Biodiverziteti ranjivi, moguće i izumiranje pojedinih biljnih sorti - Kako se agrosistemi mogu prilagoditi klimatskim promjenama

Očekuje se da će klimatske promjene na globalnom nivou, u kombinaciji sa drugim faktorima, značajno izmijeniti poljoprivredni biodiverzitet. Ekosistemi će se promijeniti sa promjenom klime, pri čemu su posebno osjetljiva sadašnja sušna područja, jer i male klimatske promjene mogu imati ozbiljne posljedice po biodiverzitet, kaže u razgovoru za eKapiju prof. dr Gordana Đurić, nacionalni koordinator za Evropski program saradnje za biljne genetičke resurse i glavni koordinator za Program genetičkih resursa Republike Srpske.

- Intenzitet i amplituda promjena može biti takva da postojeće sorte i usjevi neće biti više uopšte pogodni za neka područja, što će uticati na distribuciju agroekosistema i imati veliki uticaj na život ljudi koji ta područja naseljavaju. Na nivou vrste, biodiverzitet koji je već danas ugrožen ili ranjiv, suočiće se sa povećanim stepenom izumiranja. Takođe, desiće se gubitak raznovrsnosti unutar vrsta, te nestanak rubnih biljnih populacija - ističe Đurić.

To, kako kaže, može biti posebno ozbiljno za divlje srodnike gajenih biljnih vrsta, koje nose vrijedne gene za oplemenjivačke programe u cilju stvaranja genotipova otpornih na povećanu toplotu i sušu ili onih koji su otporni na bolesti i štetočine. Već postoji mnoštvo dokaza o promjenama koje utiču i na korisne i na štetne organizme. Stoga će, navodi, biti potrebni široki napori da se pomogne smanjenju klimatske ranjivosti proizvodnih sistema u poljoprivredi i šumarstvu, uključujući ribarstvo.

- Tri su osnovne opcije za prilagođavanje agroekosistema na klimatske promjene: premještanje postojećih sorti u nove klimatske zone, adaptacija sorti kroz selekciju i uzgoj i zamjena novih biljnih vrsta starim, napuštenim i zanemarenim - kaže naša sagovornica.

Premještanje postojećih sorti u nove klimatske zone

Zbog promjene temperature i padavina i povećane klimatske varijabilnosti, objašnjava Đurić, poljoprivrednicima će biti potrebne drugačije sorte određenih kultura, u poređenju sa onim koje trenutno koriste. Ove sorte, bez obzira da li se radi o populaciji ili modernim poboljšanim sortama, trenutno se uzgajaju ili održavaju na drugim mjestima, uglavnom kao zanemarene ili malo gajene vrste, ili u sistemima on-farm konzervacije, tj. u baštama i na okućnicama. Da bi ove sorte ili populacije bile dostupne, poljoprivrednicima će se morati obezbijediti pristup tim sortama, odnosno, informacije o postojećim kolekcijama u bankama gena ili u in situ/on farm kolekcijama, kao i njihovim deskriptivnim listama. Ovo je najjednostavnije obezbijediti preko pristupa bazama podataka. Međutim, ovaj sistem bi pokrivao samo formalni, zvanični sistem banki sjemena.

Neformalni sistemi izvora novog sjemena, koji dominiraju u rubnim područjima i među siromašnim farmerima, su često mnogo značajniji, pa bi takvim izvorima bilo potrebno pružiti mehanizme podrške, kao što su "sajmovi sjemena raznovrsnosti".

Poboljšani sistemi sjemena, i formalni i neformalni, moraju da uzmu u obzir povećanu potrebu za premještanjem sorti. U formalnim sistemima sjemena, potrebne su bolje veze između banaka gena i odgajivača, te je stoga potrebno ojačati kompetentnost u međunarodnoj razmjeni sjemena. Neformalni sistemi sjemena će vjerovatno trebati podršku novih institucionalnih mehanizama, jer će prenos sorti u budućnosti morati da bude na veće udaljenosti.

