NavMenu

(Evropa) Zašto je NIkola Đivanović kupio 14 bioskopa u Beogradu ?

Izvor: EVROPA Četvrtak, 05.04.2007. 06:51
Komentari
Podeli

Bioskop KozaraBioskop Kozara

Nedeljnik EVROPA istražuje koji su motivi vlasnika kompanija u Srbiji koje se bave rečnim transportom, putarskom industrijom, proizvodnjom peska, šljunka i betona da zaplove u potpuno druge vode kupivši 14 beogradskih bioskopa

-----------------

Oktobarskih dana 2000. godine Nikola Đivanović bio je predstavljen srpskoj javnosti kao još jedan Srbin koji je voljan da svoja znanja stavi na raspolaganje našoj zemlji kako bi što pre stala na noge.

A on je stručnjak da izračuna pravu meru koliko, recimo, vrede obveznice države Srbije, da li ih i kada treba izdavati, ali je vrlo vešt i za druge hartije od vrednosti jer su mu specijalnost obveznice, fjučersi, opcije, derivati kojima se trguje na razvijenim tržištima Zapada.

Bio je na raspolaganju Narodnoj banci SCG, pružao je besplatne konsultantske usluge kada je guverner tadašnje centralne monetarne kuće bio Mlađan Dinkić, da bi istu saradnju nastavili i u Ministarstvu finansija, ali sada kao jedan od tvoraca bitnih zakona iz oblasti finansija.

Onog trenutka kada je smatrao da je završio sa altruizmom, postao je biznismen koji je birao gde i pod kojim uslovima će investirati svoj novac u Srbiji, koji je zaradio na tržištu Velike Britanije.

EVROPA: Bioskop je ponovo počeo da radi. Da li je vaša odluka da postanete vlasnik 14 bioskopa u Beogradu duboko poslovna?

ĐIVANOVIĆ:
Moglo bi se reći. Ali, za filmsku publiku je dobro da se u nekim od bioskopa Beograd filma sada prikazuju filmovi koji su prikazani i na Festu.

Bio bih ponosan da sam doprineo uspehu jednog takvog festivala kao sto je FEST i da su dvorane Beograd filma bile rasprodate kao što je to bio slučaj sa Centrom Sava, ali, nažalost, to nije slučaj.

Nesumnjivo je da sam Beograd film kupio vođen poslovnim interesima. Neki od bioskopa Beograd filma su na lokacijama na kojima bi bioskopski sadržaji mogli biti ukomponovani s drugim atraktivnim poslovnim sadržajima koji nedostaju Beogradu.

Uz to, naš plan je da obnovljene zgrade ovih zapuštenih bioskopa budu naš doprinos naporima gradske uprave i gospodina Bogdanovića da od Beograda naprave modernu evropsku metropolu.

EVROPA: Pretpostavljamo da imate viziju rada bioskopa. Hoće li svih 14 bioskopa ostati u toj funkciji ili ćete nekima promeniti namenu?

ĐIVANOVIĆ:
Kao i u slučaju preduzeća koja sam ranije kupio, nameravam da zadržim delatnost preduzeća, u skladu s ugovorom koji sam potpisao, i da unapredim njegovu profitabilnost.

Istovremeno, sasvim je jasno da je Beograd film u izrazito zapuštenom stanju – ima velike gubitke u poslovanju – a, s druge strane, razgranata piraterija ubila je većinu bioskopa, što svakako ne možemo zanemariti u budućim planovima.

EVROPA: Da li je bar jedan bioskop u funkciji?

ĐIVANOVIĆ:
Sada je samo sedam od ukupnog broja bioskopa u funkciji. Većina zgrada je u veoma lošem stanju, s krovovima koji prokišnjavaju, bez adekvatne rasvete i grejanja, a u nekima su odavno iščupana sedišta i oni su pretvoreni u tržne centre, ili su pod katancem.

