NavMenu

(Ekosfera) Golija - kako ovaj biser Srbije pokazati svetu

Izvor: EKOSFERA Ponedeljak, 01.10.2007. 14:24
Komentari
Podeli

(Foto: Aleksandar Parezanović)



Kako biser pokazati svetu, a sačuvati ga od pohlepe

Život bez brze hrane je moguć! ...

Lepota za istraživanje i uživanje

Hiljade sličnih parola mogu se smisliti i plasirati da bi se iskazala iskonska želja žitelja i ljubitelja veličanstvene prirode da čuvaju i sačuvaju svoj životni prostor, običaje i navike, u svim uslovima i pod svim teškoćama koje Golija, kao i svaka lepotica postavlja pred sve one koji žele i umeju da dožive njene čari. Kao zavet Majke Prirode ostaje nada da je pogrešni osvajači neće odomaćiti i pretvoriti u novu "folk divu".

Ekspedicija EKOSFERE je protumarala vrhovima i prošla putevima kojima ljudska noga odavno nije gazila. Prva asocijacija ekspedicije kada se popela na Jankov kamen, jedan od najviših vrhova Srbije - 1834 m - bila je: OVA planina miriše! Ukoliko ste zaboravili šta to znači, preporučujemo da što pre krenete u avanturu sličnoj našoj, koju smo posle fantastična četiri dana na Goliji, okončali razmenjujući fotografije i široke osmehe u nedostatku pravih reči.

Samo što smo osvojili vrh, kao i svaka visoka planina, Golija je u trenu demonstrirala moć: od magle koja je jedva dozvolila vidljivost, za nekoliko trenutaka nije ostalo ništa. Oblak koji je maglu doneo, nestao je otvorivši vidik nadaleko - do Prokletija, Kopaonika, Zlatara... Taman toliko da zabeležimo prizor koji se ne može opisati. Za njim je naišao drugi i gusta magla je ponovo prekrila planinu. U oblaku, na vrhu Srbije snaga i moć planine nas je činila majušnim bićima, iznenađenih čula. Isti osećaj nije nas napuštao kada smo nastavili da obilazimo vrhove i predele...

Na Goliji je mnogo toga neobičnog, a ponajmanje golog. Guste bukove šume, bogatstvo vode, tradicija, neiskvarenost težačke misli, prostodušnost i srdačnost ... Sa druge strane, kao i svaka planina, Golija može biti loš domaćin, ako se zaputite nepoznajući teren. Koliko god vam pružala sve i prihvatala vas, istovremeno podseća ko je tu glavni. Ukoliko niste obučeni za ovakvu avanturu, previše opušteni ili bahati (tada se opasno ali opravdano ljuti) – ukratko, bez potcenjivanja, nikako bez osnovne opreme i bez vodiča. A možete sresti i vuka.

Na žalost, mnoga divljač nije uspela da utekne krivolovačkim hajkama. Pretnja kojoj još odoleva poneki čopor vukova, već je ostvarena medvedima. Na Goliji ih, na žalost, više nema. Poslednjih devet odstrelili su "ljubitelji trofeja", ako se to tako zove. Sudbina medveda zvuči kao poslednja opomena. Nisu samo medvedi i vukovi postali suvišni (beloglavi sup je nekako sačuvan). I starosedelaca je sve manje.


Mleko umesto rakije

Starosedeoci Golije, koji topla godišnja doba provode na planini, divni su domaćini. Svaki posetilac je rado viđen i ugošćen. Nemojte, po navici očekivati da vas ponude dobrom rakijom. Ovde će vas umesto rakijom ponuditi sokom, bez šećera i konzervansa, proizvedenim po tradiciji koja nestaje. Ili svežim mlekom. Čovek se ovde i bez rakije napija od pogleda, od vazduha, od vode, mleka... Pored žitelja podnožja koji već u proleće, na visoke obronke planine sele svoja domaćinstva, Goliju posećuju pasivni obožavatelji prirode, planinari i ljubitelji ekstremnih sportova. U rano proleće opsedaju je skupljači lekovitog bilja koga u Goliji ima više od 100 vrsta.

Ova planina (još uvek) ne nudi luksuzne hotele, spa-centre, kafiće i "atraktivne" zabave ali zato svakako nudi mir, netaknutu prirodu, četiri godišnja doba u jednom danu, izvorsku vodu u izobilju, nezaboravne prizore... Susret sa svetom koji nemamo priliku često da vidimo i doživimo.

Država odavno planira šta će sa Golijom. Između megalomanskih želja da se napravi "srpski Šamoni", sa hotelima punim zvezda i "zvezdica" i skromnih namera da se u svet plasira u poslednje vreme moderni "eko-etno-turizam" (ma kako to zvučalo), čini se da je realnosti najbliža neka, nama svojstvena, mešavina. Zato je u toku usaglašavanje Master plana, koji će, na veoma precizan način sudbinski uticati na budući život planine.

