NavMenu

Filip Cepter, vlasnik "Zepter International" - Čovek sa lažnim brkovima

Izvor: Politika Četvrtak, 08.01.2009. 14:18
Komentari
Podeli

Filip Cepter (Foto: YouTube/screenshot)Filip Cepter

Na ovaj intervju sam pozvao milijardera Filipa Ceptera, koji je pre pedeset osam godina rođen u Velikom Gradištu kao Milan Janković. Ali, u toku ovog razgovora on je bio samo Milan, opušten, vedar čovek koji je bez zadrške pričao o nizu događaja iz svog života, pa i o onima koji su baš lične prirode.

Dogovoreno je da se nađemo u holu "Politike". Bio je švajcarski precizan pri dolasku, ali ne i pri odlasku. Pričali smo, uz vodu i kapućino, mnogo duže od predviđenog vremena.

Da će sve biti baš tako, srdačno i prijateljski, u svakom pogledu, razumeo sam odmah, pri upoznavanju, uprkos "neprimetnom" prisustvu dvojice njegovih pratilaca. On je, svojim stavom, dao do znanja da je, bar u susretu ove vrste, ostao, kao i za sve stare prijatelje, samo Milan Janković.

Da li ste još vođa Olimpijskog komiteta Srbije?

Od jula 2005. praktično nisam, ali, po mom shvatanju svih odnosa u ovoj organizaciji, i po odluci Drugog opštinskog suda u Beogradu – jesam. Jer, pre tri i po godine sam nelegalno i nasilno smenjen sa tog položaja. Tada sam podneo tužbu koja je, pre nekoliko dana, uprkos velikoj opstrukciji suda, rešena u – moju korist.

Čemu sve ovo vodi?

Verujem da će se gubitnici u ovom sudskom sporu žaliti na odluku ovog suda. Kad do toga dođe nastaviću ovaj spor do konačnog rešenja, a ono ne može da bude drugačiji od već – objavljene odluke.

I šta će se posle toga dogoditi?

Naravno, ni sad ni posle onoga što sledi, neću koristiti pravo da bilo šta radim u Olimpijskom komitetu Srbije. Uostalom, sad predstoje novi izbori u OKS u kojima sam svim srcem za Vladu Divca, a naravno ne za Ivana Ćurkovića. Želja mi je samo da dokažem da je, uprkos svemu, pravo jače od sile, bez obzira odakle ona dolazi.

Koliko sad sebe dajete sportu?

Sponzor sam velikih međunarodnih priredbi. Od automobilskih trka "formule 1", preko svetskih i evropskih šampionata u košarci, rukometu, hokeju na ledu... Svuda gde imam i komercijalne aktivnosti. U Srbiji sam osnovao Sportski fond "Cepter" u kome je, za tri i po godine, potrošeno više od milion evra. Fond nastavlja sa radom.

Koliko se lično bavite sportom?

Podržavam mudar stav: u zdravom telu zdrav duh. Nedeljno bar četiri puta vežbam po pola sata na nizu sprava, a i plivam, igram tenis... Uvek sam imao zdrav, lični odnos prema svom telu.

Šta Vam je još značajno u sportu?

Čekam primenu Zakona o prodaji sportskih klubova. Veoma sam zainteresovan za kupovinu Fudbalskog kluba Crvena zvezda. Za mene bi ta kupovina bila biznis, zadovoljstvo i slava. Zvezda bi tada morala dobro da posluje – a to uvek zavisi od ljudi koji je vode, jer to je osnovna pretpostavka i da dugo traje...

Čega se sećate iz detinjstva?

Skromnog života. Moji su iz Bosanske Dubice, a u Veliko Gradište su se doselili pošto je moj otac, Milisav, postavljen za direktora u jednoj firmi. Ali, on je umro pre moje devete godine! Tada smo nas troje: majka Nada, domaćica, koja je, hvala bogu, živa, moj mlađi brat Gojko i ja ostali na životnoj vetrometini...

Šta Vam sad kaže majka?

Ona je sa Gojkom i njegovom porodicom, u Dubici, na obali Save. I uvek, za mene, ima samo jednu poruku: "Čuvaj se, moj Milane".

Da li ste vernik?

Jesam, ali ne aktivan. Verujući sam čovek. Poštujem sve ovozemaljske hrišćanske zakone. Ali, nemam dovoljno snage da verujem i u zagrobni život, odnosno u strašni sud, raj, pakao...

A koliko verujete u svoj narod?

Mislim da poznajem svoj narod. Srbi su, dok imaju nekog spoljnjeg neprijatelja, zajedno do kraja. A kad tog neprijatelja nema, onda su međusobno jedni drugima neprijatelji do kraja. Ovaj način razmišljanja mora da se promeni. Doduše, zakoni postoje, ali nisu bez mane, pa dolazi do njihovog različitog tumačenja, a to je lavirint iz kojeg se teško izlazi.

I Vi ste bili u tom lavirintu. Zašto?

Vojislav Šešelj i Vuk Drašković su me čak optuživali da sam organizovao ubistvo čoveka za koga sam tada prvi put čuo. Tužio sam i njih i novine koje su o tome pisale. I dobio sam sve te procese. Njihov cilj tada je bio da oklevetaju svakoga ko je bio blizak Zoranu Đinđiću. A još vodim spor protiv Međunarodne krizne grupe, koju su oformili svetski milijarderi. Ova grupa je na osnovu ovih, totalno neosnovanih optužbi naših ljudi, kreirala istu priču, uz dodatak da sam trgovao i oružjem na nedozvoljen način.

Gde se vodi taj spor?

