NavMenu

Đorđe Radak, direktor Klinike za vaskularnu hirurgiju Instituta "Dedinje" - U Beogradu srce leče iz celog regiona

Izvor: Novosti Četvrtak, 02.06.2016. 15:50
Komentari
Podeli

Đorđe Radak (Foto: YouTube/screenshot)Đorđe Radak
Uvek sam mislio da ova zemlja ima velike potencijale, da smo na korak do "boljeg žvota", a osim toga i naša hirurgija je bila vrlo blizu evropskog nivoa. Jednostavno, bez mnogo razmišljanja i objašnjenja, akademik dr Đorđe Radak, direktor Klinike za vaskulatnu hirurgiju Instituta za kardiovaskularne bolesti "Dedinje", ovako odgovara na pitanje "Novosti" zašto je ostao u Srbiji, iako je kao vrhunski vaskularni hirurg imao ponude da ode u svetske centre, gde su bolji uslovi za rad, ali i daleko veći životni standard lekara nego kod nas.

Ohrabrivalo ga je, kaže u intervjuu za naš list, što je "Dedinje" i u godinama velike krize uspelo da očuva saradnju sa velikim svetskim centrima. To mu je i davalo podstrek "da nećemo izgubiti korak sa savremenom medicinom". Sada to ubeđenje, kao redovni profesor Medicinskog falukteta u Beogradu, i član najprestižnijih evropskih i internacionalnih udruženja vaskularnih hirurga, prenosi i svojim studentima.

Čemu ih, uz medicinu, još učite: da li je dovoljno da lekar bude samo dobar stručnjak?

- Prvi uslov za dobrog lekara je da bude dobar čovek. Lekar preuzima veliku odgovornost dok leči pacijenta. U tom procesu na mnogo mesta treba plivati uz vodu. To znači da lekar ne sme da izbegava teška rešenja, ako su u interesu pacijenta. Sa druge strane, svaki lek, i svaka operacija, imaju svoju idealnu dozu, i neophodan tajming da bi se postigao dobar rezultat. Zato nema kompromisa sa komforom za lekara. On mora da bude spreman na odricanja, pogotovo u društvu koje ima probleme, i u trenutku kada je ceo svet u turbulenciji.

Ima li razlike između sadašnjih studenata i vaše generacije, u interesovanjima, ambiciji, spremnosti na odricanja?

- Mnogi napadaju mlade generacije, ali ja mislim da oni donose ogromnu količinu talenta, pameti i lepote. Ponekad se pitam odakle im snaga da u okruženju koje ih usmerava ka lakoj zaradi, i površnim životnim rešenjima, uporno žele da se bave lekarskom strukom i naukom.

(Foto: shutterstock.com)
Ne delite, znači, utisak nekih vaših kolega da mnogi studenti medicine samo žele da dobiju diplomu da bi što pre otišli u inostranstvo?

- Oni koji mnogo vole pare ne dolaze na medicinu. Kamo sreće da se stvari mogu na taj način gledati u medicini. Problem jeste u tome što mladi doktori moraju prvo da stažiraju, a zatim obično da po nekoliko godina volontiraju, da rade besplatno, da pokazuju dobru volju. Ako bude sreće pa se i zaposle, teško dobijaju specijalizaciju koju žele, već dobiju obično onu koja je deficitarna. Medicinu uspevaju da upišu najvredniji, najbolji đaci, najambiciozniji i zato je velika šteta za naše društvo što baš oni moraju na samom početku da razmišljaju o tome da li je spas u odlasku, jer sa doktorskom platom je ovde teško formirati porodicu.

Šta za vas, koji ste se usavršavali po svetu danas znači biti lekar u Institutu "Dedinje"? Ima li mogućnosti za uvođenje novih metoda, osećate li teret ekonomske krize?

- Naravno, ekonomska, socijalna i druga previranja u našem društvu dugo traju. Već 30 godina se smenjuju ratovi, krize i neizvesnost. To nije dobar teren za razvijanje medicine. Ona je kao biljka koja zahteva dobro tle i dobro zalivanje. Ne postoji svest o tome da je naša medicina pre ovih kriza bila blizu evropskog nivoa, i da smo još u mnogim oblastima najbolji u regionu. Mi još izvozimo medicinske usluge. Skoro 30 odsto naših pacijenata dolazi iz okolnih država regiona na lični zahtev, jer znaju da ovde mogu da dobiju kvalitetno lečenje. Naša vaskularna medicina je ovih godina, uprkos svemu, mnogo napredovala jer smo uspešno uvodili neinvazivnu dijagnostiku i nove minimalno invazivne endovaskularne metode.

"Dedinje" je ustanova u kojoj želi da se leči najveći broj obolelih od bolesti srca, i bolesti krvnih sudova.

- Bauk ateroskleroze kruži svetom. Pandemija ateroskleroze je dovela do toga da će 52 odsto ljudi umreti od posledica različitih oblika ateroskleroze. U razvijenim zemljama je ovaj fenomen uočen u proteklih 10 godina. Pokrenute su sistemske mere za prevenciju ateroskleroze, značajno su povećani kapaciteti ustanova koje se bave lečenjem pacijenata sa pretećim moždanim udarom, infarktom srca i aneurizmatskom bolešću na bazi ateroskleroze. Mi za to nismo imali uslove.

