NavMenu

Vladimir Milovanović, generalni direktor Energoprojekt Holding a.d. - Posao ne nosim kući

Izvor: eKapija Sreda, 20.07.2016. 11:16
Komentari
Podeli

Vladimir MilovanovićVladimir Milovanović
Odrastao je u soliteru najbližem Zvezdinom stadionu, pa ne čudi što u njegovoj prostranoj kancelariji stoji crveno-beli dres. U poslu i životu se vodi rezultatima, a Energoprojekt, na čijem je čelu od 2010. godine, smatra svojom drugom kućom. Nije od onih koji se grčevito bore za fotelju, pa tako kaže, da bi se, ako rezultati izostanu, dobrovoljno "zahvalio na poverenju".

Vladimir Milovanović, rođen je 1961. godine u Obrenovcu, ali su njegovi roditelji, već posle šest meseci došli u Beograd.

Po završetku IV Beogradske gimnazije, diplomirao je na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na smeru termotehnike. Za mašinstvo se odlučio sledeći primer svog oca, oficira i vazduplohovnog mašinskog inženjera. Diplomski rad je 1986. godine radio u Energoprojektu, u vreme kada je to bila najmodernija poslovna zgrada u Beogradu, a u kojoj se ovaj holding i danas nalazi. Velelepno zdanje je ostavilo tako jak utisak na njega, da je po povratku iz vojske, samo i isključivo čekao konkurs u ovoj kompaniji, iako je znao da se u Energoprojekt teško ulazi.

Za eKapiju kaže da je imao sreću da na početku svoje inženjerske karijere radi na izuzetno značajnim projektima u Beogradu, kao što su hotel Hyatt Regency Beograd, podzemna železnička stanica Vukov spomenik, glavna železnička stanica Prokop…

Upravo je na svoj doprinos projektu podzemne železničke stanice Vukov spomenik naročito ponosan, jer je kao veoma mlad inženjer imao vrlo aktivnu ulogu u koncipiranju sistema ventilacije i protivpožarne zaštite stanice koja na 46 metara ispod površine zemlje.

- Bio je to vrlo zahtevan inženjerski zadatak na kojem sam uspešno radio, u saradnji sa ostalim inženjerima i projektantima, proučavajući različite svetske standarde, a postavili smo izuzetno efikasno rešenje odimljavanja i ventilacije stanice - priseća se Milovanović, posebno naglašavajući izuzetnu saradnju sa Aleksandrom Acom Bogdanovićem, tadašnjim direktorom Beogradskog železničkog čvora.

Kada je stasao kao inženjer, prvo njegovo angažovanje u inostranstvu bilo je u Nigeriji, na gradnji hotela Hyatt u Lagosu. Iako je taj projekat izostao, ostao je još tri godine radeći na projektima izgradnje trafostanica i dalekovoda. Po povratku, 1995. sledi unapređenje na mesto pomoćnika direktora za investicije Energoprojekta Opreme. Tada je imao samo 34 godine, a do 1998. rukovodio je, uglavnom, projektima u Srbiji i Rusiji. Te godine se, pred sam slom ruske rublje, okrenuo arapskim zemljama, kada je jedna od kompanija iz sastava Energoprojekta započela poslovne aktivnosti u Kataru. Posao u Kataru je izostao, ali ne i u Dubaiju. Tako je, neposredno pred NATO bombardovanje, put Dubaija otišao kao tehnički direktor u Energoprojektovu kompaniju, na realizaciju jednog izuzetnog projekta za Etisalat, telekomunikacionu kompaniju Emirata. Nakon skoro šest godina provedenih na Bliskom istoku, vratio se u Beograd, i ponovo radio na poziciji pomoćnika i zamenika direktora u Energoprojekt Opremi. U vrlo složenim uslovima i turbulencijama unutar i oko Energoprojekta, 28. oktobar 2010. godine upamtiće po izboru na funkciju generalnog direktora Energoprojekt holdinga, što je, kako kaže, bilo sticaj različitih okolnosti, a ne njegove namere.

- Kada sam se već zadesio na tom odgovornom mestu, jedina želja mi je bila da taj posao radim uspešno i da čitav Energoprojekt ide napred. Za sada sam zadovoljan postignutim, ali možemo i više i bolje.

Iako se specijalizovao za poslove u oblasti termotehnike i energetike, uporedo je razvijao menadžerske sposobnosti, školujući se na američkom Univerzitetu George Washington, na posebnom master programu iz projekt menadžmenta, koji se odvijao kroz praksu.

Život u inostranstvu

Od svih mesta na kojima je radio, za život bi najradije izabrao Afriku. Smatra da je to i dalje kontinent gde, kako u Energoprojektu u šali kažu, "sve je hitno, a nikad nije kasno".

- Tamo se poslovi ne dešavaju istom brzinom kao ovde. Osim toga, priroda je divna, ljudi uglavnom druželjubivi, a mogućnost da se živi udobno, a jeftinije nego u nekim drugim krajevima sveta su veće. Naravno, ima taj život i mana, tu su malarija i neke druge nesigurnosti - kaže naš sagovornik.

