NavMenu

(Ekonomist) Začini - simbol promene načina života u Srbiji

Izvor: Ekonomist magazin Subota, 09.12.2006. 07:45
Komentari
Podeli

U davna vremena začini su bili privilegija bogatih, koji su, da bi oplemenili i ojačali svoje trpeze, ove aromatične travke plaćali zlatom i svilom. Vremenom je začinsko bilje postalo dostupno „običnim smrtnicima“, da bi neke vrste ubrzo prerasle u ključne simbole pojedinih nacionalnih kuhinja. Začini zastupljeni u tradicionalnim jelima danas mogu mnogo da kažu o socijalnim i geografskim karakteristikama, čak i o temperamentu jednog naroda. Ako je suditi na osnovu dosadašnje upotrebe začina u svakodnevnom životu, srpska kuhinja ne može se pohvaliti naročitom raznovrsnošću. Istina, još su i kuhinje naših baka mirisale na cimet, jer je pita od jabuka tradicionalno nezamisliva bez ovog sladunjavog začina. Mnogi tvrde da slavsko žito „pravi šmek“ dobija tek kada se u njega naredna malo muskatnog oraščića, a kuvano vino neće ni da okuse ako u njega nije ubačen karanfilić. Asocijacije većine srpskih domaćina (domaćica) kada se spomenu začini doskora su, ipak, bili uglavnom samo biber i mlevena paprika. Sve ostalo je, mahom, ubrajano u kategoriju – trava.

Jamie OliverJamie Oliver
(Na put oko sveta - kašikom)

Čak je i bosiljak, vekovima veoma poštovana biljka među Srbima, doskora uglavnom korišćen za pripremu čaja, inhalaciju ili verske obrede, ali su ga samo retki dodavali u, recimo, sos od paradajza. Verovalo se da je za oplemenjivanje nekog jela dovoljno u njega staviti „jednu kašiku“ univerzalnog začina, zanemarujući, pri tome, da je u stvari reč o mešavini neznatne količine sušenog povrća i znatno većeg udela soli, natrijum glutaminata i drugih hemijskih supstanci sa famozne liste E kojom su se tek nedavno intenzivnije počeli baviti zdravstveni radnici. Ovakvom stavu svakako je doprinela i činjenica da se u radnjama godinama i nije moglo naći mnogo drugih „začina“ sem Vegete, začina C, Biovegetala i sličnih srodnih proizvoda. Početak 21. veka doneo je u Srbiju demokratske promene, otvaranje prema svetu i – bum kada je o začinima reč. Možda će zvučati pretenciozno, ali začini su postali svojevrsna paradigma menjanja načina života i približavanja Srbije drugim zemljama i njihovim kulturama.

Bosiljak s pogledom
Širi asortiman začina na ovdašnje tržište među prvima su donele velike inostrane trgovinske kuće koje su rafovima napunjenim isključivo teglicama i kesicama sa raznovrsnim sušenim aromatičnim travkama, poređanim kao u apoteci, zaintrigirali domaćice. Nepca su, potom, ukusima drugačijim od onih na koje su svakodnevno navikli, žiteljima Srbije zagolicali i brojni restorani inostranih nacionalnih kuhinja koji su poslednjih godina intenzivno otvarani. Uticaj začina u jednom jelu širokim narodnim masama verovatno je najviše, ipak, približio čuveni britanski kuvar Džejmi Oliver. Televizijske emisije u kojima je čupkao sveže travke neposredno pred njihovo ubacivanje u jelo svojevremeno su bile među najgledanijim u Srbiji. Emisije o kulinarstvu nakon toga postale su sastavni deo programa svih ovdašnjih televizija, a mirisi Orijenta, Mediterana, Dalekog istoka i svih drugih, za većinu stanovnika Srbije nedostižnih delova sveta, preselili su se sa malih ekrana u kuhinje.

Jamie OliverJamie Oliver

Mnogi posetioci sajma cveća, koji se tradicionalno održava na Trgu Nikole Pašića u Beogradu, ovu manifestaciju sada koriste da umesto muškatli kupe saksije sa rasadima bosiljka, ruzmarina, timijana... Da prodaja u poslednjih pet godina konstantno raste potvrdio nam je i Aleksander Foljan, koji već deceniju i po gaji začinsko i lekovito bilje. Doskora je rasade uglavnom prodavao na veliko, za dalji uzgoj na njivama, ali sada sve više prodaje i začinsko bilje u saksijama, takozvanim kontejnerima, koje svoje život nastavlja na terasama i prozorima višespratnica. Možda nije baš prirodno okruženje za rast začina, ali su bar u svakom trenutku spremni da zamirišu kuhinjom.

