NavMenu

(Ekonomist magazin) Novi Sad - jedini grad u Srbiji koji reciklira gradski otpad i umesto smetlišta ima unosnu deponiju

Izvor: Ekonomist magazin Petak, 24.03.2006. 09:49
Komentari
Podeli

Goran ČabradiGoran Čabradi

U svetu je prava poplava ponuda raznih spalionica komunalnog otpada i fabrika za reciklažu čija vrednost nadmašuje i 50 miliona evra. Kako se pokazalo da sirovine valja štedeti, spalionice se u Evropi sve manje koriste, dok i bogati gradovi teško izdvajaju silan novac za reciklažu. Od pre tri godine, Novi Sad je jedini grad u Srbiji koji je započeo reciklažu gradskog otpada. Modernu deponiju ima još Gornji Milanovac, ali je - uz veliku pomoć norveške vlade - realizacija projekta stigla do polovine, za sada bez postrojenja za reciklažu.

Goran Čabradi, tehnički rukovodilac izgradnje novosadskog postrojenja, objašnjava da je prva stvar odrediti količinu i strukturu otpada, a potom iznaći postrojenje za što automatizovaniju reciklažu, naravno prema materijalnim mogućnostima. Iskustvo govori da u svakoj varijanti čistoću poboljšava navika građana da selektivno odlažu otpad. Čovek u gradu odlaže, u proseku, kilogram otpada dnevno, te su u Novom Sadu dnevno sakupi oko 260 tona; preko 55 odsto je organskog porekla, 20 odsto je hartija, 17 odsto plastika (polovina je PET-ambalaža), ostatak čine staklo, gume, metali... Zapreminski, međutim, PET-ambalaža zauzima i do 30 odsto površine, u gradovima sa slabijim kvalitetom vode (Zrenjanin) i do 37 odsto.

Goran ČabradiGoran Čabradi

Trend sve učestalije upotrebe PET-ambalaže upravo uslovljava reciklažu otpada, jer nije stvar samo u prodaji sekundarnih sirovina; čuvanje prostora od prekomerno velikih smetlišta i deponija je nužda današnjice, za Novi Sad, ali i za sva naselja u Srbiji. Ekološka korist od uređene deponije, namesto smetlišta, je nemerljiva.

Novosadska “Čistoća” (www.cistocans.co.yu) otpad ne istovaruje na smetlište, već u novosagrađenu halu. Mašine guraju otpad na pokretne trake sa kojih dvadesetak radnika manuelno izdvaja hartiju i plastiku, dok se metali magnetima prethodno odvoje. Izdvajanje stakla je neekonomično zbog udaljene fabrike u Jagodini. Hartija, polietilen i PET se vezuju u bale i prodaju na tržištu, dok se ostatak đubrišta snažnim mašinama sabija u bale koje se odnose na deponiju u susedstvu veličine 30 hektara. Uredno poređane bale se u kasnijoj fazi mogu rekultivisati. Ovim postupkom se čuva oko 60 odsto prostora. Koliko je ušteda vredna, Novosađani su videli krajem februara, kada je strani investitor za prostor na putu prema Zrenjaninu kupio blizu šest hektara plativši preko 70 evra za kvadrat! Poenta je što je celo postrojenje koštalo oko dva miliona dolara, od čega je Grad platio polovinu, dok ostatak isplaćuje izvozom sekundarnih sirovina. Postrojenje je prva faza upravljanja otpadom i može se i dimenzijski primeriti eventualno uvećanoj količini otpada, dograditi novim postrojenjima...

Čabradi ističe da se ne može ista sirovina beskrajno reciklirati; karton se šest-sedam puta vraća u proizvodnju, PET tri-četiri puta, pri čemu je nevolja što se PET biološki razgrađuje tek nakon 100 godina! Do novih rešenja i postrojenja, mnogo toga će se još dugo morati spaljivati.

Najbolje je kada se privatni investitori nadovežu na gradsku brigu i počnu sami da drobe PET ambalažu u granule, potom ih prodaju tekstilnoj ili automobilskoj industriji. Naš sagovornik ističe da već sada u Srbiji ima šest-sedam firmi za mlevenje PETa, što ukazuje da investitori počinju razmišljati evropski i da se zadovoljavaju zaradom od 15 odsto spram uloženog kapitala. Prolaze vremena kada investitor nije hteo ni da razmišlja o poslu koji ne donosi bar 50 odsto profita.

Stanovništvo Srbije danas svakodnevno baci na smetlišta oko 5.000 tona otpada; Čabradi računa da se godišnje na smetlišta baci vrednost od 50 miliona evra, i da bi se bar 25 miliona moglo sačuvati pomoću postrojenja sličnih novosadskom. U Beogradu bi bilo isplativo balirati i staklo. Cena sekundarnog PETa se kreće od 150 do 200 USD za tonu, dok granulat dostiže i berzansku cenu olova.

Procenjujući razvoj novosadskih komunalnih sistema, konsultant iz Berlina, grada koji je pripajanjem istočnog dela naišao na sličnu strukturu komunalnih problema sa kakvim se suočavaju i Novi Sad i drugi gradovi u Srbiji, “Čistoću” je ocenio kao evropski postavljenu firmu kojoj je za dalji razvoj neophodno šire tržište. Naš sagovornik ukazuje da se ovakva preduzeća mogu privatizovati, dati u koncesiju ili u zajedničku investiciju; konkurencija bi iznedrila i nove oblike reciklaže sirovine, kultivacije zemljišta, intenzivirala edukaciju stanovništva za selekciju otpada i - građanima umanjila troškove.

(poziv na pretplatu na

Goran ČabradiGoran Čabradi
na www.ekonomist.co.yu

Komentari
Vaš komentar

Top priče

26.03.2024.  |  Saobraćaj

Raspisan tender za stručni nadzor za projektovanje i izgradnju nove železničke pruge Jovanovac - Rasputnica Cvetojevac - Sobovica

Infrastruktura železnice Srbije raspisala je tender za stručni nadzor za projektovanje i izgradnju nove železničke pruge Jovanovac - Rasputnica Cvetojevac - Sobovica. Kako se pojašnjava, formiranje nove industrijske zone Sobovica uslovilo je potrebu za njenim povezivanjem sa postojećom železničkom infrastrukturom, odnosno sa prugom Lapovo - Kraljevo - Lešak - Kosovo Polje - Đeneral Janković - državna granica (Volkovo). - Postojeća

eKapija+

Vidi sve
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.