Izvor: eKapija | Srijeda, 22.07.2020.| 08:12
Izdvojite članak Odštampajte vijest

Trebinje ponosno čuva ime već osam vijekova - Šta sve otkrivamo posjetom Muzeju Hercegovine

Muzej Hrecegovine (Foto: eKapija)
Da li ste znali da Trebinje svoje ime ne mijenja od 12. vijeka, da je to prvi grad u svijetu koji je dobio spomenik posvećen Petru II Petroviću Njegošu na inicijativu Jovana Dučića, da je ovim krajem upravljala Jelena Anžujska koja je u Trebinju imala kraljevski dvor, da je to grad sa najviše zaštićenih kulturnih spomenika u BiH...

Stari grad Trebinje ili Kastel, jedinstvena cjelina grada na Trebišnjici dobio je svoje obrise krajem 17. vijeka, a početkom 18. formirali su ga Turci nakon što su izgubili Risan i Herceg Novi, pa im je u zaleđu trebalo utvrđenje.

Već u 9. vijeku ovaj grad je imao župane koji su njime upravljali.

Ove istorijske činjenice, i još mnogo toga, saznali smo u razgovoru sa direktorom Muzeja Hercegovine, Ivanom Grujić, koja rukovodi ovom ustanovom od 2013. godine. Još jednom smo se uvjerili u značaj njegovanja tradicije, potrebe za novim saznanjima o podneblju i ljudima jednog lokaliteta, ljudima koji su kreirali imidža grada i dali mu pečat kosmopolitizma.

Svoj 70. rođendan Muzej Hercegovine će obilježiti 2022. godine. Danas, jedan je od rijetkih u regionu koji ima stalne postavke.

Prvi direktor iz Beograda

- Muzej je osnovan 1952. po tadašnjoj odluci sreza kao Zavičajni muzej Trebinja. Od 1955. je i registrovan, a 1957. na njegovo čelo dolazi Ljubinka Kojić, istoričarka umjetnosti iz Beograda. Trebinjske vlasti su tada tražile od Beograda da im pošalje stručnjaka jer nije bilo kadra u Trebinju iz tih struka. Ona je bila jedna izuzetna ličnost i o njoj planiramo posebnu izložbu u našem Muzeju. U Trebinju je bila do 1965. godine. Prvo što je uradila u svom mandatu je da je oživjela zbriku koju je Jovan Dučić poklonio Trebinju tridesetih godina 20. vijeka, a ta zbirka bila je sklonjena u podrum kuće Luke Ćelovića, sadašnje Narodne biblioteke. Tako je krenulo formiranje prvih zbirki Muzeja - počinje priču za eKapiju direktorka Ivana Grujić.

Prva arheološka iskopavanja obavljena su 1957. u Zavali, na lokalitetu Petkovica, kada su otkrivene parapetne ploče iz preromaničkog perioda, tj. od 9. do 11. vijeka. Ilustracija na tim pločama - predstava dvije ptice koje piju iz putira, postala je i logo Muzeja.

Ljubinka Kojić je postavila muzeološke standarde u Trebinju i počela prikupljanje prirodnjačke, etnografske, arheološke i istorijske zbirke. Uvela je inventarne knjige i muzejske kartone, što je temelj onog što danas radimo.

Ona kasnije odlazi u Umjetničku galeriju u Sarajevu i tamo ostaje do pred posljednji rat. Poslije se vratila u Beograd gdje je i 2007. preminula. Njena sestra nam je predala fotografije i isječke iz novina o Dučićevim zbirkama, koje je Ljubinka sakupljala. Nakon odlaska iz Trebinja skupljala je sve ono što se objavljivalo o Trebinju i Jovanu Dučiću, jer je mnogo zavoljela grad i ljude.

Poslije nje direktor Muzeja postaje istoričar Marijan Sivrić, koji je bio izuzetan istoričar i bavio se proučavanjem arhivske građe. Dok je on rukovodio ustanovom istorijska zbirka je obogaćena mnogim dokumentima koja je on prikupio. Nakon njega dolazi Đorđe Odavić koji je kao arheolog uradio mnogo na tom polju i nalazi koji su otkriveni dok je on bio na čelu našli su se na stalnim postavkama muzeja. Nakon njega dolazi Veseljka Salatić, istoričarka umjetnosti, koja je dodatno obogatila umjetnikčke zbirke i započela ciklus izložbi mladih umjetnika Hercegovaca. Time se muzej otvorio prema neafirmisanim mladim slikarima koji su dobili šansu da prvi put izlažu u Muzeju.