Budući da gajenje aromatičnog bilja zahteva određene uslove i ne ide svakom od ruke, na tržištu je sve bolja ponuda sušenih začina. Od 2002. godine, kada je došao u Srbiju, čuveni austrijski proizvođač začina Kotanji (Kotanyi), primera radi, na ovom tržištu beleži konstantan rast. „Iako u početku nije bilo lako, jer smo se susretali s brojnim problemima, od nepoznavanja svih začina do toga da su razni začini prodavani po buvljacima, zadovoljni smo postignutim rezultatima. Donedavno, tržište začina u Srbiji bilo je prilično siromašno i nerazvijeno, ali sada je već došlo vreme kada potrošači izričito traže kvalitetne proizvode i postali su veoma izbirljivi po pitanju vrste i kvaliteta začina kojima obogaćuju svoju svakodnevnu, ali i prazničnu trpezu“, kaže Zoran Stanojković, direktor beogradskog predstavništva Kotanjija, koji rukovodi prodajom u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Začine pripremljene u kompaniji Kotanji, iza koje stoji 125 godina rada sa ovim berzanskim proizvodima, danas koriste mnoga domaćinstva u Srbiji, ali i brojni restorani hoteli i drugi ugostiteljski objekti. Prodaja Kotanji začina u Srbiji povećana je prošle godine u odnosu na 2004. godinu za oko 30 odsto, dok bi ove godine trebalo da u odnosu na 2005. godinu bude bolja za čak 45 odsto. „Najbolje ide prodaja bosiljka, sušenog peršuna, origana, belog luka i mirođije. Mi smo ipak klasična zemlja, nema tu mnogo egzotike“, kaže Stanojković, dodajući da prodaja začina raste uporedo sa razvojem zemlje i porastom standarda. Očekivano, najbolje tržište je beogradsko, zatim Vojvodina i tek onda poneki grad u centralnoj Srbiji. U poređenju sa susedima, potrošnja začina je, ipak, znatno manja. Dok godišnja vrednost prometa Kotanji začinima u Srbiji iznosi oko pola miliona evra, u Sloveniji je taj iznos dvostruko, a u Hrvatskoj tri puta veći.

Jamie OliverJamie Oliver

Približavanje
Upotreba začina povećana je i u restoranima koji nude tradicionalna srpska jela. Aleksandar Ristić, šef kuhinje etno restorana Kovač kao razlog povećane upotrebe začina ističe drastično promenjene navike domaćih gostiju u načinu ishrane. U zdrava nacionalna jela najbolje su se, recimo, uklopili bosiljak, origano, ruzmarin, majčina dušica i beli luk u prahu. Drugi razlog je što je u Beogradu sve više stranaca, tako da restorani nastoje da svoju ponudu prilagode njihovim zahtevima.

S druge strane, budući da izlazak stanovnika Srbije u inostranstvo i dalje, u većini slučajeva, podrazumeva prethodno beskrajno duge sate izgubljene u jurnjavi za pozamašnom dokumentacijom i čekanju ispred ambasada radi dobijanja vize, začini mogu da im približe mirise mnogih destinacija koje nisu uspeli da posete. Ili kojima žele da se vrate. Neštedljiva kombinacija maslinovog ulja, bosiljka i ruzmarina sigurno će, tako, dočarati ambijent Grčke, nezaobilazni origano i bosiljak podsetiće na romantiku Italije, a duh Meksika bar delimično će približiti čili papričice ili tabasco umak. „Fensi“ je danas imati na kuhinjskim policama i kari mešavinu za piletinu, susam za razna peciva, vanili štapiće za mirisne kolače ili šafran, najskuplji začin na svetu, za, kako bi rekao Džejmi Oliver, divno žuti rižoto. O soja ili vorčester sosu da se i ne govori. Čak i ako se ne koriste često, sve te teglice i flašice bar lepo izgledaju. Začini su zgodni i zato što nemaju gotovo nikakvu kalorijsku vrednost, tako da se mogu koristiti i da bi se oplemenila poslovično bezukusna dijetalna hrana. Mnogi od njih, uglavnom zbog uticaja na metabolizam, ukoliko se konzumiraju u razumnim količinama, mogu da budu i lekoviti. Neki su, opet vekovima poznati kao afrodizijaci...

Konačno, način korišćenja začina otkriće nešto i o karakteru onih koji ga upotrebljavaju. Veština začinjavanja zahteva, naime poznavanje začina i fini osećaj za meru, ukus i kombinovanje. Sve te aromatične biljke postoje, ipak, da bi obogatile neko jelo, a ne da bi se po svaku cenu utrpale u njega.

poziv na pretplatu na

Jamie OliverJamie Oliver
na www.ekonoist.co.yu

Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.