NavMenu

Alexander Picker, bankar - Austrijanac sa Topčidera

Izvor: Politika Sreda, 14.12.2005. 18:37
Komentari
Podeli

Aleksandar PikerAleksandar Piker
O Bože, gde sam pogrešio, pomislio je Aleksandar Piker kada mu je bord direktora HVB banke pre nešto više od godinu dana saopštio da je njegova sledeća radna i životna adresa - Srbija.

Iz vizure čoveka koji je rođen u postojbini Mocarta i odrastao na "lepom plavom Dunavu", preseljenje u grad na ušću Save u Dunav bilo je asocijativno vezano isključivo za - zavijanje sirena.

Godinu dana kasnije, gospodin Piker posmatra boje jeseni kroz prozor svoje dnevne sobe u Topčideru, i ne krije zadovoljstvo zbog činjenice da ga na posao prate sunčevi zraci, a ne ples pahulja.

Jedna mirna i ušuškana ulica na Topčiderskoj zvezdi postala je peta životna i radna adresa Aleksandra Pikera, generalnog direktora HVB banke, a njegova deca - četrnaestogodišnja Karolina, dvanaestogodišnja Veronika i šestogolišnji Johanes - već su navikla da svakih pet godina uče novi strani jezik.

Zlatni kavez

Ako ste pomislili da o profesiji bankara sanjaju ona deca kojima je Baja Patak najomiljeniji lik iz bajki prevarili ste se. Naime, mladalački snovi gospodina Pikera bili su vezani za daske koje život znače, a mladost provedena u strogoj katoličkoj školi samo je intenzivirala želju da gluma postane njegovo životno opredeljenje. Međutim, za gospođu Piker te daske nisu značile životnu sigurnost i na raskršću između detinjstva i mladosti svom sinu je vrlo eksplicitno objasnila da "u životu moraju da se rade konkretne stvari "Šta sam mogao nego da se okrenem bankarstvu?", u šali kaže Piker, ali i dodaje da strast za glumom očigledno nije recesivni gen u njegovoj porodici. Četrnaestogodišnja Karolina mašta o indeksu na Fakultetu dramskih umetnosti, a njen otac kaže da se neće mešati ukoliko njegova kćerka bude rešila da se bavi ovim poslom.

Život goslodina Pikera obeležilo je nekoliko važnih raskršća. Nakon završetka katoličke škole imao je dva izbora - da postane pop ili da se oženi devojkom iz ženske katoličke škole. Crvenokosa i plavooka Monika je presudila da se Aleksandar Piker opredeli za "plan B", a 18 godina braka i troje naslednika najveći su sertifikat vrednosti njegove životne odluke. Nakon studija prava i filologije (ruskog i poljskog jezika), gospodin Piker se zaposlio u banci i nakon pet godina žikota u Beču kompanija mu je ponudila da vodi poslove u Rusiji.

Veličina izazova te ponude merila se podatkom da je u to vreme neokapitalizma zanimanje bankara spadalo u dve najrizičnije profesije u Moskvi. S trogodišnjom Karolinom i tromesečnom Veronikom, Piker se 1994. godine seli u Moskvu, u kojoj je te godine ubijeno čak 50 bankara. U godinama opasnog življenja jedina hrabrija životna odluka bila je raditi kao novinar u Rusiji, kaže Aleksandar Piker.

"Živeli smo u zlatnom kavezu", priseća se Monika Piker i "stalno smo morali da informišemo svoje obezbeđenje o svakom koraku koji želimo da napravimo. Nisam mogla da se oslobodim straha da će mi neko kidnapovati decu, a one su bile isuviše male da bih mogla da im objasnim šta se dešava. Prelazak u Poljsku značio je uzdah olakšanja, ali u toj državi nismo mogli da pronađemo slovensku toplinu".

Aleksandar Piker život u inostranstvu posmatra iz nešto drugačije perspektive i kaže da se pod pritiskom drugačijih običaja,jezika i navika, čovek okreće ka porodici i tu pronalazi svoju oazu mira i sreće.

Iako posao bankara podrazumeva dvanaestočasovno radno vreme, on insistira na ritualima koji znače porodični život - svako jutro sprema doručak svojim mališanima i odvozi ih u školu, a porodični mezimac Johanes je uspeo da se u tatinom prenatrpanom poslovnom rasporedu izbori za "dan za dečake" i ustoliči sredu kao dan u kome je on glavni "reditelj" slobodnog vremena svoga oca.