Zato sada imate povećan obim posla?

- U našoj ustanovi se godišnje uradi oko 140.000 ambulantnih pregleda, oko 8.000 ultrazvučnih pregleda, oko 2.000 operacija zbog karotidne, aneurizmatske i periferne arterijske bolesti. To je maksimum koji možemo da postignemo jer imamo samo dve operacione sale.

Kakav je bio vaš put, od rodnog Vršca do doktora, da li je medicina bila prvi izbor?

- Moje školovanje je obeleženo izuzetnim ličnostima profesora koji su razvijali našu hirurgiju i inspirisali generacije vrednih ljudi koji i dalje rade. Medicinski fakultet u Beogradu je dobra škola. Možda se to ne potencira, ali na Šangajskoj listi univerziteta se naš fakultet nalazi ispred značajnih medicinskih fakulteta u regionu.

Imate li utisak da i u zdravstvu ima previše politike?

- Previše politike ima danas u celom svetu, u svim oblastima, a naročito kod nas. Međutim, medicina je specifična upravo po tome da će svaki profesor i lekar uvek rado pomagati dobrom, vrednom i pametnom mladom studentu i doktoru iz jednostavnog razloga što želi da celina kojom se bavi bude što uspešnija. Sa druge stane, doktor koji ne daje sve od sebe je uvek loša investicija. A u medicini se svaki neuspeh, nažalost, odmah vidi i surovo kažnjava. Zato je ova oblast donekle ostala pošteđena uticaja politike.

(Foto: Sergey Nivens/shutterstock.com)
Objavili ste preko 800 stručnih radova, uradili 16.000 operacija. Šta smatrate svojim najvećim uspehom?

- Nadam se da sam u međuvremenu ostao normalan, što nije baš lako. Nedavno mi je jedan profesor, koga veoma poštujem, čestitao izbor za akademika pismom u kome kaže "ti si jedan od retkih kojima ništa ne mogu da zamerim". Znam da su njegove reči delom plod ljubaznosti i preterivanja, ali mi znače, jer hirurzi retko govore i pišu ono što ne misle.

A, kakav odnos imate prema ličnom uspehu?

- Pravo da vam kažem, više se brinem, a pomalo me je i sramota zbog stvari koje nisam uspeo da uradim zbog nedostatka snage, pameti ili hrabrosti. Inače, tačno znam šta je još trebalo uraditi, ali mnogo je za nabrajanje.

Da li ste za 34 godine rada u zdravstvu uspeli da napravite otklon od tuđih sudbina i teških dijagnoza?

- Nikad nisam video lekara koji mirno spava ako njegov pacijent ima komplikaciju. Najteži deo hirurgije nije sama operacija i potreba da ona bude izvedena tehnički savršeno. Hirurg je pod pritiskom da stalno mora da donosi neopozive odluke na osnovi nepotpuno poznatih činjenica. A ulog je veliki: nečiji život, zdravlje, sudbina. Podsvesno svaki hirurg stalno preispituje svoje odluke, poteze i rezultate. U vaskularnoj hirurgiji se greške ne praštaju, već ispašaju. Postoji fama o tome da se lekari često odaju alkoholu. Ako je to tačno, verovatno je to zbog potrebe da se opuste, "amortizuju" ili prežive patnje pacijenata sa kojima su se saživeli. Mislim da hirurzi jedino u toku operacije, kad su potpuno koncentrisani, ulaze u mentalno stanje pootpunog mira koje ih ispunjava i tada ne osećaju napor.

KLANOVI I VEZE

Može li se napredovati bez političke podrške, pripadnosti porodičnim i drugim klanovima?

- Rođen sam u vrednoj zemljoradničkoj porodici. Moji roditelji su imali ozbiljan plan da se bavim proizvodnjom žita. Međutim, taj plan sam im pokvario, tako da nisu mogli da učestvuju u klanovskim igrama. Prijateljske i druge veze imaju svoj značaj i u vrlo razvijenim zemljama, ali suština je u tome da svaka organizovana pomoć ima smisla ako je mlada osoba u koju se ulaže iskreno zainteresovana za posao kojim želi da se bavi. Imam utisak da oni koji imaju dobar pedigre i mnogo para, danas radije za svoju decu biraju školovanje u inostranstvu, za visokoprofitabilna zanimanja, a to nažalost više nije medicina.

PACIJENTU UVEK REĆI ISTINU

U svakodnevnom sučavanju sa medicinski teškim slučajevima, da li ste bliži tome da pacijentu treba reći istinu, ma kakva bila, ili da treba podsticati nadu?-Dobro je da pacijent zna što više o svojoj bolesti. Prvo, zato što će bolje sarađivati u slučaju potrebe za interventnim procedurama, i drugo, zato što sam pacijent može mnogo da učini u prevenciji ovih oboljenja. Promena stila života, prihvatanje saveta vezano za ishranu i lečenje može da promeni sudbinu pacijenata koji su u početnom stadijumu ovih bolesti, naročito ako imaju metabolički sindrom i dijabetes.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.