NavMenu

Kvalitet u prevođenju - "zastava" ili "mercedes"?

Izvor: eKapija Sreda, 03.06.2015. 09:44
Komentari
Podeli

Naše institucije se sve češće žale da ne dobijaju kvalitet u prevođenju koji im je potreban. Zašto se to dešava? Odgovor leži u činjenici da su se dve stvari desile, a jedna još uvek nije.

Do početka 2012. godine državne institucije nisu bile u obavezi da raspisuju tendere za nabavke male vrednosti (do 3 miliona dinara). Uglavnom bi pozvale tri male preduzetničke agencije čiji rad poznaju da dostave ponude. Budući da su birali prevodioce koje poznaju i u koje imaju poverenja, dobijali su kvalitet koji su očekivali, iako su cene često bile prilično visoke.

Prva stvar koja se dogodila bila je izmena Zakona o javnim nabavkama u skladu sa evropskim standardima. Izmene podrazumevaju da svaki postupak javne nabavke mora biti javan, što znači da svako može da učestvuje kao ponuđač. U vremenima kada na svakog zaposlenog dolazi po jedno nezaposleno mlado lice, počele su da se pojavljuju ponude sa sve nižom cenom i kvalitetom: ako već moraš da sediš besposlen ceo dan, onda je bolje i da uradiš po neki prevod po sramno niskoj ceni nego da ne radiš ništa. Ovo apsolutno nije kritika novog zakona, nova pravila su jako dobra budući da obezbeđuju transparentnost i slobodnu konkurenciju. To su osnovni principi uspešne tržišne ekonomije, principi koji su srpskoj privredi neophodni ukoliko želi da postigne rast. Ali je očigledno da nešto još uvek nedostaje.

Druga stvar koja se dogodila jeste stalan porast obima i značaja prevođenja. Na svetskom nivou, prevodilačka industrija je jedina koja je tokom poslednjih godina krize beležila stalni rast. U Srbiji se ovo desilo delom zbog otvaranja ekonomije nakon višegodišnje izolacije, a delom zbog snažnog zamaha u procesu pristupanja Srbije EU. Jedan ili dva samostalna prevodioca sada više ne mogu da pokriju, na primer, potrebe za prevođenjem jednog ministarstva. Time je akcenat stavljen na kompanije koje mogu uspešno da rukovode radom velikog broja prevodilaca, uz upotrebu moderne tehnologije i u skladu sa međunarodnim standardima.

Angažovanje profesionalnih preduzeća radi upravljanja prevodilačkim poslom predstavlja logičan korak, imajući u vidu da privatna preduzeća uglavnom imaju kapacitet da bolje i efikasnije obave posao nego što bi to uradilo neko ministarstvo. Ovakav trend je aktuelan u celoj Evropi u proteklih nekoliko decenija.

Ono što se još uvek nije dogodilo, barem do sada, jeste to da naručioci još uvek nisu naučili kako da sprovedu postupak javne nabavke koji bi garantovao kvalitet, a ne samo nisku cenu. Primetili smo da gotovo da nema tendera koji je pripremljen tako da se kao rezultat dobije kvalitetna usluga, te da su skoro svi u suprotnosti sa glavnim principima koji su propisani zakonom. Većina postupaka javne nabavke zasnovano je samo na ceni, i naravno, ako je najniža cena ono što tražite, onda ćete najnižu cenu i dobiti. Ako kao predmet javne nabavke navedete samo "auto u voznom stanju" ponuđen po najnižoj ceni, onda ne treba da vas iznenadi ako dobijete polovnu "zastavu", a ne novog "forda" (a kamoli "mercedes").

Svrha raspisivanja tendera je da obezbedi najbolji kvalitet za uložen novac poreskih obveznika. U procesu približavanja članstvu u EU, loše prevođenje može imati ozbiljne posledice: odlaganja, greške ili gubitak poverenja. To košta, i u finansijskom i u domenu reputacije. Mnoge institucije trpe posledice zbog ovakve situacije i teško dolaze do dobrog prevoda. Nažalost, neke od njih su zaključile da se do povoljnog ishoda postupka javne nabavke ne može doći oslanjajući se na zakon, pa stoga koriste nejasnoće u njemu ili pribegavaju nedozvoljenim radnjama u pokušaju da "nameste" rezultat za ponuđača za kojeg veruju da može dobro da odradi posao. A za tim zaista nema potrebe.

Zakon o javnim nabavkama je dobar, moderan zakon, u skladu sa evropskim trendovima. Ovaj zakon pruža mogućnost sprovođenja tendera na način kojim će se isključiti neozbiljni ponuđači ili ponuđači skloni prevarama i kojim će se uspostaviti ravnoteža između cene i kvaliteta.

Udruženje prevodilačkih preduzeća Srbije (UPPS) osnovano je sa ciljem da se, između ostalog, pozabavi i ovim pitanjem. Tokom predstojećih nedelja, objavićemo nekoliko članaka u kojima ćemo analizirati zakon i praksu u oblasti javnih nabavki i dati naše preporuke u vezi sa tim.

Autor teksta je David Lythhgoe, direktor "Halifax Consulting" i predsednik UPPS-a.

Komentari
Vaš komentar

Top priče

28.03.2024.  |  Agro, Finansije

Kompanija Gebi novi vlasnik nekadašnjeg mlinskog giganta Fidelinka - U planu investicije i ulazak na tržište maloprodaje pšeničnog brašna i testa

Kompanija Gebi iz Čantavira otkupila je zaštitni znak, mlinove, silose i fabriku testa nekadašnjeg mlinskog giganta Fidelinke iz Subotice. Kako je za RTV rečeno u ovoj kompaniji, koja se prvenstveno bavi proizvodnjom stočne hrane i agrokooperacijom, planiraju modernizaciju ovih pogona i ponovno osvajanje tržišta brašna i testa pod brendom "Fidelinka 1868". Nekada su silosi u Aleksandrovu, predgrađu Subotice, bili sinonim za kvalitet i

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.