NavMenu

Zorica Selaković, vlasnica radionice za izradu torti i kolača "Dessert" - Nikad nije kasno za novi početak

Izvor: eKapija Ponedeljak, 28.11.2011. 14:23
Komentari
Podeli

Zorica SelakovićZorica Selaković

Kuća u kojoj je odrasla nikada nije bila bez kolača. Njena majka umesila ih je na "tone". Iako je nasledila isti dar, svoje ruke nerado je viđala u testu. Ali od dana kada je, nakon više od deset godina radnog staža u ugostiteljstvu, sa svojih 30 godina ušla u privatni biznis spremanja torti i kolača, svakodnevno se seća majčinih reči: "Mesićeš i pitati ima li još".

Sa istrajnošću i snagom "žene zmaja", od nesigurne petnaestogodišnje devojčice iz provincije koja se plašila života u glavnom gradu, preko strpljivosti i "petlje" da dva puta počne ispočetka, Zorica Selaković, vlasnica radionice za proizvodnju torti i kolača "Dessert", postala je ambasadorka ženskog preduzetništa i u Briselu ponela prestižnu nagradu "Start up".

Pionir poslastičarstva u Srbiji, hrabra i preduzimljiva, rano je naučila da je život borba, da su upornost i rad najbolji recert za uspeh i da "nema toga što lukava i dovitljiva, žena ne može da ostvari".

Kreativni poslastičar

Dečiji san da bude modni dizajner pomutili su dečiji strahovi. Devojčicu iz provincije plašio je veliki Beograd gde je upisala srednju dizajnersku školu, pa se za naš portal seća kako je više puta od Šumica do Medaka išla peške jer se plašila da uđe u gradski prevoz. Kada se ni posle par meseci nije snašla sa životom u glavnom gradu vraća se u rodni Čačak i "silom prilika" upisuje Ugostiteljsku školu. Zanat je izučila u Makarskoj gde je leti odlazila na praksu, a ugostiteljske veštine usavršila u čačanskoj "Moravi".

- Sve sam radila što se moglo raditi. Osnovi posao je bio konobar, ali se nisam libila da menjam nekoga u šanku, recepciji, kuhiji, da budem pomoćni radnik. Ništa mi nije bilo teško. U "Moravi" nisam bila jedino direktor, sve drugo sam prošla.

Svoju kreativnost Zorica Selaković danas oslikava u tortama različitih oblika i boja. U radionici "Dessert" , kaže, ne postoji priča koju sa svojim saradnicima ne ume da "napravi" i da je slatkim zalogajima ispričaju.

Prva borba

U ranim dvadesetim se udala i osnovala porodicu. Jednu dobila, drugu izgubila. Do svoje tridesete godine ostala je bez oba roditelja i "počela borbu sa životom". Imanje, stoka, sve što je ostalo iza njih trebalo je zbrinuti.

- To me je očeličilo. Dvoje male dece, posao, imanje na selu. Sestra i ja bile smo upućene same na sebe. Susrećeš se sa relnošću, počinješ borbu sa životom, nemaš nikoga da pitaš, da se kome požališ. Donosiš odluke samostalno, samostalno grešiš, sam sebe hvališ i hrabriš kad nešto dobro uradiš.

Tada se osmelila da uđe i u privatni biznis. Devedesetih kreću embargo, inflacija i nestašice, a ona počinje proizvodnju. U "Moravi" uzima neplaćenih 6 meseci i pravi prvi korak.

Majka kao uzor

U slatki svet torti i kolača zakoračila je takoreći slučajno. Sa nostalgijom se seća mirisa kolača iz kuhinje svoje majke od koje je nasledila spretnost za pripremanje poslastica.

