NavMenu

Jelena Petković, direktorka korporativnih poslova "Tigra" - Dama na A listingu

Izvor: eKapija Utorak, 22.03.2011. 12:05
Komentari
Podeli

Jelena PetkovićJelena Petković

Zvanično najbolja biznis dama u 2010. godini. Pravnica koja se u svetu finansija snalazi bolje od mnogih ekonomista. Školovala se za državnu službu, diplomatiju, a već skoro tri decenije radi u industriji. Kaže da se ne kaje, jer tu ipak najpre vidi proizvod svoga rada. Ceneći inteligentne ljude, koji brzo reaguju, za Jelenu Petković, direktorku korporativnih poslova kompanije "Tigar", u biznisu nema mesta voluntarizmu.

Rođena je Beograđanka. I njeni roditelji su tu rođeni. I babe i dede. Zato je u detinjstvu patila što poput druge dece nema svoje selo gde bi provodila raspuste. Život se potrudio da sada, nakon četiri dana koliko sedmično, u proseku, provodi u Pirotu, jedva čeka da se vrati u taj isti Beograd.

Posle završene tadašnje Osme beogradske gimnazije (sada Treće), spremala se da postane lekar. Od "životne želje" odustala je u poslednjem momentu. Upisala je Pravni fakultet u Beogradu na kome je potom i magistrirala. Sve u roku.

Do diplome magistra došla je kod profesorke Smilje Avramov, a mentor joj je bio prof. Zoran Antonijević, specijalista za hartije od vrednosti. Tada je mislila da će se baviti samo time.

Ulazak u industriju

Ali kada je posle akademskog zanosa, pokušala da pronađe posao, to joj nije pošlo za rukom narednih godinu i po dana. Sasvim slučajno konkurisala je za poziciju u pravnoj službi u gumarskoj industriji "Rekord" u Rakovici. S obzirom na to da je na Birou rada vladala praksa "negativnih bodova" ukoliko odbijete posao u struci, nije to htela sebi da dozvoli. Prihvata posao u "Rekordu", sa namerom da tu ostane dva, tri meseca - dok ne nađe nešto bolje.

E, tu se prevarila. Ta "dva-tri meseca" postala su duža od decenije. I to je bio put od pripravnice do generalne direktorke.

- Sticajem okolnosti koje ni sama sebi ne mogu da objasnim, ostala sam godinu, pa dve i onda me je već povukla poslovna problematika. Valjda je to tako kada radite konkretan posao sa ljudima. Sa druge strane fabrika je imala kompletan proizvodni program, što joj je davalo veoma dobru poziciju do 90-tih godina – priseća se za "eKapiju" Jelena Petković.

"Rekord" ju je poslao na specijalizaciju za međunarodne ugovore, što je njeno treće akademsko zvanje. U međuvremenu, sa uvođenjem embarga, počela je i kriza u toj fabrici.

Gumarska industrija traži mnogo prostora, traži kvalitetno snabdevanje vodom što, nažalost, "Rekord" nije imao. To je bila gumarska fabrika između solitera, a ’91. guma je bila jedan od prvih pet proizvoda na koji je uveden embargo na uvoz. Zatim, proizvodnja je radila na mazut i gas, a nijednog od ta dva energenta nije bilo dovoljno, tako da je fabrika koja je inače zapošljavala oko 3.500 ljudi radila samo 4-5 meseci godišnje.

- Ako ste na vodećoj poziciji jedne kompanije i ako ne vidite perspektivu kompanije najmanje u pet narednih godina, kao što ja nisam videla za "Rekord", ne treba da budete na tom mestu – kaže sagovornica "eKapije".

Zato je svoju poziciju dobrovoljno ustupila jednom od kolega.

Sve prisutnija je u "svetu brojki". Bila je član dve komisije pokojnog guvenera Avramovića - u Komisiji za plate, poreze i penzije i u Komisiji za reformu monetarnog sistema. Odatle i ponuda da pređe u Narodnu banku Srbije.

- Ne verujem u menjanje delatnosti. Ako se baviš finansijama, onda se baviš time. Ako si u industriji, onda si zauvek "industrijski čovek". Bar ja sebe nisam smatrala sposobnom za takav zaokret.


