NavMenu

Nenad Zimonjić, teniser - naučio Engleze kako se piše slovo "ć"

Izvor: Blic Nedelja, 12.07.2009. 11:18
Komentari
Podeli

Nenad Zimonjić (Foto: YouTube/screenshot)Nenad Zimonjić


On je opet, kao i prošle godine, jedan od pobednika na teniskom turniru u Londonu, u Vimbldonu. I opet je njegovo prezime, na njegov zahtev, na tabli osvajača Vimbldona, pravilno ispisano. Latinično "C" dobilo je, apostrof, pa je postalo "ć". A Nenad Zimonjić (33) je, ističe, zbog ove ispravke "posebno ponosan". Jer, Englezi su mu i ovoga puta, kao i prošle godine upisali taj apostrof i na pobednički pehar! Dogodilo se ovo, u subotu, 27. juna 2009. godine. Bio je to njegov dvadeset deveti teniski trofej od pedeset finala koliko ih je do tada odigrao!

Tako su Nenad Zimonjić i Danijel Nestor (36), Kanađanin srpskog porekla, rođen u Beogradu, opet prvi dubl igrači sveta! Ovu pobedu u Vimbldonu Zimonjić je posvetio svojoj supruzi Mini i njihovoj deci, bliznacima Luni i Leonu, koji su, u decembru prošle godine, rođeni u Sjedinjenim Američkim Državama.

- Ko skuplja vaše trofeje?

To je, dosad, najčešće činio otac Mirko, inženjer i majka Nevenka, bankarski službenik. Većina pehara su u kući mojih roditelja, a samo su neki, oni koje sam osvojio ovih godina, u mom stanu. Uz to otac odavno skuplja isečke iz novina i snimke mojih pojavljivanja na televiziji. Sve to će mi, jednog dana, biti drage uspomene koje ću gledati u krugu porodice. Sad za to nemam vremena.

- Gde ste odrasli?

Živeli smo u Borči, a išao sam u obdanište i školu u gradu. Događalo se to u krugu oko Botaničke bašte, u Dalmatinskoj ulici. Bila je tu osnovna škola "Starina Novak" posle koje sam pošao u ekonomsku, u "Nada Dimić", koju sam, zbog tenisa, završio kao vanredan učenik.

- A ko vas je upoznao sa tenisom?

Učinio je to moj osam godina stariji brat Igor. Imao sam tada sedam, osam godina, a otac je čuo od prijatelja da će na terenima Crvene zvezde, pored Bogoslovije, biti testiranje dece koja žele da se bave tenisom. Brat je dobio zadatak da me tu dovede. I ušao sam u uži izbor. Iz grupe od tri stotine dece izabrali su nas šestoricu! Trener nam je bio Goran Bubanj.

- Koji klub je bio vaš?

Menjao sam klubove. Počeo sam rad u Crvenoj zvezdi. A kad sam našao sponzora, koji mi je plaćao troškove trenera i putovanja, ljudima u Zvezdi se to nije svidelo, pa sam morao da izađem iz kluba iako sam izrazio želju da i dalje igram za Crvenu zvezdu. Koristio bih samo njihove terene. Ipak, nisam tu mogao da ostanem.

- Gde ste otišli?

Prešao sam u Teniski klub Pančevo. Putovao sam svaki dan i uporno trenirao. Kasnije su moji prvi treneri, Goran Bubanj i Dejan Minić, oformili Teniski klub Beograd, pa sam, jedno vreme, kod njih trenirao. Posle toga sam, kao slobodan teniser, igrao klupske mečeve za Zvezdu ili Partizan...

- Koje trofeje ste tada osvojili?

Bio sam šampion Jugoslavije u kategoriji do dvanaest godina, dve godine kasnije bio sam u prvih pet, a jednu sezonu posle toga drugi igrač te velike države. Bilo je to do 1990. godine. Kasnije, kad se naša zemlja raspadala, bio sam, u suženoj Jugoslaviji, najbolji u svim konkurencijama: singlu, dublu i miksu!

- Kako ste tada živeli?

U vreme sankcija propustio sam neka takmičenja zato što nisam dobio vizu... Ipak, imao sam pomoć od privatnika Stojića, čiji sin je moj vršnjak i igra tenis, a posle toga mi je, do moje devetnaeste godine, pomagala firma "Omega komerc". Od tada, od 1995. godine, snalazio sam se, narednih pet godina, kako sam umeo i mogao. Bio sam tada u neizvesnim sportskim i životnim situacijama. Trenirao sam i kod nas i u inostranstvu. Na putovanjima sam bio sam. Tada mi je borba za svaki poen bila, praktično, borba za sportski život.

- Zašto ste se opredelili za igre u dublu?

Dogodilo se to zbog finansijskih problema, a i iz tehničkih razloga. Nisam imao podršku sponzora, a i poklapale su mi se kvalifikacije u singlu, na jednom, sa nastavkom borbi u dublu, na prethodnom turniru. A da problemu budu veći u međuvremenu sam imao i par povreda, preloma... I to je bilo odlučujuće za moje opredeljenje da se posvetim dubl igri.

- Kad je to bilo?

Krajem prošlog veka, kad sam imao dvadeset tri-četiri godine. Ipak, igrao sam i singlove. Moj najveći uspeh je kad sam, 2004. godine, pobedio Amerikanca Andrea Agasija, jednog od najboljih igrača sveta. A u dublu sam odavno, sa svim partnerima, posebno sad sa Nestorom, u u vrhu svetske rang liste, sa najboljima na planeti. Ne postoji na svetu igrač dubla koga nisam pobedio!