Pokrenula je takođe i ciklus izložbi dijela Hercegovaca koji žive i stvaraju van Hercegovine, a porijeklom su odavde, što smo dalje i nastavili. Svaki od direktora je dao svoj doprinos radu Muzeja, kao i svi ostali zaposleni.

Rijetko koji muzej danas ima toliko maketa kao naš, pogotovo na etnografskoj postavci, a radio ih je naš maketar Đorđe Kijac. To su istinska umjetnička dijela. Veseljka Salatić mu se odužila napravivši izložbu njegovih maketa i slika, jer je bio i naivni slikar.

Direktorka Muzeja Ivana Grujić (Foto: eKapija)
Zgrada u dvorištu Muzeja bila je u doba austrougrarske vladavine jedna od najvećih poštanskih stanica za golubove pismnonoše i ovdje su dolazile najvažnije vijesti iz svijeta.

Na krilima Dučićeve ideje

- Prva zbirka našeg Muzeja je upravo ona koju je Jovan Dučić poklonio milom Trebinju, kako je on to znao reći, pa možemo reći da je on na neki način bio osnivač Muzeja. Kao diplomata u Rimu poslao je rodnom gradu zbirku rimske kamene plastike, od kojih su 73 fragmenta na našoj stalnoj postavci, a ostatak je po njegovim instrukcijama postavljen da ukrašava gradski park i zidine, kao i grad uopšte. Njegova ideja je bila da to bude prva zbirka budućeg muzeja. Osim što je bio pjesnik i diplomata, bio je erudita i poznavalac umjetnosti, i želio je da se oduži rodnom gradu, da pokaže starinu Trebinja i da drugim ljudima pokaže da je Trebinje grad muzej.

Poslije ovog posljednjeg rata je baš i potekla ta ideja o Trebinju kao gradu kulture, što mislim da je sinonim grada a sve je to nastalo na krilima Dučićeve ideje. On je želio da ljudi imaju utisak da su došli u neki evropski grad gdje će ih okruživati predmeti koji imaju visoku vrijednost.

Prvi spomenik Njegošu u svijetu podignut je upravo u Trebinju na Dučićevu inicijativu. Novac je on obezbijedio i tada je bio posljednji put u Treibnju, na osvećenju spomenika 1938.

Spomenik oslobiodicima na gradskoj pijaci je podignut po njegovim nacrtima. Javnost nije znala da se on bavio i crtanjem.

Najznačajniji pronalasci

Osim početne zbirke Jovana Dučića, kasnije u razvoju Muzeja uslijedila su nova otkrića i pronalasci.

- Svaka naša zbirka je bogata i sakupljale su se sistematski. Iskopavanja su se vršila tamo gdje se i pretpostavljalo da se može nešto naći. Na svakoj zbirci je prikazana specifičnost Hercegovine kao regije i po tome možemo reći da se naš Muzej razlikuje od drugih muzeja, jer svi koji su radili ovdje su svojim istraživanjem i predstavljanjem nađenih pronalazaka prezentovali kulturno i istorijsko bogatstvo kraja.

Hercegovina ima u RS najveće bogatstvo kulturno-istorijskog naslijeđa. Ovdje je najveći broj nekropolja i stećaka, koji su prije nekoliko godina ušli na UNESCO-vu listu svjetske baštine, i imamo najveći broj ukrašenih stećaka i onih sa ćiriličnim natpisom.

Među dosadašnjim nalazima jako je vrijedna nadgrobna ploča župana Grda pronađena tokom obnove crkve Sv. Jovana u Policama, i bila je ugrađena u ogradu crkve. Druga, jednako važna pronađena ploča je župana Pribilše, koja je bila prag crkve. Obje potiču s kraja 12. i početka 13. vijeka.

Značajne su jer se po prvi put na njima, kao materijalnim spomenicima, pominje ime grada Trebinja. U 10. vijeku Porfiregenit pominje ime Travunije ali pod različitim nazivima i izgovoru - Tribunia, ali ploča župana Grda iz 1171. pokazuje da se već tada pominje ime Trebinje, koje je bilo središte župana od 9. do 12. vijeka. Trebinje svoje ime ne mijenja od 12. vijeka, što je kuriozitet na ovim prostorima.

Zatim je uslijedilo otkrivanje parapetne ploče u Zavali, koja je sa rijetkom predstavom ptica, ušla u sva značajna izdanja istorije umjetnosti i predmet je istraživanja. Tu su i važna otkrića u Ljubomiru kada smo saznali da su na ovom prostoru živjela ilirska plemena u 4. i 5. vijeku i nosila nakit istovjetan onom u Grčkoj i plemenima jadranske obale.