Uspeh "Tigra"

Baš zato što ne veruje u to "preletanje", prihvatila je poziv "Tigra" da radi u njihovom predstavništvu u Beogradu.

- Nije to bila neka posebna pozicija, ali u jednom tako ružnom vremenu za mene je to bilo dobro rešenje.

Počela je kao pomoćnica direktora sa vrlo nedefinisanim opisom posla, da bi danas, skoro petnaest godina potom, pirotskog giganta, čini se "držala u malom prstu".

Na početku se, prema sopstvenom priznanju držala po strani, pazila da ne učini neki pogrešan korak, a onda je počela da je prati profesionalna sreća.

Pošto je dobro znala jezik i imala menadžersko iskustvo dobila je šansu da bude vođa projekta "Tigar- Michelin". Ta saradnja se aktuelizuje 2000. godine nakon promena u Srbiji. "Tigar" je imao 30 godina saradnju sa američkom kompanijom "Goodrich", i kada je "Michelin" kupio "Goodrich" postao je i pravni sukcesor te američke kompanije u "Tigru".

- Prvo smo potpisali jedan "joint venture" ugovor sa "Michelinom", gde smo izrazili našu nameru da formiramo zajedničku kompaniju za proizvodnju auto-guma. "Michelin" u to vreme nije imao nameru da finansijski ulaže, ali je kroz taj ugovor izrazio želju da se formira zajedničko preduzeće u kome bi taj svoj udeo, koji je nasledio od "Goodricha", preneo u novo preduzeće.

Embargo je učinio svoje. Firmi je bio potreban investicioni kapital pa su se koncentrisali na program auto-guma, što je tada bilo više od 70% biznisa.

- Ako imate problem sa srcem vi ćete lečiti srce, nećete se obazirati na to što vas boli i zub. Tako smo i mi rešili da stabilizujemo auto-gume, jer nam je to bio osnovni biznis. Rešenje za finansiranje tog posla smo našli u Evropskoj banci za obnovu i razvoj. Krenuli smo sa ugovorom o finansiranju obrtnog kapitala na bazi ugovora koji smo imali sa kompanijom "Michelin".

Vera u ekspertizu, profesionalnost i sistematičnost Jelene Petković se nastavlja i ona je izabrana i za vođu pregovora sa EBRD. Projekat je završen 2001, kada je predsednik kompanije "Tigar" u Londonu potpisao ugovor. To je bio prvi ugovor ove bankarske institucije sa nekom srpskom kompanijom.

Čini se da je iskorišćena šansa koja se, prema njenom mišljenju, pruža samo jednom u životu. To njoj otvara vrata i mnogih kasnijih uspeha. Ugovori sa predstavnicima kancelarije IFC, deo Svetske banke za rad sa privatnim sektorom, trojni pregovori "Tigar-Michelin- IFC", samo su stavke ka stvaranju imperije "Tigar".

Ako je kvantum njenog znanja sada 100, kaže da je kroz ove projekte stekla 70% tog znanja.

Brzo misli-brzo reaguj

Rad na pomenutim projektima bio joj je značajan pre svega zbog iskustva sa ljudima tako visokog nivoa, zbog prilike da uči od profesionalaca. Zato danas, u Pirotu, kada govori o svojim saradnicima kaže da ceni pametne ljude, koji brzo razmišljaju, brzo shvataju problematiku i brzo reaguju. Gađaju u centar. Pozitivne ljude koji nisu naporni okruženju. One koji su spremni da uče, jer "vreme nas gazi"...

Ceni pre svega i nečiji odnos prema poslu.

- U biznisu nema mesta ubeđivanju, tu smo da završimo posao.

U proseku radni dan joj traje deset sati. Kaže, da i ne oseti kad prođe. Tako su joj i sve ove godine prošle. Kad pogleda unazad, vidi da nijedna nije bila ista, svaka je nosila neki svoj profesionalni izazov. Iako uživa u poslu koji obavlja u "Tigru", lično najveća teškoća joj je život u Beogradu i rad u Pirotu.

Pošto nema svoju, decu svoje sestre obožava da "kvari". Tu je da im udovoljava, jer zato tetke služe.

