NavMenu

Velimir Ilić, lider Nove Srbije - Odrastanje u tužnoj kući

Izvor: Press Ponedeljak, 24.01.2011. 09:37
Komentari
Podeli

Velimir Ilić (Foto: Mc.rs)Velimir Ilić

Lider Nove Srbije Velimir Ilić već više od 15 godina ne prestaje da intrigira srpsku javnost. Bio je heroj i ljubimac naroda kada je bežeći od režima Slobodana Miloševića "četnikovao" pod Jelicom, ali i kada je bagerima rušio diktatorski režim. Zbog psovanja novinara i bahatog ponašanja često je označavan kao najveći primitivac na političkoj sceni. Važi za jednog od najbogatijih političara, vlasnika nekoliko kuća, džipova, bazena.

U razgovoru za "Press" tvrdi da su mu deca najveća bogatstvo i da su njegovi preci imali po desetoro dece, te da bi njegova familija bila danas još veća da mu komunistički režim nije ubio najbliže srodnike.

- Ja sam se rodio i odrastao u kući gde su se rodili moj otac, deda, pradeda... Više od 100 godina svi smo na istom porodičnom ognjištu. Za mene je Čačak svetinja. Velika smo familija, deda je imao dvanaestoro braće i sestara, moj otac šestoro, a evo i ja petoro dece. Velika je to familija, prvo i drugo koleno stotine ljudi. Poženilo se i poudavalo sve širom Jugoslavije, nekad mi priđe rod rođeni, a ja ne znam ko je - kaže Ilić za Press.

On kaže da mu je detinjstvo bilo teško jer je odrastao u porodici u kojoj je vladala tuga.

- Ja ne mogu da se hvalim ni igračkama, ni letovanjima, ni zabavama. Moja porodica je bila zavijena u crno. Partizani su nas uništili, desetkovali, prepolovili. Pola porodice su pobili. Dva strica su mi ubijena, rođena očeva braća su ubijena kao pratnja đenerala Draže Mihailovića. Njihov otac, a moj deda Velimir po kojem sam ja dobio ime, tučen je u zatvoru jer nije hteo da pređe na drugu stranu. Od toga je umro - priča Ilić.

Partizani nas zavili u crno

- I deda po majci je veliki mučenik, obešen je u zatvoru jer je bio protiv režima. A majka joj je umrla na porođaju. Zaista je moja majka osetila svu tugu života. Otac Sreten je takođe robijao i to u rudarskom zatvoru. Puna porodica udovica, dece bez očeva, a neka su rođena i posmrtno. Kod nas nikada nije svirao radio, a u dvorištu na žicama se sušila uglavnom crnina. Tako da mene detinjstvo asocira na tugu, gnev i usađenu želju da budem protiv režima - nastavlja.

Da budu izdajnici "na kvadrat" pomogla je i činjenica da mu je jedna od baka iz svešteničke familije, pa se slava uvek slavila.

- Moj otac je stekao građansko pravo, dobio je pravo na zdravstveno i socijalno osiguranje tek 1960. godine. Tek tada ga je komunistička država priznala kao građanina, kao čoveka. A i ja sam uvek u školi bio obeležen. Uvek sam vukao neke komplekse. U osnovnoj školi možda bih bi bio i najbolji đak da nisam bio Velimir. Od dede Velimira. Oca i stričeva četnika. Išao sam u školu "7. oktobar", koja je dobila ime po danu artiljerije. I za dan škole su dolazili narodni heroji iz kraja, neki partizani, čuveni Radenko, Milenko... A meni učiteljica dan uoči toga kaže: Iliću, ti nemoj sutra u školu da dolaziš. Davala mi slobodan dan da im četničko dete ne pokvari svečanost. Ali se ta škola, bogu fala, danas zove 2Sveti Sava", a ne po artiljeriji - kaže lider NS.

On dodaje da ga je porodični krst pratio i u srednjoj školi, na Tehnološko-metalurškom fakultetu i kroz ceo život.

- Ja sam se prvo zaposlio u državnoj firmi, ali ne vredi, ma koliko bio dobar inženjer uvek se gledalo ko sam, čiji sam. Zato sam otišao u privatni biznis da pokažem šta znam. Prodavao sam boje i lakove, uvozio robu iz Kine, bavio se trgovinom dečje opreme - priča.

Dva braka, petoro dece

U bračne vode ušao je rano, pa je zato, kaže, stigao da se oženi dva puta, ima petoro dece i za sada dvoje unučadi.

- Oženio sam se mlad, prvi put u 23. godini. I dobio sam prvo kćerku Ivanu, ona radi na Fakultetu političkih nauka. Udata je. Posle je došla Maja, pa Dijana. I imam već dvoje unučadi. Međutim, prvi brak mi nekako nije išao. Da će doći do razvoda videlo se kada je meni krenuo posao u Crnoj Gori. Ona je bila protiv odlaska, a ja sam dobio mnogo poslova posle zemljotresa - navodi Ilić.

On tvrdi da je posle zemljotresa 1979. izgradio pola Crne Gore.

- Gradio sam od Bara do Ulcinja. U Ulcinju sam radio zgradu suda, pa obnovu džamije. Celu Dobrotu i Kamenare sam izgradio, pola primorja. Za svako svoje dete sam izgradio po konak, od kamena i drveta - kaže Ilić.