Na dve strane sveta, u Njujorku i Briselu. Oni su pokušali taj spor da prebace u Srbiju, jer su ovde kazne do pet hiljada evra, ali to sam sprečio. Jer, tražio sam obeštećenje od sto miliona dolara. Taj spor bi, posle četiri godine, trebalo, po svemu što znam, da se okonča uskoro, za mesec, dva. Vođa ove krizne grupe u Srbiji je Amerikanac Lajon.

Kad ste pokazali talenat za biznis?

Kao student, koji se sam školovao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, radio sam svašta. Najčešće sam organizovao čišćenje prozora na novogradnjama. Pogodio bih posao i oformio ekipu. Od tog posla imao sam dvostruku korist: kao organizator i kao radnik.

Kako ste upoznali Madlenu?

Mi smo se upoznali na jednom lepom mestu, u Univerzitetskoj biblioteci. Moram da priznam; bila je jedna od najlepših devojaka. Niko nije smeo da joj priđe, a ja sam to učinio za opkladu. Ne, naravno, u nadu da ću da je zavedem, već u nadi da ću otići sa njom na kafu. I sve sam joj to rekao da me ne bi odbila. Ali, i to je bio deo moje strategije. Bilo je važno da pristane... Posle četiri godine, 1975, bili smo u braku.

Kako se razvijao Vaš posao?

Dva dana posle ženidbe otišao sam u vojsku. Potom sam radio u špediciji. Posle tri godine Madlena je, kao profesor, poslata u Austriju zbog školovanja naših radnika. A ja sam dobio odmor od šest meseci zbog učenja jezika. Međutim, posle pola godine nisam želeo da se vratim. Našao sam posao u firmi koja je prodavala posuđe. Tri godine kasnije, postao sam direktor prodaje, a 1985. sam osnovao svoju firmu sa istom delatnošću.

U čemu ste se razlikovali?

U početku samo po načinu prodaje koji mi je brzo doneo veliki kapital. Zatim sam, 1989. godine, kupio malu fabriku u Italiji. I tu sam patentirao dno posude "Cepter", koje je neuništivo. Već 1990. godine imao sam promet od milijardu maraka, dve fabrike i najveće odlikovanje za doprinos italijanskoj ekonomiji. Sad imam osam fabrika u šest država, 150.000 aktivnih saradnika, prodaju u oko 40 zemalja...

A šta Vas posebno raduje?

Svaki susret i svaka misao na jedno malo biće, na Emu. Ona je rođena sedmog dana decembra 2000. godine u Srbiji, a u Madlenin i moj život je ušla nepovratno. Ema je, po ponašanju, sto odsto Madlena. Ona nas je obogatila kao ljude. To i sad čini. Svaki dan. Ne mogu da nađem reči kojima bih vam opisao taj naš dragocen osećaj.

Kako sebe doživljavate?

Ostao sam, i posle svega, sasvim normalan i prizeman. U svakoj situaciji znam odakle sam, bez perspektive, krenuo u život. Doživljavam sebe kao uspešnog čoveka. Najveće zadovoljstvo mi je kad mogu da pomognem drugima. Njihova radost je i moja najveća radost.

Čiji pasoš imate?

Samo srpski, na ime Filip Cepter. Ime i prezime sam promenio 2000. godine, posle bombardovanja Srbije, kada mi se, za trenutak, sve smučilo, ali nikada da bih prikrio svoje poreklo. Naprotiv, da bih ga istakao. Samo zlonamerni to ne mogu da razumeju.

Koliko spavate?

Pet sati. To mi je dovoljno. U odnosu na većinu dnevno aktivno živim tri sata duže. Izračunajte moju prednost. Ne ležem bez diktafona. Snimim sve o čemu razmišljam.

Da li izlazite sami na ulicu?

U Monte Karlu vrlo često. Ceo Monako je "prekriven" kamerama, pa policija sve vidi i reaguje u minutu. A kad sam u Beogradu izlazim i sam na ulicu. Maskiram se: stavim kapu i lažne brkove, pa šetam, ulazim u radnje, razgovaram.

Čime se ponosite?

Pre svega što sam jedini Srbin koji je, isključivo na zapadu, napravio tako veliki posao, pa sad nailazim na spontano divljenje i poštovanje u celom svetu, a konačno i kod kuće, u Srbiji

Šta Vam je najvažnije?

Uvek nam je najvažnije ono što nemamo ili izgubimo. Tek kad izgubimo zdravlje, shvatimo koliko je ono važno. Kad nemamo ljubav vidimo koliko je ona važna... Ipak, voleo bih da me posluži zdravlje, a za ostalo ću se pobrinuti.

Šta poštujete u druženju?

Od muškaraca očekujem pošten i korektan odnos. Žene cenim. One su, na poslu, manje uspešne, ali prave i manje grešaka. Sa ženama se, uglavnom, ne družim.

A šta volite u ženskoj prirodi?

Volim kod žena ono što može da obraduje muškarca. Ništa pojedinačno. Ona mora da ostavi kompletan utisak koji pokreće muškarca. A u iskreno druženje žene i muškarca verujem samo ukoliko su nekome od njih, ili oboma, uskraćene neke prirodne potrebe.

Čiju misao sledite?

Čerčilov životni stav: "Nikad se ne predaj!". Svaki dan je novi početak.

Da li imate neku neostvarenu želju?

Imam. I pokušaću da je ostvarim. To su moje pritajene misli. Želja za novim izazovima i dokazivanjem. A opet sa namerom da pomognem ljudima na putu u bolji život. To je, u određenom smislu, politička aktivnost. Znate na šta mislim...

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista Politika od 4.01.2009.)

Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.