Ranije je više čitala, išla u pozorište i bila češći gost na koncertima. Sada u ono malo slobodnog vremena želi mir i pasivan odmor. U Beogradu najviše voli deo oko Tašmajdana, koji je podseća na srednju školu i fakultet - na period kada se živi "punim plućima".

Učena je da "nikada ne kaže nikad". Ali, iz ove perspektive, uz osmeh kaže da joj se čini kako nikada ne bi mogla da živi u manjem mestu.

"Ima li ga neko"

Roditelji su je podržavali u njenim mladalačkim željama da stalno putuje. Pola raspusta je tako provodila na moru, uglavnom u Dubrovniku, a drugu polovinu na letnjim kursevima jezika. Uglavnom u Francuskoj i Engleskoj. Zato se danas strani investitori, na primer, kako čujemo od njenih poslovnih partnera, ponekad iznenade njenom stručnošću i britanskim perfekcionizmom govora. Svoje znanje francuskog sada, pak opisuje kao pasivno.

Pasionirana putnica ipak kaže da joj je "stara Evropa" - Francuska, Italija, Španija – ipak najdraža...

Možda joj je zbog takvih navika, privikavanje na jug Srbije teško palo, bar prve dve godine.

- Ja jesam došla u manji grad, ali u veće preduzeće i imala sam respekta prema "Tigru".

Sad joj ne smeta ni to što joj se u govoru oseti južnjački naglasak, iako na početku nije mogla da dočeka da direktor izađe iz prostorije, nego se smejala na njegovo "ima li ga taj i taj" ili "ima li ga neko?". Danas joj je postalo normalno da i sama tako govori, stekla je pirotski akcenat. Kaže, ako imate imalo sluha, a sve vreme provodite u fabrici, sa meštanima, to je neminovno.

- Jedan taksista južnjak mi je rekao kako voli da vozi ljude iz "našeg" kraja – sa osmehom priča direktorka.

"Pazi da se ne prekombinuješ"

U poslu i privatnom životi, vode je različiti principi. Često joj kažu "pazi da se ne prekombinuješ", aludirajući na njenu želju da sve drži pod kontrolom i isplanira unapred, kada je reč o poslu. Međutim, privatno, nikada ništa nije planirala.

- Savremeni psiholozi kažu da su "slučajnosti ili momenti sreće" nešto što vi sami pripremate, pa to dolazi kao rezultat delovanja. Ima stvari koje se dese, ali vi sami morate da doprinesete tome.

Ona je doprinela da "Tigar" danas bude jedna od uspešnih privrednih priča. Na jugu Srbije, u sada dva odvojena preduzeća, "Tigru" a.d. i "Tigar Tyresu", ukupno oko 5.000 zaposlenih ima priliku da radi.

U narednom periodu "kombinovaće" poteze u smeru komercijalizacije velikih ulaganja "Tigra" u vreme krize.

Iako su već evropski lider u sektoru gumene obuće, najavljuju nove uspehe na tom polju. Okrenuće se i ka domenu gumeno-tehničkih i proizvoda od gumenog reciklata, kao i na ekološke projekte.

Novi, veći investicioni ciklus, prema rečima Petkovićeve, treba očekivati od 2012. godine.

Smiraj u Luksemburškom parku

A do tada, privatno, direktorka korporativnih poslova pirotskog "divljeg mačka", mašta o odlasku u Pariz, za nju najlepši grad na svetu. Grad apsolutne monumentalnosti. Ali, privatno - bez sastanaka, zvonjave telefona, protokola. O jednom popodnevu u Luksemburškom parku, u blizini Latinskog parka i četvrti...

J.Đ.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

18.04.2024.  |  Finansije, IT, Telekomunikacije

Hrvatski Aircash stiže u Srbiju

Aircash, prvi hrvatski viševalutni gotovinski novčanik koji radi u državama Evropske Unije i u Švajcarskoj i ima million korisnika, najavio je dolazak na tržište Srbije. Ovo je za Bloomberg Adria potvrdio Hrvoje Ćosić, direktor kompanije. Izdavalac Aircash Mastercard prepaid kartice je licencirana institucija za elektronski novac s licencom Hrvatske narodne banke koja važi u svim državama EU. Upisani su u EU registar institucija za

Izdvajamo još...

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.