NavMenu

Naši pilići bi mogli u EU - Firma "Agroprodukt-Šinković" uskladila poslovanje sa zahtevima najrazvijenijeg tržišta

Izvor: Ekonometar Utorak, 24.06.2014. 14:11
Komentari
Podeli

Preduzeće "Agroprodukt-Šinković" iz Bečeja je porodična kompanija koja posluje više od pola veka – od 1962. godine. Bave se najviše proizvodnjom jednodnevnih pilića brojlera i budućih koka nosilja. Da višedecenijsko poslovanje nije slučajno govori i to da su sve uslove poslovanja uskladili sa zahtevima tržišta u Evropskoj uniji. Uprkos tome, ovo tržište ostaće za njih nedostižno jer Srbija još nije harmonizovala propise sa onima koji važe u EU u oblasti živinarstva.

Šinkovići bi želeli da se što pre usaglasimo, jer planiraju izvoz pilića u Rumuniju. Smatraju da na tržištu susedne zemlje mogu da dobiju znatan udeo i da su konkurentni. Zasada koriste ono što im mogućnosti dozvoljavaju. Osim u Srbiji, piliće prodaju kupcima u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Godišnje plasiraju više od devet miliona jednodnevnih pilića. To postižu sa 120.000 roditeljskih parova. Pored toga, gaje isto toliko konzumnih koka i od 50 do sto hiljada tovnih pilića. Pre šest godina kompanija "Agroprodukt-Šinković" je proces rada sinhronizovala sa zahtevima HACCP standarda, što znači da rade po kodeksu koji kontroli še kritične tačke u proizvodnji hrane.

Primena tih propisa omogućava da se dobije bezbedna hrana. Poštovanje standarda kontroliše poznata švajcarska kuća SGS, koja je lider u oblasti standardizacije za usluge u poljoprivredi u Evropi.

Svake godine proverava se da li firma poštuje standarde a svake treće se rade provere koje su toliko detaljne, kao i kada se prvi put dobija sertifikat.

O tome kako su organizovali proizvodnju po standardima HACCP, Laslo Šinković (mlađi) kaže:

– Roditeljska jata pilića nabavljamo iz Mađarske od kompanije koja radi u Babolni, gradiću blizu granice sa Austrijom. Tu je i u vreme socijalizma bio jedan od velikih živinarskih centara. Snabdevali su pilićima skoro celu istočnu Evropu. Kada je došla tranzicija i privatizacija, preduzeće je kupila kompanija "Avijadžen" iz Škotske. Tamo je danas njihov genetski centar "Ros".

Oni su u ovoj proizvodnji lideri u svetu: imaju bar po jedan genetski centar na svakom kontinentu. Od njih kupujemo roditeljska jata. Naše farme i inkubatorska stanica nalaze se na periferiji Bečeja, objašnjava sagovornik "Ekonometra".

Laslo Šinković navodi da ih je sistem sertifikovanja koštao preko milion dinara. Od agencije SIEPA su dobili kao pomoć 600 hiljada dinara. Pripreme za sertifikaciju zahtevale su oko četiri meseca intenzivnog rada.

– Veći deo podataka koji se zahteva za sertifikat mi smo i pre vodili jer je to bilo u interesu našeg sigurnijeg i boljeg poslovanja. U procesu pripreme dobili smo instrukcije kako da ih prilagodimo HACCP standardima. Sada su ti podaci pregledniji pa nam to omogućava da lakše uočimo i najmanju grešku i da odmah reagujemo – kaže Laslo Šinković.

Da bi mogli da ponude tržištu kvalitetne piliće moraju da imaju pod kontrolom sve inpute. To znači da se pre ulaska na farmu i pre nego što se servira pilićima, kontrolišu voda, hrana i ostale sirovine i repromaterijali koji se koriste. Kontrolu za njih rade laboratorije iz Subotice, kao i novosadski Naučni veterinarski institut.

- Imamo veću sigurnost u poslovanju nakon sertifikovanja. Ne samo da znamo da je hrana koju dajemo pilićima dobrog kvaliteta već i lakše kontrolišemo dobavljače. Ako im se i potkrade greška i ne registruje, možemo na vreme da reklamiramo i reagujemo i da sprečimo veću štetu. Svi proizvodi koje mi koristimo u odgoju pilića su veoma skupi jer nam je cilj da proizvodnja bude kvalitetna. Kada uvodimo nove proizvode onda smo posebno obazrivi. Ukoliko primetimo da se nešto menja kod nosivosti ili težine nagore, odmah znamo koja je nova sirovina uvedena u proizvodnju. Pošto nije dobra, odmah je izbacujemo iz programa. Zato nije moguć loš kvalitet uz ovakvu kontrolu - kaže mlađi Šinković.

Činjenica da već na startu imaju za uzgoj male piliće koji imaju "pasoš" za Evropsku uniju, može da pomogne i odgajivačima koji su se opredelili za proizvodnju konzumnih jaja ili brojlera, da već počnu sa pripremama za izvoz u EU. Koli ko oni to koriste?