- Od kad ste sa Nestorom?

Upoznali smo se još 1999. godine. Tada smo odigrali nekoliko turnira zajedno, a posle toga je on imao dogovor za saradnju sa starim partnerom. Naš "ugovor" o zajedničkom radu sklopili smo pre dve godine i tako će, želim da verujem, ostati do kraja naših karijera.

- Šta jedan drugom šapućete pre servisa?

U dublu ima jako mnogo taktike. Pre svakog servisa dogovaramo se u koju stranu će biti upućena loptica. Ali, u svim tim našim pričama ima i bodrenja, jer nismo uvek obojica u top formi. Zato u toku igre hrabrimo jedan drugog. Ukazujemo jedan drugom i na loše strane rivala, kao i na ono što što pretpostavljamo da su se dogovorili...

- Da li je tenis jači od života?

Često jeste. Da bi opstao u svetskom teniskom vrhu svaki igrač mora da se pomiri sa činjenicom da će se odreći niza normalnih životnih zadovoljstava. U tom teniskom žrvnju sam već dvadeset šest godina. Nikad nisam znao za duga spavanja, ulične i sve druge igre, godišnje i porodične odmore... Treninzi smenjuju nove treninge, igre nove igre...

Tu nema kraja. Na teren moram izaći svaki dan, a nekad dnevna priprema za određeni turnir traje i po šest sati, a o fizičkoj pripremi sa kondicionim trenerom da ne govorim!


- Kako doživljavate putovanja?

Najčešće kao poslovna. Dođem, odradim posao i odem. I tako u krug.

Jer, tereni na svim turnirima nemaju istu podlogu, a ni klimatska situacija nije ista. Zato žurim u sledeći grad zbog nove igre i privikavanja na izmenjene uslove života i rada... Za turistička razgledanja gradova nikad nisam imao dovoljno vremena. A i sve troškove plaćam iz svog džepa, pa je veoma značajna organizacija svih tih dešavanja. Jer, trenutno, nemam sponzora, sem za opremu od "Nike" i rekete od "Head".

- Koliko se teniseri međusobno druže?

Svako od nas je veliki individualac. Ali, velika je i konkurencija, pa tu ima i nervoze. Jer, da bi učestvovali na značajnom turniru svi igrači moraju da budu u prvih trideset na svetu. Ipak, uglavnom u svim susretima pri okupljanju, na treningu ili u hotelima, vlada fer odnos, bez neke velike prisnosti. Postoje, naravno, i prisnija ponašanja, ali to je prava retkost.

- Kad ste upoznali suprugu Minu?

Bilo je to u proleće 2003. godine. Prvo smo se zabavljali, pa smo živeli zajedno. U braku smo od maja prošle godine, a od prošle godine, od trećeg dana decembra, ima nas četvoro. Pridružili su nam se naše bebe Luna i Leon. Kod nas se sve događalo postupno. Bez žurbe. Uz sve dogovore. Samo smo odvojeno obavljamo svoje poslove. Ja u tenisu, a Mina u svojoj modnoj agencija "Model tatu", koju uspešno vodi već četrnaest godina.

- Koliko ste sad uz Minu i decu?

Maksimalno. U svemu joj pomažem. Nije lako obaviti sve poslove sa dve male bebe, ali meni ništa nije teško. Ne izlazim iz kuće bez preke potrebe. Stalno sam uz njih i Minu, pa i kad bebe spavaju. Slušam ih kako dišu... Sve mi je to veliko zadovoljstvo.

- Na kom mestu će vam od sad biti tenis?

Sa te strane imam apsolutnu podršku supruge da nastavim igre u istom ritmu. Tenis je moja profesija i velika sportska ljubav. To je posao koji volim. I dalje mi sve to na terenu, i oko njega, predstavlja istinsko zadovoljstvo i, podrazumeva se, izvor pristojne zarade. Zato ću se takmičiti sve dok to bude na vrhunskom, svetskom nivou. Sad sam na kraćem odmoru, a uskoro ću početi pripreme za novu turneju.

- Gde putujete posle uspeha u Vimbldonu?

Sad se spremam za američku turneju: Montreal, Sinsinati, Njujork, Vašington. ovi turniri će biti organizovani u toku avgusta. Na onoj strani okeana čeka me prijatelj i partner Danijel Nestor. Želim da i sledeće godine, kao nedavno kad sam bio u Londonu, na neke turnire povedem Minu i decu. To će mi biti posebno zadovoljstvo. Jer, naša međusobna ljubav je iznad vere i iznad nade.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista Politika od 12.07.2009.)


Komentari
Vaš komentar

Top priče

26.03.2024.  |  Finansije

Kompanija Miodraga Kostića Agri Europe Cyprus želi da kupi 17% u Addiko banci

Kompanija srpskog biznismena Miodraga Kostića Agri Europe Cyprus Ltd. želi da kupi manjinski deo u Addiko banci, čije je sedište u Beču, i koja se specijalizovala za "retail" bankarstvo. Kostić nastoji da uveća svoj udeo na bankarskom tržištu Evrope, piše Bloomberg. Agri Europe je tražio da otkupi udeo od oko 17% u Addiko banci preko javne ponude za preuzimanje akcija, pokazuju podaci iz ponude u koju je Bloomberg imao uvid. S druge

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.