- Moja majka je jako lepo mesila torte i kolače. Nisu joj trebali recepti, jednostavno joj je išlo od ruke. Ona je to radila u svom selu, za svoje potrebe i potrebe komšija i rodbine. Kada se razbolela i neko vreme provela u bolnici trebalo je da izađe za slavu na vikend pa mi je rekla da umesim kolače. Četiri velike torte koje sam pripremila, za nju su bile nedovoljne. Rekla je: "Kako kuća može bez kolača?" Ja stvarno nikad nisam volela da spremam kolače. Torte da, ali kolače ne. Na dan slave, soba je bila puna kolača. Ona je celu noć mesila i nije htela da me pozove, pa kad sam je pitala zašto, rekla je: "Da si htela ti bi umesila. Ali mesićeš i pitaćeš ima li još" . To su posledenje ljutite reči koje mi je uputila.

Danas joj te reči stalno prolaze kroz glavu jer se, kako kaže, uvek pita da li ima još, da li će biti dovoljno, hoće li će biti za sutra. Njena majka postavila je visoke ciljeve a ona je postala najbolji učenik svog uzora. U to vreme shvatila je da je ljudima potreba da u vreme i srećnih i tužnih trenutaka postoji neko ko bi pripremio poslastice za njih.

- To dosta isprlja kuću, neko je neuk, nevešt, pa je bolje da poruči. Nešto će drugo da uradi za to vreme: piše, čita, da zaradi novac da kupi kolače. Meni to ide od ruke pa sam takav posao mogla doživeti i kao hobi.

Radionica za izradu kolača "Dessert" osnovana je 1990. godine. Zorica priča kako je kroz svoj vek "Dessert" imao i uspone i padove, ali se lepo radilo. Prve godine drugog milenijuma otvorena je i kafe poslastičarnica u centru Čačka koju sladokusci ni dan danas u Kuželjevoj 2 ne zaobilaze.

Druga borba i ponovni početak

Ali da je život neprestana borba koja nas neočekivano iznenadi, Zorica se još jednom uverila početkom 2007. godine kada u novogodišnjoj noći, posle porodičnog kraha zbog razvoda sa supugom, izlazi iz prostora gde je godinama radila i stvarala "Dessert" .

- Ostala sam na ulici bez opreme, alata, samo sa repromaterijalom. Tražila sam opremu od stare firme, neke stolove, šporete, frižidere da bih mogla da se smestim. Šta je ko imao on mi je dao da nastavim sa radom. Te iste zime nalazim prostor, uzimam ga na kredit, opremam ga i u maju 2007. prelazimo u njega.

Pred dilemom da još jednom počne od nule ili odustane, odluka većine radnika koje je "Dessert " tada zapošljavao da krene sa njom, bila joj je po sopstvenom priznanju vetar u leđa da nastavi.

- Nigde nisam bila, niti završila radni vek i karijeru, deca pred udajom, posao u usponu, bilo bi strašno teško i tužno da sam tad prekinula. Ja bih se snašla. Da sam ostala da mesim za poslovnu elitu za mene bi posla uvek imalo. Ali kad se okrenem iza sebe 35 porodica je zavisilo od mene, a i posao moje dece bio je u pitanju. Bilo bi sebično od mene da sam odustala.

Sa svojim saradnicima do danas je zadržala iskren i fer odnos. Oni pomažu njoj, ona njima, a najvažnije je "da su mušterije zadovoljne". "Dessert" je postao velika porodica sa simpatičnim ciljem da drugima zasladi dan. I tako već više od 20 godina.

Utemeljivač poslastičarstva

Kao ugostitelj u svetu poslastica pripadala je pekarima, jer u vreme kada je "Dessert" počinjao sa radom za poslastičarstvo nije postojala šifra delatnosti.

- Pekari su devedesetih imali brojne privilegije, dobijali su brašno, benzin, plin, a pošto su odlučili da meni ne treba toliko toga morali su da nađu u šta će da me "strpaju", pa su otvorili novu šifru delatnosti. Tako slobodno smem da kažem da smo izgradili ovu privrednu granu na prostoru tadašnje Jugoslavije.