- Nažalost, cele protekle decenije većina živinarskih farmi poslovala je kod nas sa gubitkom. To znači da ne mogu da uvedu savremenu tehnologiju, pa ni da obezbede sertifikat. Uređaji za ventilaciju, senzori, danas su u Evropi uobičajeni. Tamo se mnogo vodi računa o štednji energije. Mi sve to nismo uradili, pa nije čudo što nam je proizvodnja živinskog mesa i manja nego pre deset godina – kaže Laslo Šinković.

Prema njegovim rečima, domaći proizvođači teško da mogu da osavremene proizvodnju i da počnu da hvataju korak
sa razvijenom Evropom, sve dok ne budu u prilici da obezbede ulaganja pod povoljnim uslovima. Nažalost, danas ne samo da su kamate koje banke nude previsoke, već one uopšte nisu spremne da daju zaj move za živinarsku proizvodnju, jer smatraju da je to previše rizičan posao.

Hoće li najavljene mere za povoljnije kreditiranje privrede i poljoprivrede pomoći da se stvari pokrenu, tek ostaje da se vidi. Šinković naglašava da je loša organizacija proizvodnje druga slaba tačka. Nijedan proizvođač živinskog mesa ne bi trebalo da odgaja piliće za tržište a da prethodno ne zna gde će ih plasirati. To mora biti organizovano po ugledu na većinu zemalja EU. Čim se pile izleže, treba da se zna u koju farmu će ići, a nakon par meseci u koju klanicu.

- Tek kada se tako organizujemo, mnogi mladi ljudi koji kod nas završavaju poljoprivredne i veterinarske fakultete biće spremni da podižu kredite i ulažu u proizvodnju u živinarstvu. Samo tako obrazovani ljudi mogu da naprave preokret i pretvore Srbiju od uvoznika u izvoznika i pilića i jaja. Takvi proizvođači biće i za banke daleko manje rizični klijenti – kaže Šinković.

Važno je, takođe, da se domaća proizvodnja zaštiti kontrolom kvaliteta živinskog mesa koje se uvozi. Laslo objašnjava da dobar primer imamo u komšiluku. Mađarska se trudi da odbrani svoje tržište od proizvođača iz Francuske tako što podiže svest svojih potrošača i obaveštava ih o tome koliko je kvalitetna domaća piletina i šta kupovina robe proizvedene kod njih znači za odgajivače, koliko radnih mesta čuva.

– Tim putem zaštite morali bismo i mi da krenemo. A sve ovo sa čim se mi susrećemo govori nam podosta o tome zašto se u Holandiji od jednog hektara zemlje zaradi 15.000 evra a kod nas je prosek jedva 1.300 – kaže Laslo Šinković.

Naravno i ovde bi moglo mnogo više kada bi se rešili problemi na koje ukazuju iskusni preduzetnici.

Uskoro i tovne svinje u programu

Često možemo da čujemo kako se kod nas zatvaraju farme svinja. Jedna u blizini Bečeja otišla je u stečaj ali se Šinkovići spremaju da je kupe i da obnove proizvodnju. Sa svoje farme imaju dosta jaja koja nisu za inkubator. Ona su, kada se prerade, odlična stočna hrana jer su puna proteina. Baš takvi sastojci su najskuplji u hranivu za tovljenike. To je za Šinkoviće već u startu konkurentska prednost koju je šteta ne iskoristiti.

Iznenadni problemi

O tome koliko smo daleko od Evrope dosta govore problemi sa kojima se ova farma iz Bečeja susreće. Kada su početkom prošle godine snežni nanosi blokirali puteve, bili su prinuđeni da uguše 40 hiljada pilića. Ne samo da zbog zastoja u saobraćaju nisu mogli da ih transportuju, već su im sa jedne od farmi u Bosni javili da im piliće ne dostavljaju, jer su im snežni nanosi srušili krov. I još neki kupci su ih samo obavestili da otkazuju poručeno, jer su putevi neprohodni. Ali, prošle zime, kada su vetar i snežni nanosi okovali Bačku, imali su više sreće.

Pilići se nisu legli u te dane, nije bilo isporuka, pa ni štete. Međutim, to sve govori da proizvodnja mora dobro da se tempira jer priplodna jaja ne mogu na lageru da stoje duže od sedam dana. Tome je podređena cela organizacija ovog posla.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Ekonometar". Poziv na pretplatu www.nirapress.com)

Komentari
Vaš komentar

Top priče

22.04.2024.  |  Saobraćaj

Grad Beograd prodaje garaže - Početna cena 7.000 EUR

Grad Beograd oglasio je prodaju nepokretnosti u javnoj svojini, a reč je o garažnim prostorima u Ulici Salvadora Aljendea 18A. Na prodaju je ponuđeno 12 garaža, površine po 14 m2, koje se nude po početnoj ceni od po 7.000 EUR. Rok za podnošenje prijava je 30. april, a više detalja pogledajte OVDE.

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.