Niz padine gorske lepotice prosečeno je nekoliko skijaških staza, pri kraju je izgradnja jedne od najatraktivnijih - spušta se dužinom od oko 2000 metara nad Golijskom rekom. Postoje projekti izgradnje staza za vožnju snouborda. Jedan od dobrih planova predviđa izgradnju žičara i povezivanje čitave planine atraktivnim transportnim sredstvima, vodeći računa da se pritom ne zagorča život preostalim vukovima, divljim pticama, da se ne iskorene polja pečuraka i lekovitog bilja.


Milion fotografija nije dovoljno

Bilo kojim pravcem da pođete i bilo odakle, naići ćete na dobro označene šumarske i planinarske staze. Iako mobilni telefon nema domet na svim delovima planine, u vedrim vremenskim uslovima teško se može zalutati. Pored toga, na raspolaganju su dobre karte pomoću kojih je orijentacija znatno lakša. Ali ako mislite da Goliju možete prepešačiti, grdno se varate. Za nekoliko dana se ni terenskim kolima ne može obići, što i nije loše, ako pri ruci imate fotoaparat. Jednostavno - gde god pogledaš fotografija. I to vrhunska. Pogledima sa Golije ne može se odoleti. Kad god fotografišete postavljate pitanje: kako će to izgledati zimi, kad je sve veličanstveno belo, u jesen, sa hiljadu boja, u proleće kad sve ozeleni ili leti, kada bezbroj cvetova pokrije planinu ...

Eto razloga, da dođete. Zaboravite tehnologiju, osim fotoaparata i kamera. Prenoćište možete pronaći bilo kod domaćina (direktno ili preko "Turističke organizacije opštine Ivanjica") ili u nekom od pansiona poput Golijske reke, koju vam najtoplije preporučujemo. Ne zato što su "naši" već zato što su domaćini kakvi se retko sreću. Znači pravac Ivanjica, zatim Antički most, pa uzbrdo ... na kotu 1400.

I pored neplanskih seča prethodnih godina, Golija je ostala prebogata šumom. Sada je šumski fond pod strogom kontrolom, kažu domaćini. U poslednjih dvadeset godina šumski bilans je uvećan za oko 3%. Seča se strogo kontroliše od strane Srbijašuma, šumarske inspekcije, a kontrolu vrši i goranska organizacija.


Golija je proglašena Parkom prirode 2001. godine aktom Vlade Republike Srbije, a mesec dana ranije rezervatom biosfere od strane Internacionalnog koordinacionog saveta MAB programa UNESCO-a.

Činjenice o Goliji:

  • Preko 90% teritorije leži na visini većoj od 500 mnm
  • Najviši vrh je Jankov kamen (1834 m), a duž glavnog grebena uzdižu se i Crni Vrh (1795 m), Čardak (1688 m), Kulina (1642), Jadovita (1560 m)
  • Golija je područje sa najviše snežnih dana u Srbiji, sneg se zadržava blizu pet meseci i dostiže prosečnu visinu od 105 cm
  • Za Goliju se može reći da je centar reliktnih biljnih vrsta i carstvo planinskog javora (Acer heldreichii) koji ovde gradi svoje najlepše i najočuvanije lišćarske i lišćarsko-četinarske šume. Ova vrsta je preživela ledeno doba. Zaštićene prirodne retkosti na Goliji su: zelenika (ili božikovina), jeremičak, kratkočetinasta smrča, planinski javor, polegla kleka, piramidalna jela ...
  • Do sada je zabeleženo 45 vrsta ptica koje spadaju u grupu prirodnih retkosti
  • Golija je mesto srpske duhovnosti i pismenosti, manastir Studenica je na listi Svetske kulturne baštine, a od izuzetnog nacionalnog značaja su Gradac i Brezova...

Kako oženiti čobanina

Nema devojaka, vajkaju se domaćini. Mladost otišla u gradove, ovo što je ostalo ne može nijednoj devojci da objasni da je ovde lepše. Zato su počeli da dovode devojke čak iz Albanije. "Devojka 'oće u bioskop, 'oće lepo da se obuče, 'oće u kafić" vajka se mladi čobanin "A ovde mora da se radi. Od jutra do mraka". Kod šumara ista priča. Hoće devojke u gradove! I tačka! Jedva sačuvasmo tehničku urednicu da ne postane tehnička čobanica. Najveći broj golijskih sela odumire jer mladi odlaze u grad. Stare nema ko da zameni, pa je i ovaj problem više nego razumljiv.

Dragan Vandić, naš ljubazni domaćin, osvojio je proizvodnju drvene kuće, slične skandinavskim, u kojima nema nijednog eksera, niti bilo čega drugog osim drveta. Trenutno je u razradi sistem prečišćavanja otpadnih voda u samoj kući, kao i mogućnosti korišćenja alternativnih energija - solarnih ćelija, vetrogeneratora, mini hidrocentrala ...


Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.