Kao dobar mehanizam može se koristiti mehanizam multilateralnog sporazuma o prenosu biljnog materijala dogovoren kroz Međunarodni sporazum o biljnim genetičkim resursima za hranu i poljoprivredu (FAO, 2002), koji sadrži odredbe koje štite pristup i dijeljenje germplazme. Međutim, nisu sve države potpisale ovaj sporazum, a i u državama koje su ga potpisale, i dalje je niska svijest o potrebi izgradnje kapaciteta koji su potrebni da ovaj sporazum stupi na snagu. Takođe se može korisiti mehanizam koji daje Кonvencija o biološkoj raznovrsnosti (CBD, 1992).

(Foto: Shutterstock)

Adaptacija sorti kroz selekciju i uzgoj

Кlimatske promjene i varijabilnost klime će, kaže Đurić, uticati na rad oplemenjivača biljnih sorti na nekoliko načina. Nove sorte treba razvijati brže za osobine kao što su suša i tolerancija na toplotu, kraći period od sjetve do zrelosti, otpornost na nove patogene, tolerancija na ekstremne vremenske uslove, itd. Za ove posebne karakteristike, izvori mogu biti geni bogatog pula germplazme, uključujući i divlje srodnike.

- Međutim, ubrzana erozija gen-pula mnogih vrsta, uključujući divlje srodnike, predstavlja ozbiljnu prijetnju, pa geni koji nose svojstva za adaptaciju na klimatske promjene mogu biti zauvijek izgubljeni. Pritom, geni vrijedni za odgajivače, a koji se nalaze u kolekcijama germplazme u bankama gena, možda i ne budu dostupni pravovremeno, zato što još nije izvršena identifikacija obećavajućih gena. Stoga je za oplemenjivanje veoma važno obezbijediti pre-breeding materijal, materijal u ex-situ kolekcijama, odnosno u bankama gena na kome je izvršeno mapiranje gena - objašnjava Đurić.

Takođe, veoma važan alat za biodiverzitet za hranu i poljoprivredu je povećanje svijesti svih građana, kao i prikupljanje tradicionalnih znanja poljoprivrednika, posebno u rubnim područjima agroekosistema. Učešće građana u izboru sorti može poslužiti za identifikaciju sorti prilagođenih klimatskim varijabilnostima. Učešće građana može pomoći prevazilaženju agronomskih ili tržišnih ograničenja u vezi sa odabranim populacijama. Ovdje je važno upoznati poljoprivrednike sa njihovim pravima po pitanju zaštite korišćenja autohtonih sorti i rasa i lokalnih populacija, kao i učešću u dijeljenju koristi koja bi proizašla iz tog korišćenja. Razvoj ili održavanje raznovrsnosti sorti, i novih i tradicionalnih, sa promjenljivim svojstvima može pomoći u odgovoru na povećane rizike izmjene klime.

Zamjena usjeva

Treća opcija za rješavanje izmjene usjeva usljed klimatskih promjena je mogućnost da se postojeći usjevi zamjene novim, koji se prethodno nisu gajili ili su se davno prestali gajiti u nekom području, kao što je prebacivanje sa kukuruza na sirak ili na proso.

Takve promjene zahtijevaju kapacitete i resurse u ukupnom poljoprivrednom sektoru, od istraživanja do savjetodavne službe, od snabdijevanja poljoprivrednika osnovnim sirovinama do uvođenja dobrih agronomskih praksi, uključujući kontrolu štetnih organizama do tretmana nakon berbe. Sigurno je da će pitanje ovakve elastičnosti proizvodnih sistema biti kritično, jer zahtijeva širi spektar usjeva, i veći naglasak poljoprivrednih sistema na različitosti unutar i između vrsta. Takođe, stavljanje većeg naglaska na zanemarene i nedovoljno korišćene vrste usjeva jedan je od načina za ovu opciju.

- Tržišni uticaji će vjerovatno igrati sve veću ulogu u svim gore navedenim scenarijima. Posebno, povećanje uloge supermarketa će imati značajne uticaje na ono što poljoprivrednici gaje. Poseban izazov je kako da mali farmeri odgovare principu sljedivosti - praćenje proizvoda od proizvodnog sistema do modernog supermarketa. Zbog toga će biti potrebna mnogo bolja integracija između poljoprivrednika, odgajivača i tržišnih stručnjaka u prilagođavanju klimatskim promjenama - zaključila je Đurić.