Vodeći se rezultatima, a kako je kao veoma mlad inženjer dobio priliku da u Energoprojektu radi vrlo odgovoran posao, uvek se, kako kaže, trudio da se okruži najboljim ljudima i da stvara sebi jednu vrstu konkurencije, kako bi bio bolji i učio od drugih, i ujedno obučio nekoga ko bi mogao da ga zameni na ovom poslu.

Na našu opasku da je nepisano pravilo da menadžeri postavljaju uvek ljude koji su manje kompetentni da im ne bi kasnije preuzeli funkciju, Milovanović kaže da nije od onih koji se grčevito bore za fotelju.

- Na prvom mestu, trebalo bi da se trudimo da postignemo rezultate. Ukoliko ne bude tih rezultata, biću prvi koji će se zahvaliti na poverenju, neću čekati da me neko smeni - kaže odlučno.

Prekretnica

Prisećajući se karijere u kompaniji, koja ove godine obeležava 65 godina poslovanja, i oduvek je izvodila najveće građevinske projekte u bivšoj Jugoslaviji, Milovanović nam priča i o tome zašto je neodlazak u Bocvanu napravio prekretnicu njegovom životu.

- Na početku karijere, kada sam radio na izgradnji beogradskog hotela Hyatt, dobio sam ponudu da odem u Bocvanu, i to za relativno visoku platu. Bio sam mlad, neoženjen, bez nekih posebnih obaveza. Iako sam ozbiljno "zagrizao" u projekat Hyatta, želeo sam da odem. Na nagovor starijih kolega, koji su bili zaduženi da prate nas mlađe, ostao sam i to me je dovelo do prvog čoveka Energoprojekta - kaže generalni direktor građevinskog giganta.

Na svoj ostanak je ponosan jer je, kako kaže, Energoprojekt mesto koje pruža mogućnosti da se radi na poslovima koji u drugim firmama ne mogu da se rade.

- Energoprojekt je u ovih 65 godina realizovao hiljade projekata u više od 75 zemalja, a trenutno radimo u 22 zemlje. Svaki radnik koji odlazi na rad u inostranstvo, upućuje se kao radnik sistema Energoprojekt, a saradnja sa lokalnim firmama i različitim nacijama, nosi sa sobom različita iskustva. Ta iskustva obogaćuju svaku osobu, i u profesionalnom i u privatnom smislu.

Nagrade, ikone, ordenja

Dok razgovaramo u njegovoj kancelariji, ne možemo a da ne primetimo brojne nagrade. Naš sagovornik kaže da te nagrade doživljava kao priznanje svima koji rade u Energoprojektu, jer svako ima deo zasluga i odgovornosti.

(Foto: Energoprojekt holding)
Tu je i dres odbojkaškog kluba Crvene zvezde, a Milovanović uz osmeh kaže da je odrastao u Ljutice Bogdana broj 2, u soliteru najbližem stadionu Marakana, pa se ljubav ka Zvezdi nikada nije dovodila u pitanje.

Dok pogled seže po kancelariji, vidimo i dosta ikona, i drugih obeležja Srbije. Naš sagovornik objašnjava da u njegovu kancelariju dolaze ljudi sa svih meridijana, a da je ono što možemo da vidimo reprezentacija nekih za Srbiju značajnih stvari, kao i predmeta iz drugih zemalja i kultura sa kojima je Energoprojekt poslovao.

- Ekonomski patriotizam je konstanta Energoprojekta. Danas je to posebno važno - kaže Milovanović.

Radni dan našeg sagovornika traje – 'dokle treba'. Kaže da nijedan direktor u Energoprojektu nema radno vreme, kao i da su popodnevne i večernje obaveze česte.

Kada zatvori vrata kancelarije, kaže, potrebno mu je neko vreme da se 'adrenalin spusti, a mozak prebaci na privatni život'. Trudi se da posao i probleme na poslu ne nosi kući, a slobodno vreme provodi uglavnom sa porodicom, suprugom i decom. Vikendima se često druži sa drugarima koje ne stiže da vidi preko sedmice. Iako se, u mlađim danima, rekreativno bavio džudoom 12 godina, boksom i mnogim drugim sportovima, danas mu je teško da pronađe vremena za rekreaciju.

I dok mu na poslovnom planu predstoji mnogo izazova na svim tržištima na kojima Energeprojekt radi, u pokušaju da uhvate korak sa mnogim makroekonomskim promenama, četvrtom industrijskom revolucijom i razvojem 'Internet of things' koncepta, privatno želi samo dve stvari: zdravlje i stabilan porodični život.

Jelena Đelić

Komentari
Vaš komentar

Top priče

23.04.2024.  |  Građevina, Saobraćaj

Najavljen tender za prvu deonicu brze pruge Beograd-Niš od Velike Plane do Paraćina

Delegacija Evropske unije u Srbiji najavila je raspisivanje tendera za izgradnju jednog dela brze pruge Beograd-Niš za 1. jul ove godine. Naručilac posla je Infrastruktura železnice Srbije, a tender se odnosi na deonicu Velika Plana-Paraćin. Kako je navedeno u prethodnom obaveštenju o raspisivanju tendera, pruga Beograd-Niš dužine 230 km je strateška za državu i njenu povezanost sa evropskim železničkim mrežama, a troškovi

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.