Kajmak umesto torte

S dobrim predznanjem ruskog i poljskog jezika gospodinu Pikeru nije bilo teško da nauči srpski i s ponosom ističe da knjigu "Strah i njegov sluga" čita na ćirilici.
Pikerovi naslednici pohađaju nemačku osnovnu školu, devojčice vrlo dobro vladaju srpskim jezikom.

Police njihove porodične biblioteke su prepune knjiga koje svedoče o prohujalim vremenima austrijskog, poljskog, ruskog i srpskog naroda. Monika je pasionirani proučavalac istorije, a briga o mališanima nije je sprečila da završi svoj doktorat iz istorije. O njenoj ljubavi prema "učiteljici života" svedoče retka antikvarna izdanja knjiga.

Beogradska filharmonija je osvojila muzičke simpatije porodice direktora HVB banke i svoj neprikosnoven termin u nedeljnom kalendaru gospodina Pikera. Kada želi da se opusti i uživa sa prijateljima, onda obično ide u "Maderu" ili uživa u kulinarskim specijatitetima "Kneza", "Kraljevine", "Langusta" i "Reke".

Tragajući za autentičnim ukusom "švarcvald" torte u beogradskim restoranima, gospodin Piker je otkrio kajmak u gastronomskoj ponudi prestonice, ali i stari srpski običaj da posao seli u kafanu, iako sa smeškom tvrdi da nijedan potpis nije stavio u kafani. Njegovi poslovni planovi su vezani za ideju da HVB banka osvoji deset odsto tržišta i da se pozicionira među tri vodeće banke u zemlji.

Nakon deset godina odsustvovanja iz rodne zemlje, gospodin Piker će ovaj Božić provesti u svom rodnom gradu Salcburgu, a Deda Mraza će sa svojom porodicom dočekati u jednom ski-centru nadomak Salcburga.

O Bože, gde sam pogrešio, pomislio je Aleksandar Piker kada muje bord direktora HVB banke pre nešto više od godinu dana saopštio da je njegova sledeća radna i životna adresa - Srbija.
Iz vizure čoveka koji je rođen u postojbini Mocarta i odrastao na "lepom plavom Dunavu", preseljenje u grad na ušću Save u Dunav bilo je asocijativno vezano isključivo za - zavijanje sirena.

Godinu dana kasnije, gospodin Piker posmatra boje jeseni kroz prozor svoje dnevne sobe u Topčideru, i ne krije zadovoljstvo zbog činjenice da ga na posao prate sunčevi zraci, a ne ples pahulja.

Jedna mirna i ušuškana ulica na Topčiderskoj zvezdi postala je peta životna i radna adresa Aleksandra Pikera, generalnog direktora HVB banke, a njegova deca - četrnaestogodišnja Karolina, dvanaestogodišnja Veronika i šestogolišnji Johanes - već su navikla da svakih pet godina uče novi strani jezik.

Zlatni kavez

Ako ste pomislili da o profesiji bankara sanjaju ona deca kojima je Baja Patak najomiljeniji lik iz bajki prevarili ste se. Naime, mladalački snovi gospodina Pikera bili su vezani za daske koje život znače, a mladost provedena u strogoj katoličkoj školi samo je intenzivirala želju da gluma postane njegovo životno opredeljenje. Međutim, za gospođu Piker te daske nisu značile životnu sigurnost i na raskršću između detinjstva i mladosti svom sinu je vrlo eksplicitno objasnila da "u životu moraju da se rade konkretne stvari "Šta sam mogao nego da se okrenem bankarstvu?", u šali kaže Piker, ali i dodaje da strast za glumom očigledno nije recesivni gen u njegovoj porodici. Četrnaestogodišnja Karolina mašta o indeksu na Fakultetu dramskih umetnosti, a njen otac kaže da se neće mešati ukoliko njegova kćerka bude rešila da se bavi ovim poslom.

Život goslodina Pikera obeležilo je nekoliko važnih raskršća. Nakon završetka katoličke škole imao je dva izbora - da postane pop ili da se oženi devojkom iz ženske katoličke škole. Crvenokosa i plavooka Monika je presudila da se Aleksandar Piker opredeli za "plan B", a 18 godina braka i troje naslednika najveći su sertifikat vrednosti njegove životne odluke. Nakon studija prava i filologije (ruskog i poljskog jezika), gospodin Piker se zaposlio u banci i nakon pet godina žikota u Beču kompanija mu je ponudila da vodi poslove u Rusiji.