Svako novo otkriće popunjavalo je mozaik muzejskih dragocjenosti, kao i prazninu i davalo nova saznanja; otkrića su bila temelj novih istraživanja i otvaranja novih vrata na putu spoznaje istorije naroda ovih prostora.

Presudni momenat u razvoju Muzeja je bila 1989. godina kada se Muzej smješta u sadašnju zgradu, a nekada je to bila zgrada bivše austrougarske kasarne, kasnije i gimanzije. Tad su se stekli uslov da Muzej ima stalne postavke, koje su do tada povremeno izlagane. Da sjedište bude ovdje, a ne u sadašnjoj zgradi Bijelih platana, što je bila jedna od ideja, presudilo je što je ovo istorijski lokalitet.

Stari grad je zaštićen spomenik od 1951. godine, a njegovi obrisi datiraju s kraja 17. i početka 18. vijeka. Možemo reći da je istorija presudila, jer se vjeruje da je sjedište župana trebinjskih bilo baš na ovom mjestu, kao i to da je ovdje bio kompleks tadašnjih kraljevskih plemića. Strateški je važno da je Muzej baš na ovom mjestu, jer leži na temeljima srednjovjekovne građevine, na stijeni na kojoj je obala Trebišnjice najviša. Imamo jedinstvenu priliku da posjetiocima pokažemo kontinuitet života u gradu. Ovdje se doživljavaju vijekovi i jedan je od rijetkih muzeja koji se nalazi na istorijskom lokalitetu.

Inače, grad se prostorno razvijao najprije kao akropolj. Najstarije naselje je upravo na brdu Crkvina iz 5. vijeka, a grad se kasnije širio kao podgrađe. Kada smo vršili ispitvanja na Crkvini 1996. godine, a i ja sam bila član te ekipe, otkrili smo dva prstena bedema, što je bilo utvrđenje. U blizini je i Brankovića kula koja je nekada bila osmatračnica. Vjerovatno se prvo razvijala desna obala Trebišnjie kao administrativni centar.

Novo doba Muzeja

Ivana Grujić, po profesiji arheolog, dolazi na čelo Muzeja 2013. godine i kaže da je istorijska važnost ovog lokaliteta presudila da preuzme odgovornost za ovu poziciju. Poslije Zemaljskog muzeja u Sarajeva Muzej Hercegovine je jedini koji ima veliko bogatstvo zbirki i stalnih postavki po standardima muzejske prakse.

- Proučavanje istorije i arheologije Trebinja je izrazito značajno za istoriju cijelog srpskog naroda. Mali je broj gradova i lokaliteta gdje možete u jednom dahu pratiti kontinuitet života i razvoja.

Na moju inicijativu muzej je počeo da radi i poslijepodne, jer je važno da muzej bude pristupačan, otvoren za svakog i u svako doba, da nam svako ko poželi i dođe, iz bilo kog razloga, da se osjeća prijatno kao da je u svom prostoru. Odlučili smo da Muzej otvorimo za kulturne događaje, poput koncerata klasične muzike Muzičke škole Trebinje, jer Trebinjci njeguju svoju naviku posjećivanja kulturnih dešavanja.

Brojnost događaja koje smo organizovali je rezultirao da nam prošle godine prođe 10.000 ljudi što je impoznatan broj.

Naše zbirke i postavke vode kustosi, iako to u nekim muzejima i nije običaj, već to rade muzejski vodiči. Stručnjošću naših kustosa građani i turisti dobijaju mnogo više informacija nego možda u drugim muzejima.

Sada nemamo prostora da svi naši legati budu izloženi, a tu su legati Milene Šotre, Atanasija Popović, Mirka Kujačića, Milorada Ćorovića, Branka Šotra, Radovana Ždrala... . Takođe, želimo modernizovati naše stalne postavke, iako su one dobro koncipiriane.

Nominacija za evropski muzej godine

- Nominovani smo ove godine za evropski muzej godine među više od 40 muzeja. Centralna svečanost trebalo je da se održi u maju u Kardifu. To je veliki uspjeh jer smo mali muzej u malom gradu. Važno je učestvovati i sarađtivati jer tako napredujemo, i ne možemo živjeti od stare slave. Ne možemo samo živjeti od bogate istorije, već raditi na njenom otkrivanju i prezentovanju drugima.

Teodora Brnjoš

Fotogalerija
Muzej Hercegovine u Trebinju

Unos komentara je omogućen samo ulogovanim korisnicima.