Prema pokazateljima IDC, organizacije za globalno istraživanje tržišta i predviđanja na području informacionih tehnologija, čak 69% softvera instaliranog na računarima u Srbiji u 2013. godini nije imalo odgovarajuću licencu.
- Za period od 2011-2013. godine stopa piraterije je smanjena za 5%, a na osnovu sagledavanja rezultata i efekata rada Odeljenja i pozitivnih poslovnih rezultata predstavnika najvećih nosilaca prava računarskih programa, možemo sa pravom prognozirati da je u 2014. godini stepen piraterije beležio dalji pad i to za najmanje 1% u odnosu na 2013. godinu – kažu u Poreskoj upravi.
Rezultate novog merenja softverske piraterije IDC organizacija objaviće krajem ove godine, dok je cilj Odeljenja za legalnost softvera da smanje stepen piraterije ispod 60% sa planiranom godinom ulaska Srbije u Evropsku uniju.
Nedovoljno razvijena svest ili slaba kupovna moć
Prenoseći svoja iskustva u četvorogodišnjem radu, u ovoj službi kažu da su na samom početku rada, obveznici u velikom delu svesno nabavljali nelegalan softver, a da je delovanje inspektora imalo uticaja na svest poreskih obveznika i stvaranje zrelijeg tržišta, u kojem privredni subjekti umnogome samostalno vrše legalizaciju postojećeg nelegalnog softvera i stvaraju naviku kupovine legalnog. Tako je svesna kupovina nelegalnog softvera, tvrde, svedena na niži stepen, sagledavajući privredne subjekte. Kod fizičkih lica situacija se promenila tek za nijansu, pa ona i dalje pribegavaju instaliranju nelegalnog softvera svesno ili iz neznanja.
No, bez obzira na pomake, softverska piraterija u Srbiji i dalje je daleko iznad procenta piraterije u EU (31%). U Poreskoj upravi kao razlog navode to što je svest javnosti o poznavanju informatičke i softverske pismenosti i poštovanju prava intelektualne svojine na računarske programe i baze podataka u Srbiji, na nižem stepenu nego u razvijenim evropskim zemljama.
- Firme koje koriste nelegalni softver vide to kao sredstvo na osnovu kojeg mogu da napreduju. Sve one kada narastu dovoljno da taj softver mogu da plate, one ga i kupe. Izgubi se razlog zbog kojeg na prvom mestu nisu platili, pa ako podignete kupovnu moć, bilo fizičkih lica ili privrede, porašće i kupovina softvera – kaže Ptiček naglašavajući da to ne opravdava firme koje se nelegalno koriste nekim softverom, ali objašnjava situaciju na tržištu.
Investicija, a ne trošak
Kao i u ostatku sveta, i u Srbiji se nelegalni softveri uglavnom preuzimaju sa torent sajtova. Najčešće su nelegalne kopije operativnih sistema i ofis programa, jer se oni najlakše "nabavljaju" i koriste, dok se poslovni softveri manje piratizuju.
- Poslovni softver je specifičan i malo znači bez podrške, a kako nelegalni programi nemaju podršku, poslovni programi se ređe priratizuju – potvrdio nam je Nenad Batoćanin, predsednik Udruženja proizvođača softvera Srbije i direktor firme "Wings".
- Mi imamo oko 2.500 korisnika, a do sada smo zabeležili ukupno manje od 10 slučajeva nelegalnih licenci.
Firme, smatra naš sagovornik, sve više izbegavaju da koriste nelegalan softver, jer su kazne visoke, a ušteda na licencama relativno mala.
- Ako nemate licencu, kao odobrenje proizvođača da koristite njegov proizvod, pre ili kasnije možete upasti u neprilike.
Alternativa
Usled slabe kupovne moći i nedostatka sredstava, ali i sledeći izvesne etičke principe, kompanije se u izboru softverskog rešenja sve više opredeljuju za alternative licenciranom softveru.
- Znajući da i njihov rad može biti "ukraden" i imajući svest o tome da ne žele da koriste tuđe, da se ponašaju na način na koji bi neko drugi eventualno mogao da krši i njihova prava, moji klijenti se mahom opredeljuju za besplatan softver – kaže IT pravnik Žarko Ptiček.
- Sa druge strane imate one koji koriste studentske popuste da bi nabavili legalan softver, kao i one koji ne žele da razmišljaju o licencama pa se opredeljuju za "Apple" proizvode, gde je to već sve dato.
Ptiček kaže da rešenja otvorenog koda i besplatna rešenja sve više konkurišu, jer je internet učinio dostupnim daleko veći broj besplatnih softvera. Sa druge strane, velike kompanije, ili kompanije koje to sebi mogu da priušte, plaćaju sopstvena rešenja angažovanjem ljudi na izradi svog unutrašnjeg softvera, koji konstantno rade i na njegovim usavršavanjima, praćenju bezbednosti i slično.
- Tako za svaki, uslovno rečeno - platni razred, postoji roba koja može da se kupi – zaključuje naš sagovornik.
Ivana Bezarević
Kompletan sadržaj Tematskog biltena "Poslovni softver - radnik budućnosti" možete pročitati OVDE.