U Čačku danas u vlasništvu ima proizvodnju i kafe poslastičarnicu, a u Beogradu dva lokala pod kirijom. Za 35 godina rada kroz njenu radionicu obučila je i pomogla preko 200 ljudi. U školi učenika privrede u Čačku njena ćerka predaje poslastičarstvo a ona već četiri godine kod sebe u radionici drži praktičnu nastavu.

Žena zmaj

Rad, upornost snagu i volju ove žene prepoznalo je Udruženje poslovnih žena Srbije i 2010. godine nagradilo je "Cvetom uspeha za ženu zmaja". Ove godine ponela je i titulu jedne od 10 ambasadorki ženskog preduzetništva i u Briselu među preduzetnicama iz 37 zemalja na Evrpskoj nedelji malih i srednjih preduzeća dobila nagradu "Start up".

- Nagrada je druga šansa i odnosi se na moj ponovni početak 2007. Laska, jer je neko prepoznao sve što sam uradila za ovih 35 godina rada: pažljivi mentoring kroz moju radionicu i broj radnika koji sam kroz nju obučila. Ti ljudi su sada samostalni privrednici jer sam im uz materijalnu dala i podršku da se osmele i započnu svoj biznis.

Za "Naj ženu u biznisu 2009. godine" nagradila ju je Privredna komora Kraljeva, a kvalitet poslastica iz čačanske radionice nagrađivan je više od 30 puta.

Objektivna vlasnica

Zorica danas za sebe kaže da je penzioner u radnom odnosu. Iako je bezbroj puta pomislila da bi digla ruke od svega, u svom poslu je najviše nervira administracija i to što nemaju stalnost i kontinuiranu proizvodnju. Ali kad našara i ukrasi poslastice različitih boja i oblika seti se da to što je "24 časa vlasnica" lepa stvar. U šali kaže da je vremenom zavolela čak i da sprema kolače ali u svom poslu najviše voli mogućnost kreacije koja daje živost poslu. Mladenačke, svečane, dečije, šaljive torte skrivene u trubi, stetoskopu, automobilu, dvorcu, princezi i ponekom tenku samo su deo "Dessertovog" repertoara. Među kolačima ima i onih čiji recepti datiraju još iz 18 veka.

U svom tanjiru Zorica najviše voli da vidi voćnu poslasticu a kao veliki gurman "nema šta ne voli da jede". Ranije je kuvala sve i svašta dok danas više voli da drugi speme za nju. A kada degustira poslastice koje su pripremili drugi tvrdi da je objektivna.

- Kad mi se negde dopadnu neki kolači da li na oko ili ukus, ja u salvetu i ponesem u radionicu. Treba da vidmo dokle je konkurencija da bi bili još bolji.

(Iz ponude poslastičarnice "Dessert")

Izazovi

I dok druge podučava tajnama slatkih zalogaja i Zorica je od februara redovan đak engleskog jezika. Osim engleskog snalazi se na nemačkom, francuskom i ruskom jeziku ali ne i sa računarima i internetom jer misli da je njenim rukama pre mesto u testu nego na tastaturi.

Voli da čita, pliva, druži se i obilazi svet. Bila je u Americi, obišla sve velike evropske zemlje ali joj je Albanija predstavljala najveći izazov. I to, ne zbog tulumbi i baklava već što je "tamo gde je zabranjeno privlači", a kao neostvarene destinacije navodi Kubu i Havaje.

Porodičan posao

Zorica je majka dve ćerke, Marije i Ane, baka troje unučadi Eme, Ivana, Filipa i tašta dva zeta. Svi rade u "Dessertu". Čak i najmalađi - unuci koji oponašaju babu Liku, kako je zovu.

- Imaju uniformu, uzmu špric u ruke i prave dekoraciju.

Oni su joj danas najveća preokupacija. Kaže da mušterije i dalje vole da je vide u radionici ali kad jednoga dana svoju kecelju okači o klin posao će preuzeti njene ćerke, a Lika će "kad i unucima postane dosadna" da putuje.

I.B.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.