Veličina izazova te ponude merila se podatkom da je u to vreme neokapitalizma zanimanje bankara spadalo u dve najrizičnije profesije u Moskvi. S trogodišnjom Karolinom i tromesečnom Veronikom, Piker se 1994. godine seli u Moskvu, u kojoj je te godine ubijeno čak 50 bankara. U godinama opasnog življenja jedina hrabrija životna odluka bila je raditi kao novinar u Rusiji, kaže Aleksandar Piker.

"Živeli smo u zlatnom kavezu", priseća se Monika Piker i "stalno smo morali da informišemo svoje obezbeđenje o svakom koraku koji želimo da napravimo. Nisam mogla da se oslobodim straha da će mi neko kidnapovati decu, a one su bile isuviše male da bih mogla da im objasnim šta se dešava. Prelazak u Poljsku značio je uzdah olakšanja, ali u toj državi nismo mogli da pronađemo slovensku toplinu".

Aleksandar Piker život u inostranstvu posmatra iz nešto drugačije perspektive i kaže da se pod pritiskom drugačijih običaja,jezika i navika, čovek okreće ka porodici i tu pronalazi svoju oazu mira i sreće.

Iako posao bankara podrazumeva dvanaestočasovno radno vreme, on insistira na ritualima koji znače porodični život - svako jutro sprema doručak svojim mališanima i odvozi ih u školu, a porodični mezimac Johanes je uspeo da se u tatinom prenatrpanom poslovnom rasporedu izbori za "dan za dečake" i ustoliči sredu kao dan u kome je on glavni "reditelj" slobodnog vremena svoga oca.

Kajmak umesto torte

S dobrim predznanjem ruskog i poljskog jezika gospodinu Pikeru nije bilo teško da nauči srpski i s ponosom ističe da knjigu "Strah i njegov sluga" čita na ćirilici.
Pikerovi naslednici pohađaju nemačku osnovnu školu, devojčice vrlo dobro vladaju srpskim jezikom.

Police njihove porodične biblioteke su prepune knjiga koje svedoče o prohujalim vremenima austrijskog, poljskog, ruskog i srpskog naroda. Monika je pasionirani proučavalac istorije, a briga o mališanima nije je sprečila da završi svoj doktorat iz istorije. O njenoj ljubavi prema "učiteljici života" svedoče retka antikvarna izdanja knjiga.

Beogradska filharmonija je osvojila muzičke simpatije porodice direktora HVB banke i svoj neprikosnoven termin u nedeljnom kalendaru gospodina Pikera. Kada želi da se opusti i uživa sa prijateljima, onda obično ide u "Maderu" ili uživa u kulinarskim specijatitetima "Kneza", "Kraljevine", "Langusta" i "Reke".

Tragajući za autentičnim ukusom "švarcvald" torte u beogradskim restoranima, gospodin Piker je otkrio kajmak u gastronomskoj ponudi prestonice, ali i stari srpski običaj da posao seli u kafanu, iako sa smeškom tvrdi da nijedan potpis nije stavio u kafani. Njegovi poslovni planovi su vezani za ideju da HVB banka osvoji deset odsto tržišta i da se pozicionira među tri vodeće banke u zemlji.

Nakon deset godina odsustvovanja iz rodne zemlje, gospodin Piker će ovaj Božić provesti u svom rodnom gradu Salcburgu, a Deda Mraza će sa svojom porodicom dočekati u jednom ski-centru nadomak Salcburga.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

28.03.2024.  |  Agro, Finansije

Kompanija Gebi novi vlasnik nekadašnjeg mlinskog giganta Fidelinka - U planu investicije i ulazak na tržište maloprodaje pšeničnog brašna i testa

Kompanija Gebi iz Čantavira otkupila je zaštitni znak, mlinove, silose i fabriku testa nekadašnjeg mlinskog giganta Fidelinke iz Subotice. Kako je za RTV rečeno u ovoj kompaniji, koja se prvenstveno bavi proizvodnjom stočne hrane i agrokooperacijom, planiraju modernizaciju ovih pogona i ponovno osvajanje tržišta brašna i testa pod brendom "Fidelinka 1868". Nekada su silosi u Aleksandrovu, predgrađu Subotice, bili sinonim za kvalitet i

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.