Posle razvoda i Crne Gore zaljubio se u Goricu, sadašnju suprugu:

- Ona je imala 18 godina kada se udala za mene. Bila je mlada. I ja sam bio mlad, ali ipak već zreo i iskusan da znam kako život treba voditi - kaže Ilić.

I četvrta ćerka, Natalija, koja je završila Saobraćajni fakultet sa vrlo visokim prosekom, došla je ubrzo na svet. Međutim, san da dobije sina ispunio mu se tek 1997. godine i to uz Božju pomoć.

- Na to me je pre neki dan podsetio patrijarh Irinej. Kada se gradio manastir Nikolje ja sam bio jedan od donatora, darivao sam jedan stub. Pričao sam sa igumanijom manastira i ona se usaglasila da ja stavim da stub daruju Velimir i Gorica Ilić sa sinom Jovanom. To je bilo 1995. godine, a meni se Jovan rodio 1997. godine. Nerođeno dete je darivalo crkvu, a Bog je uslišio moje želje - priseća se Ilić.

Jelica i glava

U tom periodu dolazi do intenzivnog opozicionog delovanja, čiji je vrhunac bio poternica Miloševićevog režima i bežanje u šumu:

- Krio sam se 43 dana pod Jelicom. Ceo život mi se vratio pred oči tada, prebirao sam po svakom trenutku. Jeo sam šta sam imao, a nekada ništa. Ali kada je ustao ceo Čačak i pola Srbije da me brani, bilo mi je puno srce. U šumi je bilo teško. I povreda kičme i saobraćajka su mi teško pali. Ali najteže mi je bilo kada sam dobio udarac u glavu pre nešto više od godinu, i to neposredno nakon operacije. I dalje ne znam ni kako, ni ko me je udario.

Ilić kaže da je sada potpuno posvećen zdravom životu, da u Čačku provodi vreme sa porodicom, dok u Beogradu boravi kod ćerke Dijane.

- Ona mi je kao najbolja drugarica. Ona je fizioterapeut, pa sa mnom vežba već godinama. Idemo zajedno u teretanu. A i na koncerte. Bili smo zajedno kod Seke na koncertu i svadbi. Što da ne, i ja sam mlad i savremen - zaključuje Ilić.

Vasilis me je uvukao u politiku

U politiku je ušao neplanirano i tu je već dve decenije:

- Moj otac je bio žestoki protivnik komunističkog režima i jedva je dočekao višestranačje. Kada je SPO imao prvi skup u Čačku, otišao je i insistirao da ja dođem. Ja sam uveliko bio u privatnom biznisu, gradio sam. Jedva odem, zakasnim. Ulazim, a neki matori četnik Vasilis, stara garda, ustaje i kaže: "Evo nam ga predsednik osnivačkog opštinskog odbora". I tu aplauz. Ja kažem, hvala na poverenju, ali ja sam u velikom privatnom poslu, verujem da ima još dobrih kandidata, tako da, izaberite nekog. A moj otac ustaje: "Naravno da prihvata i zahvaljuje se nego je skroman" - kaže Velja Ilić.

Ne pijem, majke mi

Velja Ilić kaže da nema stare fotografiju, jer su mu ukradene prilikom pretresa.

- Nosili su dokumentaciju, slike. Ali interesantno je da novinari stalno objavljuju jednu fotografiju kako ja natežem flašu. Uslikali me prilikom otvaranja nekog puta, ja domaćinski, kako valja, potegao flašu i sada svi to objavljuju. A ja uopšte ne pijem. Ta slika je objavljena više od 100 puta kao da sam najgora pijanica. Pijem samo vodu, mogu celu noć u kafani da se veselim uz vodu, a da drugi piju - kaže Ilić.

Lik i delo

-Rođen u Čačku, 28. maja 1951. godine
- Diplomirao na Tehnološko-metalurškom fakultetu u Beogradu
- 1990. postaje član SPO
- 1996. gradonačelnik Čačka
- 1997. osniva Novu Srbiju, koja postaje jedan od osnivača DOS-a
- 2000. savezni poslanik-
- 2003. republički poslanik
- 2004. ministar za kapitalne investicije
- 2007. ministar infrastrukture
- 2008. narodni poslanik

(Napomena: tekst je preuzet iz lista "Press" od 24.1.2011.)

Komentari
Vaš komentar

Top priče

28.03.2024.  |  Agro, Finansije

Kompanija Gebi novi vlasnik nekadašnjeg mlinskog giganta Fidelinka - U planu investicije i ulazak na tržište maloprodaje pšeničnog brašna i testa

Kompanija Gebi iz Čantavira otkupila je zaštitni znak, mlinove, silose i fabriku testa nekadašnjeg mlinskog giganta Fidelinke iz Subotice. Kako je za RTV rečeno u ovoj kompaniji, koja se prvenstveno bavi proizvodnjom stočne hrane i agrokooperacijom, planiraju modernizaciju ovih pogona i ponovno osvajanje tržišta brašna i testa pod brendom "Fidelinka 1868". Nekada su silosi u Aleksandrovu, predgrađu Subotice, bili sinonim za kvalitet i

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.