To je realnost. Kao odgovoran čovek, ne želim da dozvolim da gledaoci ulaze u sale koje ne ispunjavaju minimum udobnosti i sigurnosti.

Bilo gde na Zapadu takvi objekti bi odavno bili zatvoreni zbog ugrožavanja ljudske bezbednosti.

Baš zbog svega toga, još prilikom same kupovine Beograd filma jasno sam rekao da ćemo u narednih nekoliko meseci proceniti mogućnosti potencijalnog obnavljanja objekata i doći do najbolje ekonomske solucije u svakom pojedinačnom slučaju.

EVROPA: Vaša vokacija je tržišna ekonomija?

ĐIVANOVIĆ:
Uslove će isključivo diktirati tržište. To i jeste svrha poslovanja. U situaciji u kojoj država dozvoljava pirateriju i kada je moguće na ulici kupiti najnoviji film na DVD-u za 100 dinara, većina ljudi neće plaćati ulaznicu za bioskop, i to, jednostavno, mora da uđe u ekonomsku računicu.

Pri tome ne bih želeo da budem pogrešno shvaćen: imam nameru da se držim svakog slova koje sam potpisao sa Agencijom za privatizaciju, i svi potezi koje nameravam da preduzmem biće prvenstveno vođeni idejom da nađem optimalnu kombinaciju ekonomske efikasnosti i održavanja bioskopa koji imaju budućnost.

EVROPA: Pored te poslednje kupovine, postali ste vlasnik i drugih dobara u Srbiji.

ĐIVANOVIĆ
: Većinski sam akcionar u Dunav grupi, koja poseduje kompanije u oblasti rečnog transporta, proizvodnje peska, šljunka i betona i u putarskoj industriji.

U Dunav grupi manjinski akcionar je Evropska banka za obnovu i razvoj, i to je jedan od retkih slučajeva da je ova značajna evropska institucija investirala u akcionarski kapital jedne domaće privatne kompanije.

Tokom četiri godine poslovanja Dunav grupa znatno je povećala obim poslovanja i broj zaposlenih, kojih je sada preko hiljadu.

EVROPA: Otkud toliki interes za ulaganje u Srbiji?

ĐIVANOVIĆ:
Prošle godine Srbija je imala rekordan nivo stranih investicija, i sve više uglednih investitora shvata atraktivnost Srbije za ulaganja.

Ako u mom slučaju tome dodate i emotivnu vezanost za Srbiju, lako ćete doći do odgovora.

EVROPA: Kako, sa stanovišta investitora, procenjujete budućnost države kakva je Srbija?

ĐIVANOVIĆ:
Srbija ima jasnu evropsku perspektivu. Naš put može biti malo sporiji zbog užasnih grešaka napravljenih još 27. marta 1941. godine, a naročito tokom 90-ih godina i nakon tragičnog ubistva najboljeg premijera koga je Srbija ikada imala. Iskreno, mislim da će Srbija postati članica EU 2014. godine.

U svim istočnoevropskim zemljama koje su uspešno prošle tranziciju i danas su članice EU dugo su preovladavali pesimizam i neverica u reforme, iako je posmatračima sa strane bilo sasvim jasno da su ove zemlje izabrale jasan i uspešan kurs promena.

Zato i ne čudi što takav nesklad između svakodnevne percepcije i vrlo vidljivih pomaka učinjenih od 2000. godine postoji i u Srbiji.

EVROPA: Bili ste jedan od ključnih ljudi koji su učestvovali u kreiranju i donošenju važnih zakona iz oblasti finansija. Kako ih sada ocenjujete?

ĐIVANOVIĆ:
S obzirom na to da je moja uloga bila isključivo savetodavna i da nisam imao nikakvu izvršnu funkciju, bilo bi neprilično da za sebe prisvajam preterane zasluge.

Kao i u slučaju svakog savetnika, moji saveti su ponekad uvaženi, ponekad ne, a nekad me nisu ni pitali za mišljenje.

