima nekog drevnog nedešifriranog pisma.

Fantastična fotografija

S obje strane Atlantika se 1950-tih ponovno pojavila Fantastična fotografija. Fotografi su eksperimantirali vizualnim efektima uz pomoć posebnih leća i filtera kako bi promijenili sliku stvarnosti, nekada do nepropoznatljivosti. Ovakovo manipuliranje fotografijom prvi je oprobao engleski fotograf njemačkog podrijekla – Bill Brandt. Njegove fotografije su bazirane na književnim i kazališnim predlošcima koji se oslanjaju na neke filmske efekte. Njegove fotodokumentacije su često režirani na način da prenose osobni komentar društvene stvarnosti po uzoru na komentare iz vremena Viktorijanske književnosti.

Amerikanac Jerry Uelsmann, pored svojih veselih fotografija, često koristi arhetipske slike iz podsvjesti u nasumičnom izrazu ostvarujući slike prepune psiholoških simbola. Noviji fotografi, kao Joanne Leonard 1980-tih, koriste fantastične slike kao autobiografski izraz. Još su potresnije fotografije pokojnog Davida Wojnarowicza dok je bolovao od AIDS-a.

Izvori:"Fotografija 20. stoljeća", Muzej Ludwig u Kölnu; Laurie Schneider Adams, "A History of Western Art"