|
Amer Jerlagić, direktor Elektroprivrede BiH je ocijenujući poslovanje ove kompanije u 2009. za naš portal istaknuo da je to bila rekordna godina po ostvarenim rezultatima. Kao najveći problem u 2009. godini naveo je značajan pad potrošnje električne energije kod velikih industrijskih kupaca za čak 47 procenata u odnosu na 2008. "To je utjecalo i na smanjenje planske proizvodnje naročito u termoelektranama", kazao je Jerlagić u intervjuu za eKapija.ba. Govoreći o prioritetima za ovu godinu kaže da će to svakako biti ulaganja u postojeće proizvodne objekte u teroelektranama Kakanj i Tuzla te u hidroelektrane na Neretvi za što su, kaže, investicionim odlukama izdvojili nešto više od 100 miliona KM.
Kako ocijenjujete proteklu poslovnu godinu? Jeste li zadovoljni ostvarenim rezultatima ?
Protekla, 2009. godina po svim ostvarenim rezultatima bila je rekordna poslovna godina. Ostvaren je ukupan prihod od 933 miliona KM, što je rezultiralo sa ostvarenom dobiti od 72,2 miliona KM. Proteklu godinu karakteriše i do sada najveći nivo ulaganja – investirali smo više od 167 miliona KM ili dvostruko više nego u 2008. I prodaja na otvorenom tržištu zabilježila je rekord kao i izvoz viškova električne energije od čega je inkasirano 118 miliona KM. Ostvareni prihod od prodaje električne energije, iako je riječ o godini recesije, veći je za 4,5 procenata od ostvarenog u 2008. godini. Sve to su rezulati koji ohrabruju i koji su potvrda da se radilo dobro, što stvara zadovoljstvo kako kod zaposlenih tako i kod menadžmenta.
Koje probleme tijekom 2009. biste izdvojili kao goruće u poslovanju EPBiH?
Najveći problem u 2009. godini bio je značajan pad potrošnje električne energije kod velikih industrijskih kupaca za čak 47 procenata u odnosu na 2008. godinu ili pad potrošnje od oko 20 odsto u odnosu na plan. To je utjecalo i na smanjenje planske proizvodnje naročito u termoelektranama. Jedan od većih problema bile su i teškoće u naplati potraživanja za isporučenu električnu energiju od koelktiva namjenske industrije i još nekoliko ugroženih značajnih privrednih subjekata Federacije.
Koje investicije i u kojem iznosu planirate realizirati u 2010. godini?
Prioritet su svakako ulaganja u postojeće proizvodne objekte u termoelektranama Kakanj i Tuzla te u Hidroelektrane na Neretvi za što smo investicionim odlukama izdvojili nešto više od 100 miliona KM. Isti iznos, 100 miliona KM, planirali smo investirati i u modernizaciju, rekonstrukciju i izgradnju novih elektrodistributivnih objekata. Za ostale ulagačke projekte kao što su nabavka IKT opreme, nabavku terenskih vozila i neke manje projekte planirali smo ulaganja od oko 50 miliona KM. Za kapitalne projekte kao što su izgradnja malih HE na Neretvici, HE Vranduk, vjetropark Podveležje u planu za ovu godinu rezervirano je nešto više od 60 miliona KM dok ćemo u rudnike ove godine uložiti 120 miliona KM sredstava EPBiH i 30 miliona KM sredstava amortizacije samih rudnika.
Koliko je na poslovanje EPBiH u protekloj godini utjecala ekonomska kriza? Vjerujete li da će Vaša kompanija u ovoj godini moći bolje poslovati, odnosno kada poslovna zajednica u BiH može očekivati poboljšanje poslovnog ambijenta?
Na prvi dio pitanja sam gotovo u potpunosti odgovorio. Nažalost, zbog pada cijena električne energije na međunarodnom tržištu, a EPBiH je zbog bilansnih viškova izvozno orjentirana elektroprivreda, gotovo je nemoguće ponoviti prošlogodišnje poslovne rezultate. Cijena električne energije na tržištu „pale“ su s 83 eura za MWh u 2009. godini na 48 eura u ovoj godini što, samo po sebi, ukazuje da nećemo moći ostvariti rezultate kakve smo postigli u 2009. Mišljenja sam da značajnog oporavka poslovnog ambijenta u 2010. godini ne može biti bez snažnog pokretanja i djelomične realizacije investicionog ciklusa izgradnje elektroenergetskih objekata i pokretanja posla, odnosno izgradnje pojedinih dionica autoputa na koridosu 5c.
Šta je, po Vašem mišljenju, dobar recept za vođenje biznisa u uslovima recesije?
Prije svega snažno investiranje jer je novac u vrijeme recesije najjeftiniji i samo je potrebno imati kvalitetne projekte i investirati u takve projekte. Već sam pomenuo dva takva projekta. Kada je u pitanju elektroenergija tu posebno mislim na kapitalne elektroenergetske objekte čiji je povrat investicije (IRR) minimalno 10 ali i više godina. Za takve objekte, na „soft-loan“ kreditima, grace period je od pet do 10 godina, a kreditno zaduženje čak i do 30 godina što znači puni amortizacioni vijek objekta.
| 