Sve u svemu, mislim da su svi projekti na kojima sam radio proizveli željene rezultate: imamo efikasno tržište stare devizne štednje, takođe smo razvili i tržište hipotekarnih kredita, koje smo pre tri godine mogli samo da sanjamo.

Mislim da ne smemo zaboraviti da smo ugovorili značajan otpis dugova s Londonskim klubom, i da je prvi put u svojoj istoriji Srbija dobila međunarodno priznati kreditni rejting.

Takođe, mislim da je sve to postignuto u veoma teškim okolnostima i da ceo tim, koji je učestvovao u tim reformama, na čelu s gospodinom Dinkićem, ima prava da bude ponosan na postignute rezultate.

EVROPA: Privatizacija u Srbiji trči završni krug. Da li zakonska rešenja idu naruku onima koji se nalaze u procesu akumulacije kapitala?

ĐIVANOVIĆ:
Ni manje, ni više, nego u drugim zemljama u tranziciji. Mislim da su gospoda Vlahović i Đelić postigli zadovoljavajuću ravnotežu u procesu privatizacije.

Sitne mane je uvek moguće pronaći u svim značajnim procesima, ali je najbitniji ukupan rezultat, koji je više nego zadovoljavajući, s obzirom na to da su jako teške okolnosti.

EVROPA: Kakva sudbina čeka male akcionare iz firmi koje će se do kraja ove godine privatizovati?

ĐIVANOVIĆ:
To je individualno i zavisi od kompanije do kompanije. Većina, nažalost, neće biti dovoljno interesantna za investiture i otići će u stečaj.

Ali ni tu ne treba da robujemo predrasudama: neki stečajni postupci dovešće do ozdravljenja preduzeća i otvaranja novih radnih mesta, a u drugima će, jednostavno, morati da bude konstatovano ono što je već decenijama poznato – da je ekonomski racio njihovog postojanja odavno nestao.

EVROPA: Da li su oni na neki način zakonski zaštićeni?

ĐIVANOVIĆ:
Nigde u tržišnim ekonomijama mali akcionari nisu zaštićeni od ekonomskih mehanizama tržišta.

Da objasnim: ne postoje zakoni koji mogu da daju vrednost akcijama kompanije koja se, na primer, bavi proizvodnjom bičeva za fijakere jer ne postoji potražnja za takvu vrstu proizvoda i samim tim akcije su bezvredne.

Nažalost, mnoge kompanije u Srbiji zapravo proizvode bičeve za fijakere, i samim tim nisu sposobne da kreiraju vrednost za svoje akcionare.

Ono što bi zakonski okvir trebalo da pruži jeste zaštita manjinskih akcionara od mogućih manipulacija od strane većinskih akcionara.

Takav zakonski okvir već postoji. Ono sto nedostaje jeste zdrav sudski sistem koji će ga sprovesti. Ali ne treba da budemo pesimisti, sve zemlje u tranziciji su prošle kroz te probleme.

EVROPA: Većinski vlasnici mogu preuzeti firmu samo pod uslovom da akcije plate po najvišoj ceni koja je zabeležena u poslednjih šest meseci?

ĐIVANOVIĆ:
Ne, naš zakon je, naprotiv, znatno rigorozniji: većinski vlasnik je u obavezi da plati najvišu cenu po kojoj kupio akcije te kompanije u zadnje dve godine.

Ovo je jedan od najrigoroznijih uslova koji je postavljen u zakonodavstvu bilo koje države u svetu. Manjinski akcionari su zbog toga mnogo više zaštićeni u Srbiji nego bilo gde drugde u svetu.

EVROPA: Veliki broj preuzimanja obeležile su afere, ali i uverenje akcionara da su prevareni jer se nije znala reperna cena.

ĐIVANOVIĆ:
Nažalost, berzansko poslovanje u Srbiji ima veoma kratku tradiciju, i vrlo je moguće da manje od 0,01 odsto ljudi razume principe trgovanja.

