NavMenu

Dnevnik Srbina na određeno vreme - Poslovanje na fudbalski način

Izvor: eKapija Četvrtak, 12.06.2014. 13:26
Komentari
Podeli

Zdrav privredni razvoj jedne zemlje zahteva fer uslove na tržištu, uređene propisima, pod kojima se kompanije mogu takmičiti. Englezi to zovu a level playing field, odnosno mogućnost fer pleja na terenu ili istih pravila igre za sve. To je slično kao i u fudbalskoj utakmici u kojoj nijedan tim nije favorizovan po bilo kom osnovu. Vlada u ovom slučaju ima ulogu sudije, a kao i u svim fudbalskim utakmicama, sudiji pomažu dvojica linijskih sudija. Na kraju balade, takmičarske ekipe plaćaju plate ovoj trojici zvaničnika, ali to drage volje, znajući da ove sudije sprovode jednaka pravila igre za sve koja omogućavaju fer utakmicu za koju navijači žele da plate da gledaju.

Kakva su pravila igre u Srbiji danas?

Izgleda da je sudija godinama imao problema u sprovođenju nekih pravila, posebno pravila ofsajda. Možda mu je bilo teško da razume prirodu igre pošto se pre fudbala bavio drugim sportom, ali bez obzira na to, bio je inovativan: da bi se postarao da neki igrač, krećući se po terenu previše brzo, ne prekrši pravilo ofsajda, postepeno je izgradio mnogo betonskih zidova na terenu koji su do danas dostigli oko 4 metra visine, i još uvek rastu nesmanjenom brzinom. Građevinski materijal i radove koji su stalno u toku plaćaju timovi koji se takmiče i koji takođe plaćaju pomoćne sudije koji projektuju i nadgledaju radove.

Naravno, sudija je bio svestan da će ti zidovi sami po sebi prekinuti igru, te je angažovao još nekoliko stotina pomoćnika da ih opslužuju (takođe na račun timova). Ti pomoćnici sede na zidovima i spuštaju merdevine do svakog igrača koji želi da pređe preko zida, ukoliko dokaže da ima pravo na to. Da bi to dokazao, mora da napusti teren i da drugim pomoćnim sudijama na raznim mestima u gradu podnese zahteve za obimnom dokumentacijom koju mu oni i izdaju za određenu naknadu. (Na svakom papiru piše da se izdaje za penjanje na određeni zid i da se ne može koristiti u druge svrhe, tako da mu za svako penjanje treba novi papir). Posle toga igrač dobije pomoć da preskoči zid, naravno, uz novu naknadu.

Sistem manje-više funkcioniše, iako su neki pomoćnici sporiji od drugih, tako da igrač može dosta zakasniti u stizanju do gola ako naiđe na pomoćnika koji je zauzet ili baš voli pauze za kafu. Na vrhu svakog zida je velika gužva, jer svaki put kada se promeni sudija, novi sa sobom dovede i svoje pomoćnike, ali zadržava i skoro sve prethodne. Ipak, zapanjujuće je koliko su često, bez obzira na to koliko ih ima, pomoćnici jednostavno pretrpani poslom, a igrači moraju da čekaju u dugačkim redovima. Ipak, na igrača se obično odmah obrati pažnja ukoliko on diskretno pristane da plati dodatnu naknadu pomoćniku direktno. Povremeno sudija dune u pištaljku i objavi da takva praksa mora da prestane, ali niko ne obraća previše pažnje jer to rade mnogi, čak i prethodne sudije.

Neki od timova koji se takmiče bar su delimično izuzeti od plaćanja. Slučajno su to timovi klubova koji gle, imaju neku direktnu vezu sa samim sudijom. Kad se sve sabere, ima ih poprilično, skoro i više nego svih ostalih zajedno. E sada, drugi timovi moraju da nadoknade manjak u sudijinom budžetu, koji može biti veliki, s obzirom na ogromnu vojsku pomoćnika koje mora da zaposli da bi igra i dalje tekla.

Povremeno se igrači bune zbog ovakvih uslova, iako veoma oprezno, jer ne žele da sudija bude nezadovoljan njima. Pravila igre su pomalo nejasna i uvek ima prostora da sudija pokaže žuti karton, ili čak crveni, igraču koji ga nervira. Veliki timovi posebno ne vole da se žale kada vide kako je malim timovima teško da preskoče ove zidove. Brzo shvate da im je bolje da ćute i tako uživaju u blagodetima postojećeg stanja stvari. Ionako imaju neregularnu prednost u postojećem stanju stvari.

Ponekad gostujući timovi, koji uvek mogu da odluče da igraju na drugom stadionu, zamole sudiju da promeni pravila da bi oni mogli da dođu i odigraju utakmicu. Ti gosti su obično veliki bogati klubovi koje sudija želi u reklamne svrhe, tako da ih on posluša i povremeno omogući nove aranžmane da im pomogne. To se retko odnosi na spuštanje zidova, već pre na nove, složene mehanizme penjanja, koje znaju samo neki klubovi. Nove mehanizme naravno plaćaju svi "obični redovni" igrači. Ponekad sudija pomisli da su gosti tako važni da se odrekne velikog dela naknada od njih tokom nekoliko sezona (A ko plaća razliku? Pogađate, ostali timovi). Izuzetno velikim gostujućim timovima se ponekad nude i helikopteri da bi izbegli zidove.

To je, naravno, skupo, ali bez brige, obični timovi pokrivaju troškove.

Mnogi timovi, posebno oni mali, uviđaju da sada igra košta više nego što mogu da zarade od svakog gola, i počinju da razmišljaju o odustajanju. Ali čekajte, zašto da tek tako odustanu? Izvan terena nalazi se siva zona koja se sastoji od autoputa sa 6 traka i bez zidova. Neki timovi napuštaju teren, penju se na motore i protutnje autoputem direktno do gola. Oni to zapravo ne bi trebalo da rade, ali na putu patrolira samo po neki usamljeni linijski sudija, a velika je gužva, pa oni ipak rizikuju. U svakom slučaju, pošto su već odustali na terenu, šta im drugo preostaje? Da sede na klupi?

Na žalost, previše njih upravo to i radi.

Šta uraditi povodom toga? Zar nije očigledno? Razmontirati zidove sa terena, postaviti ih u sivu zonu, vratiti sve one pomoćnike u fudbalske timove, naterati sudiju da proda svoje timove, i naučiti ga kako da sprovodi fudbalska pravila uz pomoć samo dvojice kompetentnih, dobro plaćenih linijskih sudija. Ako mogu drugi, može i on.

Tek tada ćemo moći da vidimo dobru utakmicu, navijači će plaćati da je gledaju, a liga će postati bogata.

(Autor teksta David Lythgoe, osnivač "Halifax Consulting")

Komentari
Vaš komentar

Top priče

18.04.2024.  |  Industrija, Finansije

Stižu novi lovci na srpsko zlato - Australijski Strickland Metals kupio rudarski projekat na planini Rogozna

Strickland Metals ušao je u "unosnu srpsku zlatnu igru" nakon što je izdvojio 37 miliona dolara za kupovinu projekta Rogozna koji se može pohvaliti ogromnim resursom od 5,44 miliona unci zlatnog ekvivalenta (oko 170 tona), pišu australijski mediji. Australijski gigant Strickland Metals Limited bavi se otkrivanjem mineralizovanih sistema "svetske klase" sa fokusom na zlato i bakar. Kako navode mediji, za projekat zlata Rogozna Strickland

Izdvajamo još...

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.