Kao što znamo, sve što je novo, budi sumnju, i ljudi se osećaju prevarenima čak i kad za to nema razloga.

U svakom preuzimanju akcionar je slobodan da sam izabere da li će deponovati akcije ili ne, i samim tim lično procenjuje da li mu cena odgovara ili ne.

EVROPA: Razvijena tržišta poznaju pojavu da i brokeri predlažu početnu cenu. Da li bi to dovelo do velikih mahinacija?

ĐIVANOVIĆ:
Mislim da ne. Zamislite situaciju u kojoj sam broker predloži početnu cenu od 100 dinara po akciji neke kompanije, a tržište akcijama počne da trguje po znatno višoj ceni.

Taj broker bi izgubio svaki kredibilitet i morao bi da zatvori brokersku kuću. Mislite da bi mu se to isplatilo?

EVROPA: U Srbiji su počeli da niču investicioni fondovi kao pečurke posle kiše. Može li se dogoditi da oni neće imati sa čim da rade jer su inostrani investicioni fondovi, primenjujući Zakon o preduzećima, pokupovali sve što je bilo dobro i vredno?

ĐIVANOVIĆ:
To je samo delimično tačno. Država u ovom trenutku može veoma pozitivno da deluje na razvoj trgovanja tako što bi listirala najvrednije kompanije kao što su NIS i EPS na Berzi.

Tu treba da sledimo primer Poljske i Mađarske, koje su se pokazale jako uspešno. U svakom slučaju, mislim da bi država trebalo da na berzi proda sve kompanije jer je u praksi pokazano da država nije dobar akcionar.

EVROPA: Prema vašoj proceni, kada bi municipalne obveznice mogle da se pojave na Beogradskoj berzi?

ĐIVANOVIĆ:
Koliko sam upoznat sa situacijom, ne postoje nikakve zakonske prepreke koje onemogućavaju da neka naša opština izda obveznice, već je to u ingerenciji lokalnih vlasti da odluče o tome kakav način finansiranja žele za svoje projekte.

EVROPA: Vi ste godinama radili na najvećem i najrazvijenijem finansijskom tržištu, kakvo je londonsko. Kakva iskustva nosite?

ĐIVANOVIĆ:
Radi preciznosti – radio sam na tržištu obveznica, fjučersa i opcija. Najvažnija stvar koju sam naučio jeste da svaki pojedinac zna vrlo malo i da ne sme verovati u suprotno.

EVROPA: Sudeći po onome što ste ostvarili na njoj, vama je išlo više nego dobro?

ĐIVANOVIĆ:
Mislim da sam bio na pravom mestu u pravom trenutku, ali sam zato morao krvavo da radim. A takođe mislim da sam u ključnim momentima imao i dosta sreće.

Penzioner sa 38 godina
Nikola Đivanović je na tržištu obveznica, fjučersa i opcija bio pravi igrač jer mu je jedan dobro obavljeni posao doneo ogromnu zaradu, ali i odluku da sebe odvede u „penziju“.

Prema rečima sagovornika Evrope, visoki prihodi su uobičajeni za tu vrstu posla, pa ni rana penzija nije nešto neuobičajeno.

Uz tako velike prihode ne iznenađuje ni kupljena velika kuća s ogromnim imanjem (palata engleske aristokratije).

Nikola Đivanović je školovanje započeo u Italiji, a završio na Kembridžu u Engleskoj. Radio je u JP morganu, Salomon bradersu i First Čikagu.

Nikola Đivanović je u Velikoj Britaniji od 1965. godine, a osim tržišta obveznica, fjučersa i opcija, imao je i firmu Rijal stejt divelopment, koja se isključivo bavila nekretninama.

poziv na pretplatu na nedeljenik

Bioskop KozaraBioskop Kozara
na www.evropanedeljnik.co.yu

Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.